1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

I uže reče: «Puknut ću, zamijeni me!»

Ingo Wagner19. rujna 2006

O opteretivosti užadi ovisi mnogo toga: na primjer život alpinista. Dosad su se korisnici morali oslanjati na vlastito oko, kada bi provjeravali je li s konopcima sve u redu. Njemačkim znanstvenicima to nije bilo dovoljno te su pronašli način da uže čovjeka upozori na svoje predstojeće puknuće.

https://p.dw.com/p/9ZoH
Konopce više neće trebati «spašavati!» čvorovima.
Konopce više neće trebati «spašavati!» čvorovima.Foto: Bilderbox

Život ponekad visi o koncu. Na izradi jednog takvog konca upravo radi diplomirani inženjer Jan Stüve s Instituta za tekstilnu tehniku Više tehničke škole u Aachenu: «Zamisliv je senzor u obliku niti koji može prenositi električne ili optičke signale. Ta je nit sastavni dio konopca pa kada dođe do njegovog preopterećenja, senzorna se nit potrga, a prijenos signala prekine. U tom se trenutku zvučnim signalom javi omanji priključeni uređaj.»
Senzorna nit mora, dakle, biti manje opteretiva od samog konopca u koji je utkana. Za izradu takve niti u obzir dolazi više vrsta materijala. Jan Stüve je stručno ispitao staklena vlakna kakva se, na primjer, koriste u proizvodnji optičkih kablova, zatim metalne niti te vlakna načinjena od polimera koji prenose električne signale. Na kraju se pri izradi prototipa odlučio za staklena vlakna.

Brojne mogućnosti primjene – privreda zainteresirana

Među gospodarstvenicima vlada golemo zanimanje za novu sigurnosnu tehniku. Jan Stüve već je u ranoj fazi istraživačkog posla za svoju ideju uspio zainteresirati vodeće proizvođače užadi i sigurnosnih pojaseva. Premda će razvoj nove tehnike još potrajati, već su sada zamislive brojne mogućnosti primjene – na primjer u teretnom prijevozu. «Kamionski se teret osigurava posebno pričvršćenim vrpcama. U slučaju njihove preopterećenosti elektronika automatski šalje dojavu vozaču u kabini. On će tada zaustaviti vozilo i pogledati kojoj od vrpci prijeti puknuće te je zamijeniti i tako iznova osigurati teret», objašnjava Stüve.
Na isti način funkcionira i osiguranje tereta u utrobi zrakoplova i brodova. No, senzori se alarmom ne bi trebali oglašavati samo u slučaju akutne opasnosti i krajnje nužde. Ubuduće bi, naime, trebali mjeriti i pojave kao što su prečesta uporaba ili zastarjelost materijala. U konopce bi se, na primjer, mogle utkati senzorne niti premazane fluorescentnom bojom pa kad se omotač užeta polako istroši, na površinu će s vremenom izbiti svijetleća nit kao upozorenje korisniku da bi hitno morao zamijeniti izlizano uže.

Najprije će profitirati padobranci

Idealna bi bila kombinacija obaju senzornih vlakana – jednoga koji se u slučaju preopterećenosti oglašava zvučnim alarmom i drugoga koji vidljivo dokumentira istrošenost materijala. Takvo bi što osobito bilo korisno u rudarskim oknima. Ili u dizalima, koji još uglavnom vise o čeličnoj užadi, premda su u uporabi sve više i sintetska vlakna. «Kada čovjek uđe u dizalo, ono bi se moglo oglasiti upozorenjem: ‹Molim Vas, izađite. Preteški ste!›, jer senzori svo vrijeme nadziru opterećenost lifta.»
Do prve bi konkretne primjene nove sigurnosne tehnike trebalo doći još ove godine, ali ne ni u kamionima niti u dizalima. Koristi će, kaže Stüve, prvi imati ekstremni sportaši: «Prototip na kojem trenutno radimo je namijenjen padobrancima. Njihova bi se užad u slučaju preopterećenosti trebala oglasiti zvučnim signalom. Kada čovjeku život već doslovno visi o koncu, neka barem visi sigurno. Bolje je da pukne senzorna nit, nego da se pokida padobranska užad o kojoj doista visi.»
Do serijske primjene nove sigurnosne tehnike proći će još neko vrijeme. No, u Institutu za tekstilnu tehniku u Aachenu računaju kako bi se to moglo dogoditi možda već dogodine.