I Opeli su prljavi...

Istraživanje kojeg su zajednički proveli novinari emisije Monitor TV postaje ARD, tjednika Der Spiegel i Deutsche Umwelthilfe posve jasno pokazuje što su to inženjeri i programeri u Opelu napravili.

Dok je motor u Opelu Zafiri 1,6 CTDi razmjerno hladan, sustav pročišćavanja je aktivan. Dok se motor vrti određeno vrijeme na niskom broju okretaja, sustav je aktivan. Ali ako neko vrijeme vozi brže od 140 kilometara na sat - u SAD je to ionako posvuda zabranjeno, filtar se isključuje. Isto se događa i ako računalo izmjeri da se vozilo nalazi iznad određene nadmorske visine - glavne stanice za tehnički pregled obično nisu u brdima.

Novinari su našli programera koji je uspio ući u upravljački modul Opela. Posve je jasno da se tamo barata sa određenim brojevima okretaja i brzinom vožnje kao varijablama - i to nipošto nije logično u programima takve vrste. Ali jest ako su programeri Opela (podsjetimo: to je njemačka marka u vlasništvu američkog General Motorsa) namjerno podesili računalo da vrijednosti ispušnih plinova u laboratorijskom okruženju trebaju pokazati kako je taj automobil čist. Ali kad se on stvarno vozi i kad se na autocesti "malo da gas" - onda je to posve druga priča.

Provjerava se - preko volje

U emisiji su zatražili i izjavu iz Opela - koji je odgovorio kako ne želi komentirati navode koje je "navodno otkrio tamo neki haker". U Berlinu su od njemačkog ministra prometa Dobrindta (CSU) također zatražili izjavu, jer stvar je veoma ozbiljna. Ako je Opel na ovaj način lažirao vrijednosti ispušnih plinova i s obzirom na to da su u stvarnoj vožnji vrijednosti dušikovog oksida doista posve drugačije, onda su vozila s tim motorima dobila uporabnu dozvolu - na prijevaru. A to znači povlačenje uporabne dozvole, što opet znači: vozači i vlasnici tih vozila čine prometni prekršaj ako taj automobil uopće ostave na javnoj površini, a kamo li da ga upale i voze.

Pred kamerama emisije Monitor gdje su predočeni ovi podaci je njemački ministar prometa Dobrindt samo prošao vrteći glavom i odbijajući bilo što reći. Ali u ovih nekoliko dana su ove navode odlučili provjeriti i u nizozemskom Centru za cestovna vozila pa je tako i njemačko ministarstvo objavilo kako se "slučaj ispituje". Naime, u Europskoj uniji je dovoljan pregled samo u jednom nacionalnom centru da uporabna dozvola vrijedi za čitavu Uniju. Tako, na primjer, Nissan daje provjeriti svoja vozila u Španjolskoj, Ford u Luksemburgu,... A ako Nizozemci otkriju nešto što nije propisno, a što su Nijemci pustili na cestu, to bi moglo biti neugodno za Berlin.

Kako država (opet) pljačka vozače

Ali sada već u pravoj poplavi vijesti o manipuliranim vrijednostima ispušnih plinova automobila otvorilo se još jedno, ne manje neugodno pitanje: Zašto uopće toliko plaćamo za tehnički pregled naših vozila? Naime, prije se doista gurala sonda u ispušnu cijev vozila i tako su se očitavale vrijednosti. Takva "usluga" se i dalje naplaćuje, makar stanice za tehnički pregled to već odavno ne čine za sva vozila proizvedena nakon 2008. Sad se tek priključe na računalo automobila - i tek se očita vrijednost koju automobil javlja.

Kako su izračunali političari stranke Zelenih, na taj način se od vozača jednostavno ubire golemi iznos - više od 660 milijuna eura godišnje - bez da se uopće provjeri koliko je automobil doista "čist". Zato klub zastupnika Zelenih od ministra Dobrindta traži "prave" tehničke preglede, odnosno takve kakve su vlasnici vozila i platili. Sa tim se slaže i direktor mreže postaja za tehnički pregled Dekra Stefan Kölbl koji priznaje kako "takva metoda mjerenja više nije u duhu vremena."