I najjeftiniji sightseeing ima svoju cijenu | TEME | DW | 11.02.2008
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

I najjeftiniji sightseeing ima svoju cijenu

Linija broj 100 javnoga komunalnog prijevoznika BVG-a za samo 2,10 eura u jednom pravcu povezuje neke od najvećih graditeljskih bisera Berlina, mjesta koja svatko jednom mora vidjeti. Ako mu to iz autobusa pođe za rukom.

Skupina stranih studenata tijekom razgledavanja grada ispred Brandenburških vrata u Berlinu

Pješačenje gradom je samo jedna od mogućnosti upoznavanja Berlina

Postoji mali milijun načina da turist, stranac, posjetitelj ili pridošlica poput moje malenkosti upozna Berlin. Obilazak grada autobusom – klimatiziranim, s otvorenom platformom, na kat, s vodičem od krvi i mesa ili bez njega, uz objašnjenja na više stranih jezika u slušalicama... – i razgledavanje znamenitosti njemačke kapitale u trajanju od dva-tri, sata ili dulje nudi bezbroj poduzetnika. To je takoreći klasika, standard za koji se odlučuje većina gostiju. Kome se ne dâ ići pješke, što je s obzirom na veličinu grada i udaljenosti razumljivo, može odabrati kočiju s konjskom ili ljudskom zapregom, motorkotač, pa čak i limuzinu. Oni s boljom tjelesnom spremom, ako već ne hodajući, ulice i trgove Berlina rado otkrivaju na koturaljkama, romobilima ili biciklama. A samo će vas nedostatak odgovarajućeg sitniša ili strah od letenja omesti da se vinete u zrak i pogled na grad bacite iz helikoptera ili omanjeg zrakoplova. Isto vrijedi i za balone, a uz malo sreće i zeppeline.

Turistički brod na vožnji po rijeci Spreeu u Berlinu

Turisti obožavaju vožnju brodom po rijeci Spreeu

Posebno omiljena je panoramska vožnja brodom po rijeci Spreeu koja se poput venecijanskog Canala Grande vijuga gradom, oplakujući obale središnjih administrativnih i kulturnih četvrti Berlina na kojima leže neke od njegovih najvećih znamenitosti i motiva s razglednica. Ništa manje popularno je i zadiranje ispod površine, svojevrsno poniranje u civilizacijske dubine, neobična mogućnost upoznavanja (je li pretjerano reći – razgledavanja?) gradske utrobe iz udobnih vagona metroa, licem u lice s berlinskim podzemljem. Nisu zakinuti ni nostalgičari koji Berlin vikendom u kolonama imaju priliku doživjeti iz perspektive DDR-a sa stražnjih sjedala Trabanta, unikatnog i osebujnog istočnonjemačkog prometala, sjaja i bijede automobilske industrije bivše komunističke države, vozila koje je – prkoseći svim zakonitostima zamora materijala – uspjelo nadživjeti potonuli režim, imanentni mu politički sustav, plansku privredu i pripadajuće društveno uređenje.

Pogled na grad zapriječen reklamama

Popis mogućnosti time ni izdaleka nije iscrpljen. Svima je zajednička relativno visoka cijena, barem u usporedbi s onim što nudi komunalni prijevoznik BVG. To je javno poduzeće nakon pada Berlinskog zida, a zatim i reforme mreže gradskog prometa pod lako pamtljivim brojem 100 uvelo redovnu autobusnu liniju koja povezuje bivša središta nekoć podijeljene metropole – zapadno i istočno: od kolodvora Zoo i ostataka zvonika memorijalne crkve cara Wilhelma, preko Stupa pobjednika na Velikoj zvijezdi, dvorca Bellevuea sa sjedištem predsjednika države, Kuće kultura svijeta (koju domaći ljudi zbog upečatljive suvremene konstrukcije njezina krova u stilu vitoperne ljuske pomalo jovijalno nazivaju "trudnom kamenicom" ili "nosećom ostrigom"), Kancelarskog ureda i zgrade Reichstaga, do Brandenburških vrata, raskošnog bulevara Pod lipama (Unter den Linden), Državne opere, Njemačkog povijesnog muzeja, televizijskog tornja i Aleksandrova trga.

Autobus na liniji broj 100 ispred kolodvora Zoo u zapadnom dijelu Berlina

Autobus na liniji broj 100 ispred kolodvora Zoo

Autobus broj 100, baš kao i njegov komplementarni brat broj 200 na osovini sjever-jug, time u kolajnu niže neke od najvećih graditeljskih bisera Berlina, legendarna mjesta koje svaki posjetitelj jednom mora vidjeti. I to za samo 2,10 eura koliko trenutno stoji vožnja u jednom pravcu. BVG, naravno, ne štedi ni novca ni truda u promidžbu svoje vjerojatno najunosnije linije. Vozila na kat su u pravilu popunjena do posljednjeg mjesta. To, dabome, ni među marketinškim stručnjacima nije prošlo neopaženo pa su se autobusi na ovoj privlačnoj pruzi ubrzo pretvorili u jedan od najpoželjnijih reklamnih prostora u gradu. I što se sada događa? Vozila su nerijetko po cijeloj dužini od poda do krova s vanjske strane oblijepljena oglasima i plakatima za kojekakvu robu i usluge, zaklanjajući ili barem ometajući putnicima pogled na gradske znamenitosti. U prospektima BVG-a, vjerojatno već pogađate, o tome nema ni riječi.