1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Humorom protiv režima

Autoritarni vlastodršci ne razumiju satiru. Ipak komičari diljem svijeta zbijaju šale na njihov račun. Hrabar otpor, kojega poštuju komičari i kabaretisti iz cijelog svijeta.

Humor u Egiptu

Humor u Egiptu

Nema ih puno, ali ih ima. Komičari, koji uspijevaju izdržati pritisak svojih vlada. Jedan od njih je posebno otporan. Humor je njegov štit, a ujedno i oružje. Komičar Zarganar iz Mijanmara je pretrpio najgore kazne za vrijeme vojne diktature, koja je u njegovoj zemlji trajala od 1962. do 2010. Do danas ga narod u toj zemlji voli zbog njegovih oštroumnih viceva. Trenutačno se na njegovu inicijativu gradi jedan institut za umjetnost, kulturu i medije, koji bi trebao promicati i druge komičare.

"Zarganar", koji se pravim imenom zove Maung Tura, u prijevodu znači "pinceta". On je naime desetljećima "štipkao" vojnu huntu. Jedan od primjera: "Kaže Amerikanac: jedan naš jednonogi čovjek se popeo na vrh Mount Everesta. Kaže Englez: kod nas je jedan čovjek bez ruku nedavno plivao Atlantikom. Kaže Mijanmarac: nije to ništa! Kod nas je već 18 godina na vlasti jedan čovjek bez mozga!".

Za viceve poput ovoga Zarganar je 2008. osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu. A i godinama prije toga je više puta dobivao zabranu nastupanja, zatvorske kazne, pretrpio mučenja i druge oblike nasilja. Ali nikad nije prestao zbijati šale na račun vlade. Čak u lisicama, na putu do zatvora, zbija šale za svoje poklonike koji su se okupili ispred zatvora.

Puna na „šaljiv“ način

Pinceta Zarnagar

"Pinceta" Zarnagar

Danas je Zarganar poznat u cijelom svijetu, jedan od onih koji ga podržavaju i u međuvremenu dobar prijatelj je njemački komičar Michael Mittermeier. Kad je saznao za Zarganarovu sudbinu, spakirao je svoje stvari i otputovao u Mijanmar. Sudjelovao je u jednom projektu redatelja Rexa Bloomsteina s ciljem snimanja dokumentarnog filma o Zarganaru. "Pitao me želim li podržati jednog kolegu, koji je zbog svojih viceva strpan u zatvor. Bez suzdržavanja sam rekao da." Mittermeier i Bloomstein su zajedno otputovali do zatvora u kojemu je bio zatvoren Zarganar. Ali onda su otkrivene njihove kamere te su bili prisiljeni napustiti zemlju. Tada je Mittermeier gotovo izgubio nadu u to da će Zarganar biti pušten na slobodu. "Za nas je bilo čudo što je tako brzo pušten", prisjeća se Mittermeier. Zarganar je naime pušten na slobodu nakon pritiska organizacije Amnesty International. I tako je opet zbijao šale i šaljivo se bunio i dalje.

Igra s vatrom

No zašto komičari u autoritarnim sustavima moraju toliko patiti? Kako jedan vic može izazvati takvu jednu reakciju? Renomirani sociolog, profesor Anton C. Zijderveld, je postao poznat po knjizi "Sociologija humora". Istraživao je koju ulogu humor igra u društvu. "Humorist se poigrava s društvenim vrijednostima. To stvara napetost i kroz to nastaje vic."

Shodno tome, igra krutim vrijednostima jednog autoritarnog režima je ravna igri s vatrom. Prema mišljenju Zijdervelda, politički humor doduše ne može promijeniti jedno društvo, ali "psihološki efekt humora je važan". I zato se humor u takvom jednom režimu oštro kažnjava, jer se želi spriječiti jačanje oporbe.

Tužbe, saslušanja i mučenja komičara

Michael Mittermeier

Michael Mittermeier

U Egiptu je to satiričar Basem Jusef, koji nasmijava narod šalama o vladi. Jusef je već u jednom videu na YouTubeu parodirao vojno vodstvo Hosnija Mubaraka. Danas parodira vladu Mohameda Mursija u svojoj televizijskoj emisiji "Al Barnameg" (program). I danas ga se još optužuje i redovito saslušava. Obrazloženje: Jusef svojim vicevima vrijeđa islam.

Sirijska vlada je još oštrija prema komičarima: karikaturist Alija Ferzata je 2011. pao u ruke plaćenika režima koji su ga višednevno mučili. Slomili su mu prste kako bi mu "očitali lekciju". Režim mu predbacuje da je svojim crtežima uvrijedio predsjednika Bašara al Asada. No jednu stvar Ferzatu nisu mogli zabraniti: smijeh. Otkad su kosti njegovih prstiju zarasle, crta više nego ikad prije. U međuvremenu živi u egzilu u Kuvajtu.

Tajno oružje svakog komičara

Rijetki su oni, koji posjeduju snagu i talent da jedan narod nasmiju na temu strašnih činjenica. Njemački kabaretist turskih korijena, Fatih Cevikkollu, gaji veliko poštovanje prema svojim kolegama u svijetu, koji hrabro koriste humor protiv režima: "Smijeh je najljepši način da pokažete zube. A mali je broj onih, koji pružaju otpor, jer ne žele da im se zabrani misliti i na višu razinu od doktrine režima postavljati ljudske vrijednosti."

U Cevikkolluovom kabaretističkom programu je pod "humorskim povećalom" njemačka vlada. Ali to za ovog kabaretista nema negativnih posljedica. "U drugim zemljama je to znatno teže, u Turskoj na primjer, gdje politički komentari o sustavu mogu biti opasni, zato što vas se može uhititi ili vam prijetiti, ili oboje."

Kad se zabrane vicevi

Ali i najjači crni humor jednom doživi svoj kraj. "Kad situacija doista postane ozbiljna, kad ljudi pate, onda se povlači humor. U totalitarnim sustavima poput Sjeverne Koreje, primjerice, politički humor se potpuno zabranjuje, uopće ga nema", pojašnjava Zijderveld.

Ali Ferzat

Ali Ferzat

U Kini se karikaturisti u međuvremenu kreću anonimno po Internetu, na svoje crteže uopće ne stavljaju inicijale ili umjetnička imena. Tako postupa i poznati internetski karikaturist "Fengxie" (ludi rak), koji uvijek uspijeva pobjeći cenzorima iz Pekinga. Jer, još uvijek nema programa, koji može ući u trag anonimnim karikaturama.

Mjanmarski komičar Zarganar je imao sreću. Svojom satirom je desetljećima dokazivao hrabrost. Nakon njegovog oslobađanja su on i Michael Mittermeier zajedno nastupali u Londonu, Berlinu i Dublinu i zbijali šale na račun apsurdnosti mijanmarskog režima. Danas se Mijanmar nalazi na početku procesa demokratizacije. Zarganarov kulturni institut bi trebao drugima približiti umjetnost humora, jer je ta umjetnost važna za svako društvo. Komičari društvo doduše ne mogu tek tako izmijeniti, kaže Mittermeier, "ali mi možemo osuditi loše stanje i izazvati diskusije. A i to je već nešto."

Preporuka uredništva