1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Hrvatski tattoo-majstor u bavarskoj metropoli

Filip Bartol je nedavno zagrebačku adresu zamijenio onom u Münchenu. Iako je ovom tattoo-majstoru posao u Zagrebu dobro išao, znatiželja za nečim novim je prevagnula. I sada u Münchenu tetovira nove motive: perece.

Bivši vlasnik i osnivač poznatog zagrebačkog tattoo-salona, Imaginariuma, 33-godišnji Filip Bartol, poznatiji pod umjetničkim imenom Pablo Felipe, odlučio je svoj tattoo-salon i četiri godine truda i birokratskih zavrzlama poduzetničkog života ostaviti iza sebe i probati nešto novo, negdje drugdje. Destinacija je pomno isplanirana i odluka je pala na München u kojem Pablo Felipe živi posljednjih deset mjeseci.

„Da sam se morao hitno seliti baš zbog financija, nisam. Ali kao obrtnik u Hrvatskoj nisam ništa uspio staviti sa strane na kraju godine, nisam vidio veliki pomak naprijed. Jer kao tattoo-majstor u Hrvatskoj preko ljeta nemaš posla i već u startu moraš spremati novac unaprijed za ta dva tri mjeseca kad nemaš posla“, objašnjava Filip.

Istetovirane ruke ponekad prepreka za stan

Zbog takve situacije u Hrvatskoj Filip je zajedno sa svojom dugogodišnjom djevojkom donio odluku, predao tattoo-salon svojoj dobroj prijateljici koju je uputio u posao i krenuo put Münchena. Prije samog odlaska u bavarsku metropolu ovaj tattoo-umjetnik je pronašao posao u jednom od najpoznatijih tattoo-salona u Njemačkoj, u Corpsepainter Tattoo-salonu. Kroz kontakte i kvalitetne reference Filip Bartol nije dugo tražio posao. Veći problem je bio u Münchenu – pronaći stan. „Prvo smo cura i ja uzeli stan preko Airbnb servisa, dok tražimo naš pravi stan. I zaista je teško pronaći neki trajni smještaj Münchenu. Za neki stan koji nam se jako sviđao smo nudili i 200 eura više kako bismo se što više svidjeli stanodavcima – no nije prošlo“, prisjeća se Filip.

Tetovaža Filipa Bartola

Tetovaža Filipa Bartola

Je li neuspjeh u dobivanju točno tog stana bio pogled potencijalnog stanodavca na istetoviran alternativni par iz Hrvatske koji je tek doselio u Njemačku, ili pak nešto drugo, Filip neće nikad sa sigurnošću znati.

Iako je potražnja za stanovima velika, a ponuda mala, pronaći kvalitetno mjesto za život ipak nije nemoguća misija. Stanarine su prilično visoke, no prehrambene namirnice, elektronski i tehnički proizvodi te javni prijevoz, su prema Filipovim izračunima, jeftiniji od onih u Zagrebu. Stoga je računica na kraju poštena, smatra ovaj Zagrepčanin s minhenskom adresom.

Prva tetovaža: umjesto jina i janga „krvavi krumpir“

„Završio sam ugostiteljsku školu, ali to uopće nije bilo za mene. Crtao sam oduvijek, cijeli život i htio sam zaista ići u školu primijenjene umjetnosti, ali nisam uspio upasti tamo.“

Filip je potom krenuo u školu koja ga nije pretjerano zanimala, ugostiteljsku, ali je spletom okolnosti upoznao ljude koji su mu dalje prenijeli neke osnove tetoviranja. „Prije petnaestak godina, kad sam ja počinjao, nije bilo lako doći do opreme za tetoviranje. Tako da mogu reći da sam prošao pravu školu 'Kako doći do instrumenata i stvari' i to prije razdoblja interneta“, objašnjava moj sugovornik svoj dugi put od Filipa Bartola iz zagrebačke ugostiteljske srednje škole do tattoo-majstora Pabla Felipea. A najteži i najizazovniji su svakako bili Filipovi tattoo-početci. Sa 16 godina je napravio mašinicu za tetoviranje tako da je kombinirao dijelove brijaćeg aparata i walkmana te se potom upustio u prvu tetovažu. Danas, 17 godina kasnije se kroz smijeh prisjeća svojih početaka: „Prijateljica koju sam tetovirao je htjela da joj napravim znak jina i janga, a tetovaža je na kraju izgledala kao krvavi krumpir“, objašnjava Filip i dodaje kako je tu i sljedećih nekoliko tetovaža kasnije precrtao i prekrivao novim tetovažama.

Istetovirana ruža

Ruža je čest motiv

Međutim svaka nova tetovaža bila je bolja od prethodne. Tijekom narednih godina Pablo Felipe razvio je svoj stil tetoviranja na kojem, kako kaže, treba neprestano raditi i usavršavati nove trendove. To je izuzetno važno kad su klijenti Nijemci, jer kako Filip objašnjava, oni su ovisni o novim trendovima: „Nijemci strašno vole realizam i vole trendove. Svaki put kad netko umre, ta tetovaža bude potom najpopularnija, poput Davida Bowieja. Ratovi zvijezda su uvijek popularni, te motive uvijek tetovirate, a nakon izlaska Deadpool filma, svi su htjeli ukrasiti svoja tijela simbolikom i scenama iz tog filma“, objašnjava Pablo Felipe.

No ono što je njemu kao tattoo-majstoru ipak najsimpatičnije jesu njemački klijenti koji požele imati tetovirane razne bavarske motive: „Ima jedan tip koji ima cijelu ruku prekrivenu perecima, bavarskim kobasama, pivom i motivima Oktoberfesta.“

Pitomi Nijemci bez primitivizma

Münchenske poznate pivnice s velikim dvorištima i razvedene zelene površine u gradu oduševile su Filipa, a tome je pomogla i raznolikost kulturne i glazbene ponude. Filipu i njegovoj djevojci je bavarska metropola sve samo ne dosadna. Jezik je težak, ali učio ga je u školi i kaže, nije problem ukoliko neke riječi nedostaju zamijeniti ih s engleskim kako bi se uspio sporazumjeti.

A Nijemci? „Oni su dosta pitomi. Nemaju izražene primitivne agresivne osobine kao recimo ljudi s Balkana. Ali mislim da je tome definitivno kumovala financijska situacija“, smatra Filip Bartol. Upravo ta financijska situacija bila je okidač koji je Filipa naveo na novi životni korak u Njemačkoj.

Filip Bartol

Filip Bartol za boravka u Zagrebu

„Želim neku drugu budućnost za sebe, a u Hrvatskoj je ne mogu izgraditi. Ne s ovim sistemom, ne kad narod na kraju mjeseca jedva preživljava. Najgore je što je to istina. Ja sam do prije pet godina, prije nego što sam postao u svom poslu još kvalitetniji i poznatiji, bio stvarno u jako lošoj životnoj situaciji što se financija tiče.“

Danas pak na svoje iskustvo gleda kao na dobru životnu školu. Financijski uzdržava majku koja s hrvatskom mirovinom ne bi mogla voditi normalan život, a niti planova za budućnost mu ne nedostaje. Kroz godinu dana Pablo Felipe želi otvoriti vlastiti tattoo-studio u Njemačkoj, a nakon što je, kako smatra napravio najteži korak i odlučio se na život u inozemstvu, sve ostalo je puno lakše i ide – „kao od šale“.