Hrvatski put u NATO
19. kolovoza 2008
Već u proljeće 1994. godine hrvatsko je izaslanstvo boravilo u sjedištu NATO-a u Bruxellesu i tom prigodom izrazilo želju za sudjelovanje u Partnerstvu za mir. Pet godina kasnije, u travnju 1999., na summitu u Washingtonu Hrvatska prvi put sudjeluje u svojstvu promatrača, a 25. svibnja 2000. u Firenci potpisuje okvirni dokument Partnerstva za mir i odmah potom dobiva status pridružene članice u Parlamentarnoj skupštini NATO-a.
Dvije godine kasnije iz Reykjavika sa zasjedanja ministara vanjskih poslova država članica u Zagreb stiže poziv za sudjelovanje u Akcijskom planu za članstvo (MAP). 2. svibnja 2003. u Tirani ministri vanjskih poslova Albanije, Hrvatske, Makedonije i SAD-a potpisuju Američko-jadransku povelju.
Hrvatska je na cijelom putu do punopravnog članstva u Sjevernoatlantskom savezu uživala punu potporu Washingtona, da bi američki Kongres krajem 2005. usvojio i rezoluciju kojom se podržava ulazak Hrvatske u NATO. Deklaraciju sličnog sadržaja 30. svibnja 2006. godine donosi i Parlamentarna skupština NATO-a. Njome se Hrvatskoj i svim drugim članicama Američko-jadranske povelje daje potpora za što skoriji ulazak u Sjevernoatlantski savez.
U studenome 2006. godine na summitu u Rigi deklaracijom je zaključeno da se na predstojećem summitu 2008. u Bukureštu u članstvo NATO-a pozovu one zemlje koje ispunjavaju standarde i koje mogu pridonijeti euroatlantskoj sigurnosti i stabilnosti. Jedna od njih je i Hrvatska. Hrvatska je dobila pozivnicu i držvni vrh tu činjenicu naziva "jednim od najvećih vanjskopolitičkih uspjeha" Hrvatske u povijesti.