1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Hrvatski doseljenici i starački domovi

Svaka zemlja ili nacija imaju svoj mentalitet i tradiciju. U Njemačkoj je npr. normalno da starije osobe odlaze u staračke domove. No zbog čega hrvatski doseljenici, koji već godinama žive u Njemačkoj, to pak ne žele?

Simbol staračkih domova i njege: žena drži ruku starijoj osobi

Zašto hrvatski doseljenici ne žele u njemačke staračke domove?

"Želim samo zaraditi nešto novca i zatim se vratiti u domovinu" - najčešće su bile namjere s kojima su mnogi iz bivše Jugoslavije odlazili u inozemstvo. Zaraditi nešto za izgradnju kuće, za novi automobil ili pak za vjenčanje. No prvotne namjere s vremenom su se promijenile, bilo zbog situacije na licu mjesta ili osobnih odluka. Mnogi se, naime, nisu vratili u domovinu nego su ostali raditi i živjeti u Njemačkoj ili nekoj drugoj zemlji. Mnogo godina kasnije i sa stečenim višegodišnjim radnim stažom, dočekala se i mirovina.

U Njemačkoj postoji oko 11.000 staračkih domova, a mnogi Nijemci odlučuju se upravo za jedan od njih u kojem žele provesti ostatak svog života. Pri tome je važno naglasiti kako se u ovoj zemlji starački domovi doživljavaju kao nešto sasvim normalno i uobičajno, kao dio mentaliteta. No da li se hrvatski doseljenici, u ovom pogledu, mogu prilagoditi njemačkom mentalitetu ili je tu pak riječ o veoma različitom gledanju na stvari?

“Ne želim opteretiti dijete, ali ipak…“

Iako ne postoje pouzdane statistike o broju hrvatskih doseljenika koji se odluče ostati u Njemačkoj kako bi kada ostare ostatak svog života proveli u staračkim domovima, kao ni o broju povratnika u Hrvatsku, slijede realistični razlozi zašto se mnogi hrvatski doseljenici ipak ne žele prilagoditi njemačkom mentalitetu u pogledu staračkih domova.

Hrvatska doseljenica Renata König

Hrvatska doseljenica Renata König

"Iako kao doseljenik živiš u Njemačkoj ništa se mnogo ne promijeni u mentalitetu. Naime, obitelj ide obitelji, dijete se brine o roditelju, ako treba dovest će roditelja k sebi u stan i brinut će se o njemu. Koliko uopće hrvatskih obitelji ima u Njemačkoj u kojima će dijete roditelja poslati u starački dom, to jednostavno nije u našem mentalitetu", riječi su hrvatske doseljenice Renate König. Medicinska sestra sa suprugom Nijemcom živi u Münchenu. Kao medicinska sestra radila je i u bolnicama, ali i u staračkim domovima. Iskustvo koje je stekla u pogledu starijih osoba i domova, priča ona, nažalost nije uvijek bilo pozitivno.

"Postoje osobe koje rade u staračkim domovima samo kako bi zaradile novac, koje ne vole to što rade i nikada neće ni voljeti", kaže Renata. Upravo je to možda i jedan od glavnih razloga zašto mnoge osobe, bilo da je riječ o doseljenicima ili ne, pomno promišljaju svoju odluku o odlasku u starački dom. No isto tako Renata je i svjesna jedne činjenice koja će, kako kaže, jednom i na nju imati utjecaja kada dođe trenutak ’što sada’: "Kada bih znala da ću opteretiti svoje dijete onda bi radije otišla u starački dom, a s druge pak strane, i dalje se teško na taj korak odlučiti."

Jednostavno – Hrvati nemaju tu tradiciju

Da je pri tome stvar o mentalitetu, ali i o cijelom društvu, svjesan je i Marko Bilić, hrvatski socijalni radnik u savjetovalištu pri Caritasu u Stuttgartu. Već dugi niz godina Bilić savjetuje i pomaže doseljenicima iz bivše Jugoslavije. Ističe kako mnogi hrvatski doseljenici pri odlasku u mirovinu češće razmišljaju o povratku u svoju domovinu, a rijetko o ostanku u zemlji u kojoj su stekli mirovinu. Da pri tome pitanje odlaska u starački dom igra jednu od važnih uloga, Bilić je uvjeren, no pitanje je u kojoj zemlji otići u starački dom. "Nije istina da Hrvati ne idu u staračke domove nego da ne idu rado oni koji su ovdje (u Njemačkoj). Zbog čega? Zbog toga što mi nemamo tu tradiciju koju imaju Nijemci", kaže Bilić.

Die Woche 43_09

Socijalni radnik ističe kako se ne može točno reći zašto je to tako, jer je ova problematika suviše kompleksna, a razloga je ipak znatno više. A kao jedan od razloga Bilić navodi i razliku između hrvatskih doseljika u Njemačkoj i onih npr. u Australiji ili SAD-u. "U Australiji su doseljenici bili svjesni kako ne mogu svakog petka, svakog tjedna putovati za Hrvatsku. Ovdje (u Njemačkoj) je uvijek iz Stuttgarta ili Münchena išlo po dvadesetak autobusa tjedno za Hrvatsku. Zbog toga se i velik broj Hrvata sa sjevera Njemačke preselio na jug, kako bi češće putovali doma."

Na sljedećoj stranici: "Sram ih je, jer ne znaju jezik"

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic