1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Hrvatska u EU: prilika za regiju

Pod tim je nazivom u sjedištu "Commerzbank" je 2.12. došao na red i na Hrvatsku da se predstavi mogućim investitorima.

Sjedište Commerzbank u Frankfurtu na Majni

Sjedište "Commerzbank" u Frankfurtu na Majni

Uoči sastanka na vrhu Europske Unije na kojem će eventualno Hrvatska biti pozvana da započne pregovore o pristupu u Europu, u sjedištu njemačke Commerzbanke održana je manifestacija sa naslovom "Hrvatska u Europskoj Uniji: prilika za regiju". To je jedanaesta manifestacija ove banke te vrste gdje su potencijalni investitori redom mogli upoznati sve - nekad kandidate, a sadašnje članove Unije. Ali i ova manifestacija, usprkos pohvalnih riječi, još je jednom pokazala i mnoge slabosti - možda ne toliko Hrvatske, koliko načina kako se Hrvatski gospodarski prostor predstavlja mogućim investitorima.

Čak je i sama manifestacija, organizirana i dogovorena već davno unaprijed, održana uz značajne izmjene: naime, na ovu manifestaciju jedne od najvećih banaka Njemačke bio je pozvan i hrvatski premijer Ivo Sanader koji je na koncu ipak otkazao dolazak u Frankfurt. Bio je pozvan i posebni koordinator Pakta o stabilnosti Jugoistoka Europe, Erhard Busek no i on bio spriječen ali je barem poslao svog zamjenika, Michael Mozura.

Organizatore to, nasreću, nije omelo u namjeri predstaviti Hrvatsku koliko je to god najbolje moguće. Uostalom - reći ćemo - ako i nisu prisutni političari kojima je najvažnije "slikati se za televiziju", glavno je da su prisutni poslovni ljudi. A konačno - političari u razvijenim zemljama ionako na kraju naprave točno ono što su im rekli ljudi iz poslovnog svijeta. Posjetitelja u auditoriju "Commerzbanke" nije nedostajalo pa je tako i moglo i početi predstavljanje Hrvatske gdje je temeljno pitanje bilo - zašto bi neki poslovni čovjek uložio u Hrvatsku, a ne u Sloveniju, Mađarsku, Bugarsku ili Rumunjsku? Jer jedan poslovni čovjek svoje je iskustvo u Hrvatskoj sveo na izjavu: "Mi smo razmišljali - govorim u prošlom vremenu jer smo prilično frustrirani - u Hrvatskoj osnovati jednu tvrtku."

Ipak i on je došao na ovo predstavljanje Hrvatske ali kratak uvod o Hrvatskoj znanstvenog suradnika na Frankfurtskom ekonomskom fakultetu, Siniše Kušića na žalost nije nas odveo mnogo dalje. Posjetitelji su saznali i o kralju Tomislavu i o Goranu Ivaniševiću, o "Slawonische Paprikawurst" - to bi bio kulen i o paškom siru ali veoma malo o hrvatskom državnom deficitu, skupoj državi, birokratskim zavrzlamama, o desecima tisuća radnih i ostalih imovinskih sporova pred sudovima i stopi nezaposlenosti.

I gosti koji su se odazvali manje su se osvrtali na ova pitanja iako su umjesto premijera došla dva doministra, David Sopta iz Ministarstva vanjskih poslova i Hrvoje Radovanić iz Ministarstva financija. Prisutni su bili i Graf von Eltz iz Dom-Holdinga, član uprave DIOKI-ja Predrag Vranić a u ime domaćina "Commerzbanke" prisutan je bio Per Fischer, direktor sektora za Središnju i Istočnu Europu, Baltik, zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza i Mongolije.

Ali najvažnije pitanje - što su doista prednosti Hrvatske pred ostalim zemljama, kako novih 10 članica Europske unije tako i zemalja kandidata - Turske, Bugarske i Rumunjske - i zašto bi neka njemačka tvrtka premjestila svoju proizvodnju u Hrvatsku se pokazalo mnogo težim od pitanja o knezu Trpimiru. Doministar Ministarstva financija Hrvoje Radovanić: "Teško je reći, što je neka prednost. Hrvatska je u te procese ulazila kasnije od tih zemalja a bezgranična potražnja za takvim relociranjem proizvodnje i donošenja tehnologije zapravo i ne postoji. Ona je dobrim djelom do sada i saturirana. Dapače, čak će se i iz tih regija vjerojatno pomicati prema azijskim zemljama i slično. Tako je i program vlade koji je definirao neke lukrativne, da tako kažem, područja i sfere gdje bi željeli vidjeti strana ulaganja i povećanje osnovne konkurentnosti je poprilično detaljno napravljena na nivou ove nove Agencije za razvoj strategije koja je pri vladi uz sve mjere koje bi na fiskalnoj strani trebale tu administrativnu sposobnost učiniti efikasnijom i jeftinijom. Trebali bi po malo pojačavati i tu konkurentost i na taj način omogućiti poduzetnicima da nađu svoja tržišta za dobrobit svojih kompanija i time cijele zemlje."

Vratimo se konkretnim iskustvima: razgovarali smo sa Heinz Suhrom, poslovnim direktorom tvrtke "Dräger Safety" a njegovo mišljenje o preseljenju proizvodnje u Hrvatsku je jasno: "Prosječni troškovi rada su u međuvremenu tako visoki da se premještanje proizvodnje jedva može isplatiti. Sada, sa teškim milijunima izgraditi pogon i onda se moramo pitati, što će biti za dvije-tri godine kada će troškovi biti isti kao i u Njemačkoj."

I doministar Radovanić se slaže kako je Hrvatska skupa za proizvodnju: "Ona je, u usporedbi sa zemljama u okruženju, nominalno skuplja i to skuplja za najmanje 60%. Pitanje analize produktivnosti nije baš jednostavno sveobuhvatno napraviti ali određene studije koje su načinjene u posljednje doba nastoje pokazati kako ta veća hrvatska plaća opravdana jer da je u stanju generirati veće profite nego što ih može generirati u nekim zemljama u okruženju. No to je problem sa kojim se susreće cijela Zapadna Europa i o njemu će itekako trebati voditi računa, a ono što u tome država možda može učiniti je trajno rješavanje ova dva osnovna strukturna problema a to su zdravstveni sektor i mirovinski sektor ali i sama državna administracija koja mora biti još efikasnija i jeftinija kako bi se smanjio taj trošak rada jer se najvećim dijelom te kategorije financiraju iz toga."

Konkretno, u usporedbi sa ostalim zemljama na rubu "stare Europe", investitore u Hrvatskoj čeka slijedeća računica: Gospodin Suhr: "Sa 700 eura plaće plus 100% dodatnih troškova je tamo sasvim druga priča nego na primjer u Rumunjskoj gdje plaćam 150 eura sa 30% dodatnih troškova."

Na manifestaciji se nekoliko puta spominjao pogon Volkswagena u Bratislavi - ali nitko nije spomenuo kako je prosječna plaća metalskog radnika u Slovačkoj oko 350 eura, a radnici Volkswagena su zadovoljni jer im je plaća oko 500 eura. Hoće li za toliko raditi netko i u Hrvatskoj? Ministar Radovanić: "Pa vjerojatno netko hoće, ali teško je reći da Hrvatska sa ovim nivoom plaća može konkurirati da privuče Volkswagen koji je već napravio svoju investiciju. Isto tako je i sa ostalim zvučnim imenima. Dobar je pokazatelj da usprkos tome što Hrvatska nema tako zvučnih investicija koje se daju povezati uz ovakav, svima prepoznatljiv proizvod, da se ipak svake godine u bilanci plaćanja može identificirati negdje između 700 i 800 milijuna dolara izravnih ulaganja u taj sektor malog i srednjeg poduzetništva. Znači, on se ipak tijekom ove zadnje dekade godišnje odvijaja i sigurno pruža određenu zaposlenost a i donio je taj izvozni proizvod koji se plasira na strana tržišta."

Dakle ipak se ulaže. Organizator, stručnjak za zemlje u transmisiji Commerzbanke Per Fischer ističe: "Da, dobro, faktor troškova rada - dakle ne samo plaće nego i bruto plaće - je važna stavka i ti su drugi možda u boljoj poziciji od Hrvatske. Troškovi rada su važni argument za investitore, ali on nije jedini. Mislim da Hrvatska ima i drugih šansi, Hrvatska može biti važna točka u uvjetima sve veće regionalne suradnje i most za zemlje sa kojima je okružena. Utoliko može biti važna za osvajanje tržišta njemačkih i drugih europskih tvrtki u drugim zemljama jugoistoka Europe. Tu je Hrvatska bolje smještena nego Slovačka, ali investicije znače natjecanje. Ovdje se Hrvatska natječe sa drugim zemljama u regiji. To je teška borba i mora se truditi izbiti na vrh. To nije sporno, ali mora iskoristiti svoje prednosti."

Doministar Radovanić zna da utrka nije jednostavna i da nema jednostavnih recepata: "Da mi sad kažemo, sad ćemo mi sniziti stopu poreza na dobit da ne bude 19% kao u Slovačkoj nego 16% pa ćemo promijeniti odluku o investiranju: to sigurno neće utjecati na to."

Drugo važno pitanje kada je riječ o Hrvatskoj jest njen dvostruki minus - država troši više nego što ima pa se sve više zadužuje i država više uvozi nego izvozi. Na predstavljanju Hrvatske u auditoriju Commerzbanke u Frankfurtu graf Eltz je i u toj činjenici vidio i pozitivnu stranu: naime, Hrvatska je očito atraktivan dužnik. To doduše ne znači da je time Hrvatska u dobrom položaju ali i predstavnik Commerzbanke prije svega ističe prednost da je Hrvatska privatizirala svoj bankovni sektor ali da činjenica da tvrtke u Hrvatsku ne dolaze proizvoditi nego samo prodati i da vanjskotrgovinski deficit raste ipak traži konkretne mjere: "To smatram ozbiljnim problemom, vidim da je i Hrvatska vlada to uočila i provodi mjere koje bi to spriječile. Ali uz put budi rečeno, to nije problem koji vrijedi samo za Hrvatsku, to ćete vidjeti i u drugim zemljama u fazi njihovog naglog gospodarskog rasta. Razlog jest da postoji velika potražnja, prije svega potražnja potrošačkih artikala i da se ti proizvodi - na primjer automobili - ne proizvode u Hrvatskoj. Odakle da onda dođu automobili ako raste dohodak po stanovniku i onda je automobil jedan od prvih potrošnih dobara? Odakle da on dođe ako ne iz Njemačke, Francuske ili drugih zemalja?"

Dakako, možemo se pitati da li to vrijedi i za tekstil ili kožarsku industriju - jer konačno i u Njemačkoj se gotovo 90% cipela uvoze. Ali bolje je pitanje - nije li kuna preskupa? Ona je praktično od nestanka Hrvatskog Dinara jedva oscilirala prema marki - odnosno euru i to dakako odgovara uvoznicima u Hrvatsku koji uvijek mogu biti sigurni da će izvući svoju zaradu. Doministar Ministarstva financija Radovanić: "Sve negdje tamo do '94. imali smo apsolutnu nestabilnost u valutnim odnosima a ona nija gotovo ništa učinila za nekakvi izvozni sektor niti razvoj nekakvog proizvoda. Znači, izgubljena je konkurentost daleko prije nego što je tečaj na neki način postao vrlo stabilan i po interpretaciji mnogih, određena kočnica samom izvozu. Ja mislim da ima još puno drugih elemenata konkurentnosti osim samog tečaja a zahtjeva komplicirane analize da bi se mogle usporediti i potrošačke košarice i stope inflacija u tim i u našoj zemlji da li je tečaj kune u tom razdoblju apricirao ili je čak i depricirao bez obzira na nominalnu stabilnost."

Koje su dakle prednosti za ulaganje u Hrvatsku pred zemljama koje su netom ušle u Uniju ili se na to spremaju?. Per Fischer spomenuo je i prednost koja se nekoliko puta čula na manifestaciji u Frankfurtu: "Dakle smatram bitnom prednošću Hrvatske u njenoj veoma viskoj kvalificiranoj radnoj snazi i njenoj visokoj znanstvenoj razini."

Kako to izgleda u praksi? Manager "Dräger Safety" Heinz Suhr: "Ima ih, ima ih bez ikakve sumnje. Problem je dosada bio da su stručnjaci odlazili iz Hrvatske i pravo pitanje jest, zašto su uopće odlazili? Zato, jer sa tim znanjem koje su imali i sa njihovim obrazovanjem su negdje drugdje mogli zaraditi više i uopće dobiti posao. Stopa nezaposlenosti je visoka i to je bila jedina mogućnost uz nadu da će se vratiti u zemlju kada u Hrvatskoj bude posla za njih. Ali stručne radne snage ima i u Rumunjskoj i u Bugarskoj. I tamo je razina obrazovanja, osobito u tehničkim strukama, veoma visoka i veoma dobra."

Nezaposlenost, koja povećava ionako prevelik dio neproduktivnog dijela stanovništva je dakle doista ozbiljan problem - bio on 18% ili 14%. Doministar Radovanić: "Ipak ona u posljednje vrijeme ne eksalira, to je eskaliralo u drugoj polovici '90-tih i čini mi se da je taj trend definitivno zaustavljen i da se pomalo ublažuje. Samo stalan rast BDP-a omogućavat će još više ublažavanje tog problema i definiranja nove zaposlenosti. Bilo je dosta riječi koji su to programi i koje bi ideje privukle i strana ulaganja da potpomognu konkurentnost hrvatskog proizvoda i njegovo širenje na međunarodna tržišta jer se u izvozu vidi jedna od bitnih mogućnosti direktnog uticanja na zaposlenost."

Per Fischer iz Commerzbanke navodi i druge prednosti Hrvatske: "Dakle kao što sam već rekao, vidim njenu prednost u njenom položaju a vidim i stabilno političko okruženje u zemlji usprkos pitanjima koje smo i ovdje raspravljali - spomenimo samo generala Gotovinu i tako dalje - ali mislim da danas nitko više ne postavlja pitanje demokracije ili tržišne privrede u Hrvatskoj."

Zvuči možda čudno - ali upravo je stabilno političko okružje istakao i Michael Mozur, zamjenik povjerenika Pakta stabilnosti za Jugoistok Europe, kao najveću prednost Hrvatske: "Hrvatska je postigla visok stupanj gospodarskog razvoja, imaju veoma uspješne poteze vlade obzirom na pripreme za pristup Europskoj Uniji. Mislim da su se, kao i sve zemlje u regiji, uhvatile u koštac sa izazovima reformi lokalne samouprave, pitanja transparentnosti vlade i tako dalje. Obzirom na to mislim da su u dobrom položaju početi pregovore sa Europskom Unijom i da su spremne krenuti naprijed."

No vratimo se gospodarstvu: manager tvrtke "Dräger safety" Heinz Suhr čuo je nedavno u Berlinu kako hrvatski premijer Sanader poziva investitore u zemlju i obećaje im - na tečnom njemačkom, što nažalost nismo čuli od hrvatskih predstavnika koji su došli u Frankfurt predstaviti se njemačkim poslovnim ljudima, da ih Hrvatska dočekuje raširenih ruku."Veoma smo angažirani u Bugarskoj i Rumunjskoj. Osobno sam u posljednje vrijeme imao mnogo posla sa Bugarskom i tamo, kada je riječ o neposrednim investicijama, doista jednostavno. Njihove ruke jesu raširene, birokracija se prilagođava i imamo osjećaj kako smo doista dobro došli. Mi hoćemo zaraditi novac, mi idemo i inozemstvo jer hoćemo zaraditi a ne zato jer nas veseli posjećivati strane zemlje. Ovje se radi o zarađivanju novca i to je kod Hrvata drugačije: ponekad imam osjećaj da nam jednostavno ne žele priuštiti da i mi zaradimo nešto kada već ulažemo novac."

Taj osjećaj je dakako teško promijeniti - ali postoji još jedna prednost Hrvatske koju ističe organizator predstavljanja Hrvatske u sjedištu Commerzbanke u Frankfurtu, Per Fischer: "Jedno također ne smijemo zaboraviti: Hrvatska uživa velike simpatije prije svega u Njemačkoj i Austriji a druge zemlje se moraju boriti sa kud i kamo lošijim imageom. To se treba iskoristiti i tu Hrvatska mora više raditi da iskoristi te prednosti."