Hrvatska tužba protiv Srbije: odustajanje ili nagodba?

«To je to. To vam je to. To vam je ta famozna tužba. Ovo tu.» S tim je riječima proteklih dana pravni zastupnik Republike Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu profesor Ivan Šimonović predstavljao hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid. No, je li tih 2800 stranica, ukoričenih u sedam knjiga, dovoljno za osudu Srbije? Teško, tvrdi odvjetnik Tihomira Blaškića i jedan od najboljih poznavatelja haške pravne prakse Ante Nobilo. Jer, kaže Nobilo, prvotna je tužba usmjerena u krivom pravcu: «Ekipa koja je sastavljala tu tužba, na žalost, je morala popravljati izvornu lošu tužbu koju je napravila HDZ-ova vlast dok je bio ministar profesor Šeparović. Nakon toga je angažiran američki odvjetnik Riffkin. To je bila jedna amaterska, ja sam je čitao, amaterska tužba koja je jednostavno bila sramota da je uopće poslana. Međutim, pošto je Haaški sud zaprimio hrvatsku tužbu, 2000.-te godine je nova vlast angažirala profesore Šimonovića i Josipovića da pokušaju popraviti stvar. I oni su, zaista, napravili u rekordnom roku, ja bih rekao, odličan posao.»

Tužba Hrvatske protiv Srbije, podsjetimo, podnesena je 1999. i, već je tada, skupina uglednih pravnika predlagala da se sa Srbijom pokuša postići izvansudska nagodba. Nakon presude da Srbija nije odgovorna za genocid u Bosni i Hercegovini, aktualiziran je taj prijedlog. Osobito zbog medijskih špekulacija da je Vlada otvorila pregovore o nagodbi. Hrvatski pravni stručnjaci proučavaju presudu Suda pravde i tek će se odlučiti što i kako dalje, izjavio je premijer Ivo Sanader: «Nikakvih pregovora sa Srbijom nije bilo o tome da Hrvatska odustane od te tužbe. To vrlo decidirano kažem.» Predsjednik Stipe Mesić, međutim, tvrdi da je nekih razgovora ipak bilo: «Svakako da smo razgovarali i o mogućnosti da se ovaj problem riješi, koji je nastao tužbom Republike Hrvatske. Da li ćemo čekati pravorijek suda ili ćemo ići na jedan baypass riješiti pitanje dogovorom, to je sada pitanje koje dvije vlade moraju riješiti.»

Profesor Šimonović zagovara pokušaj nagodbe. Zašto? «Ako Hrvatska može dobiti ono što je tražila u tužbi, na jedan način a da pri tom ne riskira, mislim da je to u svakom slučaju prijedlog i zato to zagovaram.» Braniteljske udruge oštro su se usprotivile nagodbi, a odvjetnik Nobilo tvrdi kako Vlada zbog negativnih reakcija javnosti neće povući tužbu. Mogla bi se, međutim, povući, smatra Nobilo: «Samo ako bi se istovremeno sa Srbijom otvorili i zaključili pregovori, odnosno zaključio jedan sporazum koji bi postigao više manje sve isto ili slične ciljeve koji su se željeli postići ovom tužbom. Sve suprotno bi bilo dočekano na nož od strane političke javnosti u Hrvatskoj.» Nobilo drži kako je dobro što su dokazi o zločinu prikupljeni na jednom mjestu jer ih neka demokratska vlast u Srbiji neće moći ignorirati a i otvara mogućnost da se hrvatski građani kolektivnim tužbama izbore za odštete. Voditelj srbijanskog pravnog tima Radoslav Stojanović ne vjeruje da je nagodba moguća ali vjeruje kako ima prostora za pregovore: «Na nagodbi kao što se to radi u privatnom sudu -ja ti tražim da mi to platiš milijon dinara a ja ti nudim sto hiljada, pa se negde nagodimo - to za odnose među državama nije primeren način pregovaranja.»

Povlačenje tužbe je, dakle, politički preriskantan čin. Osobito u izbornoj godini. A što Hrvatska može očekivati pred Međunarodnim sudom pravde, pitali smo Nobila: «Procjenjujem da će se Međunarodni sud pravde u Haagu proglasiti nenadležnim za ovu hrvatsku tužbu jer, vjerojatno, će preliminarno uvjeravati i utvrditi da se u Hrvatskoj nije desio genocid. Naime, prema definiciji genocida i međunarodnoj pravnoj praksi ono što se desilo u Hrvatskoj predstavlja zločin protiv civilnog stanovništva, ratnih zarobljenika, zločin protiv čovječnosti, ranjenika ali ne i genocid.» To bi za mnoge, osobito stradalnike Domovinskog rata, moglo izazvati vrlo traumatične spoznaje, upozorava Nobilo i dodaje kako bi svaka politička garnitura o tome morala voditi računa kada odlučuje što će učiniti s Tužbom protiv Srbije. A na pitanje kako je doživio najavu Srbije da bi ona mogla uzvratiti protutužbom prema Hrvatskoj, Nobilo kaže da se radi tek o - dobrom kockarskom blefu: «U Hrvatskoj nije napravljen genocid niti sa jedne niti sa druge strane. Ali obje su strane napravile etničko čišćenje i zločine protiv čovječnosti, zločine protiv civilnog stanovništva. To je nedvojbeno i, po meni, ništa to nije manje strašno nego genocid.»

Proglasi li se Međunarodni sud pravde nadležnim za hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid, hrvatski bi pravnici trebali posegnuti za tzv. teorijom jedinstvenog pothvata, koja kaže da rat u Hrvatskoj nije tek zbir izoliranih incidenata, nego jedinstveni organizirani napor bivše Jugoslavije za osvajanjem Hrvatske do crte Virovitica - Karlovac - Karlobag. Hoće li prevagnuti to mišljenje analitičara ili će se ipak ići na pregovore saznat ćemo, vjerojatno, nakon parlamentarnih izbora.