1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Hrvatska treba istinu o sebi, a ne marketing

Paušalni medijski istupi o Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj zemlji ne mogu ponuditi njezinu vjerodostojnu sliku. Ipak, pojedine činjenice u svemu tome ne treba automatski odbacivati, već se suočiti s njima.

Hrvatska kao novo groblje njemačkih milijardi..pisao je Bild

Hrvatska kao "novo groblje njemačkih milijardi"..pisao je Bild

Prigodno povećani interes stranih, osobito njemačkih medija, za Hrvatsku – a povodom njezina skorog ulaska u EU - proteklih je dana zacijelo privukao više pažnje u hrvatskoj javnosti, negoli u samim sredinama takve medijske prezentacije. Spočetka se činilo da su hrvatski građani, prema reakcijama u domaćem tisku i eteru, pretežno uznemireni i čak uvrijeđeni određenim procjenama o njihovoj zemlji. Tako je, između ostalih karakteristika, na više mjesta navedeno da je riječ o ambijentu uvelike konzervativnom, ksenofobnom i homofobnom, te s puno korupcije.

Pokazat će se, međutim, da građani Hrvatske ipak nisu tako jednoznačno lišeni sposobnosti i volje da kritički sagledaju vlastito društvo i sebe. Kao što se moglo čuti i u jednoj anketi prolaznika na splitskim ulicama, mnogi smatraju da su rečeni strogi osvrti u inozemnim medijima itekako opravdani i realni. Drugi, pak, u prednji će plan staviti subjektivnost dijela tih istih medija koji baš i nisu uvijek kadri biti jednako analitični prema sebi i svojoj društvenoj sredini. I bit će u pravu – dovoljno je spomenuti, primjerice, notorni tabloid Bild.

Nije groblje nego tržište

Zoran Milanovic

Zoran Milanović

Nisu niti svi visoki hrvatski političari, koji su odmah reagirali na „medijsku kampanju“, pokazali zavidnu razinu (samo)svijesti i društvene fleksibilnosti. Iz pojedinih izjava premijera Zorana Milanovića i predsjednika Ive Josipovića, naime, moglo se zaključiti da problem – makar znatnim dijelom - leži u vanjskoj percepciji Hrvatske, i valjda zapuštenom marketingu koji bi trebao kvalitetno proraditi i konačno prikazati ovu zemlju u boljem svjetlu.

Nikakve posebne, orkestrirane kampanje ipak nije bilo, naravno, već je interes oko Hrvatske među zemljama EU-a razumljivo veći, što je bliži čas proširenja te zajednice. S druge strane, bolje je da osvijestimo i neutemeljenost, čak licemjernost stajališta po kojima bi Hrvatska mogla postati „novo groblje njemačkih milijardi“, znamo li da privreda Njemačke u Hrvatskoj itekako nalazi vrijedno tržište – kako visokotehnoloških produkata, tako i novca za visoku kamatu.

Objektivni problemi na obje strane

Ipak, teorije urote u ovom slučaju teško mogu naći plodno tlo – bez obzira na uvijek moguće loše namjere - pa bi se i Hrvatska očito trebala više baviti sobom, negoli slikom drugih o sebi. Taj odnos i višestranu te kompleksnu njegovu narav prokomentirali smo najprije s Ivanom Đikićem, proslavljenim hrvatskim znanstvenikom u Njemačkoj, no koji dosta surađuje i s brojnim svojim kolegama u Hrvatskoj.

Ivan Đikić

Ivan Đikić

„Nažalost, vrlo je lagano kroz paušalne medijske istupe prezentirati bijelo-crne 'za' ili 'protiv' stavove“, smatra Đikić, upozoravajući pritom da je pristupanje Hrvatske EU-u preozbiljan projekt za obje strane, a da bi ga se tretiralo mimo stručno utemeljenih činjenica koje se odnose na njihovu interakciju kroz duže prethodno razdoblje. On je mišljenja da i Hrvatska ima jako puno za dati Uniji, osim što potonja nudi hrvatskim građanima šansu za razvoj i više standarde. A objektivnih problema danas svakako imaju svi u tome krugu.

Tek površinske promjene

 "Hrvatska doprinosi Uniji prednostima poput kvalitetnih stručnjaka, dobro obrazovane radne snage, geopolitičkog položaja, prirodnih i kulturnih vrednota“, nastavlja Ivan Đikić. Ali, on također ističe da se vjerodostojna slika Hrvatske u svijetu najbolje gradi otvorenom komunikacijom i suradnjom s tim svijetom. Brojni hrvatski građani već su pokazali kako to činiti, no to valja unapređivati i ubuduće, učvršćujući vrijednosti zajedničkog života u EU. „Ponajprije mislim na solidarnost, demokraciju i prihvaćanje razlika među građanima, kao veliko bogatstvo EU-a“, poantira Đikić.

Srđan Dvornik, civilni aktivist i publicist, te nekadašnji voditelj ureda Heinrich Böll Stiftunga u Zagrebu, rekao nam je da osvrti stranih medija ipak dobro pogađaju bit stanja u Hrvatskoj danas: „Prošli smo prvi razred s pet, donijeli smo promjene u normativnom i formalnom smislu, ali ćemo kao društvo morati potvrditi da uistinu želimo provoditi vladavinu prava“. Jer, za strahovati je, po njegovim riječima, da te promjene ne sežu puno dublje od površine.

Uskoro nova iskušenja

Srđan Dvornik

Srđan Dvornik

Kritika ovog našeg sugovornika odnosi se jednako i na korupciju i na pojedine nacionalističke ili rasističke niske strasti. Ali, mogli smo čuti da je problem i u prevlasti političke elite koja najvećim dijelom kontrolira zemlju, dok nema demokratskog pluralizma snaga u društvu, pa je zemlja i sistemski korumpirana, a ne tek incidentno. Dvornik stoga dodaje kako je možda i točna procjena da Hrvatska prebrzo ulazi u EU, premda je dobra strana toga što će hrvatsko društvo time biti prisiljeno na pridržavanje boljih normi.

„Nipošto ne smijemo izlaz tražiti u marketingu i face-liftingu, nego se suočiti s istinom. Još ne znamo što znači živjeti s puno imigranata, recimo, a to bismo uskoro mogli iskusiti“, rekao je Srđan Dvornik za DW, ironično domećući kako mi sasvim dobro poznajemo „naš stari dobri šovinizam“. Ipak, zaključuje Dvornik, bolja je i ta neizvjesnost pred iskušenjem, negoli ikakvo moguće zatvaranje u svoje malo, prljavo dvorište.

Preporuka uredništva