Hrvatska predstavljena u Europskom Vijeću
27. veljače 2006Tema skupa je predstavljanje Hrvatske kao zemlje kandidata u okviru rasprave o identitetu građana EU i europskog državljanstva, a u kontekstu proširenja Unije. Cijeli susret odvijao se na francuskom jeziku.
U Bruxellesu održan je skup pod naslovom “Croatie, connnaissance et reconnaissance” – Hrvatska poznavanje i njezino otkrivanje u okviru Frankofonije, uz potporu austrijskog predsjdništva i pod visokim pokroviteljstvom Marie Dominique Simonet, potpredsjednice vlade francuske zajednice u Belgiji. Na skupu je sudjelovalo dvadesetak umjetnika, pisaca, diplomata i europskih dužnosnika.
S hrvatske strane na skupu je sudjelovao Prof. Miljenko Jurković, dekan filozofskog fakulteta u Zagrebu i povjesničar umjetnosti, prof. Gabrijela Vidan, predsjednice zagrebačke Alliance française te autorice knjige "La Croatie" (PUF, Que-sais-je?, 1998), hrvatski pjesnik nadrealist i dramaturg svjetskog glasa, Radovan Ivšić, i njegova supruga književnica Annie Le Brun.
Među ostalim sudionicima iz Belgije, Francuske, Slovenije, Češke, Rumunjske i Europske komisije, ističemo sljedeća imena: gđa Louise L. Lambrichs, supruga pok. akademika Mirka Grmeka (autorica knjige "Nous ne verrons jamais Vukovar", 2005), Georges-Marie Chenu (prvi francuski veleposlanik u Zagrebu), Xavier Lambrechts, novinar, urednik vanjskopolitičke redakcije TV5.
Moderatori skupa bili su José Jéronimo Moscardo, književnik i veleposlanik Brazila u Belgiji, i Jean-Christophe Victor, geograf, ravnatelj LEPAC-a (Laboratorija za političku i kartografsku analizu), urednik i voditelj emisije "Le Dessous des cartes / Mit offenen Karten" na francusko-njemačkoj televiziji Arte. Večer je bila posvećena jazzu gdje Matija Dedić sa nekoliko belgijskih, čeških i rumunsjkih glazbenika zaokružio dan posvećen boljem upoznavanju Hrvatske.
U trosatnoj raspravi i brojnim izlaganjima u kojima je bilo i nekoliko nepreciznosti, dotaknuta je hrvatska i europska ranija i najnovija povijest, ali I sadašnjost te budućnost. Zanimljiv je bio podatak kojeg je iznio prvi francuski veleposlanik u Hrvatskoj George-Marie Chenu koji je kazao kako je Robert Schuman još davne 1935. godine na putovanju u Hrvatskoj i boraveći u Zagrebu uputio pismo na relevantne adrese u kojem je upozorio na poražavajuće stanje Hrvata u kraljevini Jugoslaviji. Među ostalim veleposlanik citira Schumanovo pismo: “Ukoliko velike nacije nešto ne učine nastavit će se stanje kraljevske diktature protiv Hrvata, što je neprihvatljivo na europskom prostoru, 1935. godine”.
Francuska spisateljica i filozofkinja Louise Lambrichs je postavila pitanje što će se zapravo dogoditi ako Europska Unija primjeni jednake stardarde za agresora i žrtve na jugoistoku Europe, ali je ukazala i na primjer francusko-njemačkog pomirenja koji bi mogao biti model za budućnost na Balkanu.
“Vrlo sam sretna da će Hrvatska uskotro ući u Europsku Uniju i smatram da bi njezin ulazak u Uniju mogao potaknuti promjenu angažmana i pristupa same Europske Unije”, naglasila je Louise Lambruchs. No predstavnik Europske komisije je poručio da svaki val proširenja je prilika da se o cijelom projektu uvijek iznova počne promišljati o njegovom smislu, pa tako i Hrvatsko članstvo potiče ponovno to pitanje.
Postavljana su i pitanja treba li Hrvatska zaista sve preuzimati od Europe, a zapravo - kako je nekoliko sudionika kazalo – Hrvatska raj na zemlji. Sudionici panela izvan Europe, veleposlanik Brazila i pisac s Guadalupa naglasili su da svijet na Europu gleda uvijek kao nešto idealno, ali i kao kontinent koji je poznat po ratovima. Ulazak Hrvatske u EU pozdravili su brojni sudionici uz nadu da će Hrvatska u Uniju unijeti novi duh koji se proširio i nakon poslijednjeg proširenja. Jedan češki sudionik rasprave podsjetio je kako je proširenje probudilo i mlađe europske generacije i otvorilo im mogućnosti da budu još više mobilni. Među ostalim i Hrvatska je mjesto u Europi gdje se može ostvariti osobni europski san i živiti.
Kao jedan od glavnih problema je uočeno da Hrvatska i Hrvati do devedesetih godina nisu postajali u svijetu, nije postojala njihova percepcija. Svoju ocijenu skupa Hrvatska – poznavanje i njezino otkrivanje dao je povjesničar umjetnosti Miljenko Jurković:
“Ima puno dobre volje, to je sasvim sigurno. Hrvatska je vjeorjatno «in», pa se o Hrvatskoj čuje, priča i zna na sve strane. Ali očito iskreno, moj dojam, ja mislim da Europa jako malo zna o Hrvatskoj i Europa jako puno mora učiti o Hrvatskoj, a s obzirom da ima volju, valjda će se to uskoro i dogoditi. Problem su zastarjele publikacije, pogrešno procijenjena povijest, kulturna baština itd. Naravno u europskoj literaturi i tu trebaju naši znanstvenici i kulturnjaci veliki probitak, jer to treba učiniti sada, poslije će biti prekasno».