1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Hrvatska nadomak ustavnoj krizi?

Iako se većina političkih čimbenika u Hrvatskoj slaže da su potrebne neke ustavne promjene, na vrlo raširenu kritiku nailazi način na koji to pokušava progurati vladajuća koalicija. Predbacuju im nedemokratske manire.

U hrvatskoj javnosti nerado se koristi formulacija da se država nalazi u stanju latentne ustavne krize, no većina suočenih s tim priznat će da je Hrvatska u svakom slučaju nadomak ustavnoj krizi. Oko ustavnih promjena i generalnog odnosa izvršne i ustavno-sudske vlasti već mjesecima raste napetost koja se u posljednje vrijeme prenijela i na onu zakonodavnu. Preinake što ih nad Ustavom Republike Hrvatske želi poduzeti vladajuća koalicija, naime, zapele su pred samom realizacijom, u saborskim klupama.

Josip Perković

Je li on razlog ustavnih promjena? Josip Perković

Sadržaj tih promjena naveliko je raspravljen, barem u političkim krugovima, kao i temeljna njihova politička motivacija. Najčešće se smatra da je sve zaoštrio odnos SDP-a prema obavještajcu Josipu Perkoviću, a čije izručenje traži Njemačka, zbog jednog ubojstva iz doba SFRJ. Ta se međunarodna obaveza pokušala izbjeći donošenjem posebnog zakona, danas već čuvenog pod nazivom Lex Perković. Nije uspjelo, pa je SDP pribjegao gradnji ustavne zaobilaznice, dok se ostale zacrtane promjene tiču reguliranja instituta referenduma, manjinskih prava, regionalizacije itd.

Otvorena bahatost SDP-a

No, važnijim od sadržaja, s kojim bi se u jednom dijelu većina hrvatskog pučanstva još mogla i složiti, čini se u ovom trenu način kojim se vlasti služe da ostvare cilj, kao i reakcije ostalih aktera. Oko toga se lome koplja i u SDP-u. Za ovu zgodu porazgovarali smo s dvoje izvanjskih zainteresiranih sugovornika, prof. dr. Sanjom Barić s riječkog Pravnog fakulteta, stručnjakinjom ustavnog prava, i Davorinom Mlakarom, HDZ-ovim zastupnikom, članom triju saborskih odbora: za pravosuđe, za Ustav, Poslovnik i politički sustav, i za zakonodavstvo.

Sanja Barić smatra da načelno nije riječ o napetosti neuobičajenoj u komparativnoj političkoj praksi, ali Hrvatska se suočava s kompleksnom i specifičnom problematikom. "Uz tragične i neprihvatljive manjkavosti u pravnoj regulaciji izravne demokracije, mi smo se suočili s neprikladnom komunikacijom vladajuće koalicije, koja je zatim prerasla u nešto još gore", nastavlja ona opisivati ponašanje koalicije s SDP-om na čelu, koje vidi otvoreno bahatim, te odmaknutim od socijaldemokracije, čak i kada je vođeno dobrim namjerama.

"Neprincipijelno svrstavanje Crkve"

"Treće", dodaje naša sugovornica, "tiče se HDZ-a, za čije je vlasti država osiromašena korupcijskim skandalima, i koji se smatra – u pomanjkanju održive gospodarske alternative – prisiljenim koristiti svjetonazorskim sukobima na kojima gradi svoju tradicionalnu političku potporu". Riječ je, dakako, o podjelama oko obiteljskog prava, seksualnosti, poziciji manjina i tsl. Barić je pritom sklona prozvati i Katoličku crkvu u RH, zbog stranačko-političkog svrstavanja.

Konačno, ona proziva i pojedinačno premijera Zorana Milanovića, a koji u najvećoj mjeri rukovodi i tokovima u saboru, zbog nepoštivanja ustavnih vrijednosti i demokratskih procedura, uslijed želje za što bržim rješenjem. Sanja Barić žalosnim naziva dojam kako premijer ne shvaća da je Ustavni sud Republike Hrvatske dokazani, po njezinu mišljenju, zaštitnik tih vrijednosti: "Rušenjem autoriteta te institucije ruše se temeljne ustavne procedure koje po sebi štite 'sve od svih drugih'".

Niti HDZ ne prihvaća kritiku

Davorin Mlakar

Davorin Mlakar

Davorin Mlakar, pak, očekivano je još izričitiji u prebacivanju krivnje na SDP, budući da je njegov HDZ odbio sudjelovati u daljnjem procesu donošenja ustavnih promjena. I on se slaže s našom procjenom da je situacija nadrasla samo pitanje sadržaja tog zahvata: "Meritum je SDP-ovo odbacivanje vladavine prava. Naš tekst izmjena ustava, a HDZ je jedan od ovlaštenih predlagača, nisu htjeli ni razmotriti, kao što su odbili i prijedlog da u tome sudjeluju neovisni stručnjaci."

Na pitanje je li HDZ spreman prihvatiti dio kritike na svoj račun, zbog određenih momenata u zaoštravanju ove situacije, Mlakar odgovara da za takve zamjerke nipošto nema razloga. On inzistira na krivnji vladajućih, a naročito zbog ishitrene brzine koju potonji forsiraju, i koja je postupak donošenja ustavnih promjena lišila primjerene javne rasprave. Umjesto razumnih šest mjeseci, ili bar upola od toga – SDP je dao svega jedan tjedan, i zatim jedva dodao još jedan, što danas u Hrvatskoj zaista malo tko drži mudrim i korisnim.

Ruganje predsjedniku

"Ivica Račan je nekoć takve postupke izvodio demokratskije i mudrije, tražeći suradnju i na drugoj strani", napominje Mlakar. A ovih se dana Milanovićev SDP uspio narugati i predsjedniku Republike Hrvatske Ivi Josipoviću, s kojim se već odavno umnogome ne slaže. Nećemo ovdje ulaziti u razloge tog neslaganja. Predsjedniku kao instituciji zacijelo su oko ustavnih promjena trebali posvetiti više pažnje, slažu se ustavni stručnjaci, a ne ga koriti zbog kratkog zakašnjenja na cinično prekratku javnu raspravu.

Puno više časti posljednjih tjedana SDP je ukazivao prigodnim partnerima, Laburistima i HDSSB-u, čiji mu glasovi trebaju za dvotrećinsku saborsku većinu, neophodnu za promjene ustava. Očito je da pragma akutnog političkog interesa ostavlja dublji trag negoli bi to bilo demokratski poželjno, i da uređuje međustranačke odnose znatno šire i dalekosežnije. Tek ćemo vidjeti i s kakvim krajnjim efektima, pogotovo nakon što je HDSSB, barem zasad, uskratio svoju potporu pa su moguće ustavne promjene odgođene za siječanj 2014.

Preporuka uredništva