1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Hrvatska na dnu ljestvice zaposlenosti

Gordana Simonović21. rujna 2006

Lani je 198 milijuna građana Europske unije ili njih 63,8 posto imalo posao, što je tek za 0,5 posto više nego 2004. godine, odnosno tanušnih 1,4 posto više nego 2000. godine, pokazuje najnovije istraživanje Eurostata.

https://p.dw.com/p/9ZLm
Prizor iz Zavoda za zapošljavanje
Prizor iz Zavoda za zapošljavanjeFoto: AP

Prema tim podacima, što se odnose na radno sposobno stanovništvo u dobi između 15 i 64 godine, samo dvije članice Unije imaju nižu stopu zaposlenosti od Hrvatske. Poljska je na začelju ljestvice sa 52,8 posto zaposlenih, slijedi Malta sa 53,9, dok je u Hrvatskoj zaposleno 54,8 posto radno sposobnih građana.

Sve se odvija stihijski

Ugledni ekonomist i bivši ministar gospodarstva u Račanovoj vladi Ljubo Jurčić drži da je to posljedica nekoliko okolnosti. Prva je prijelaz iz socijalističke u tržišnu ekonomiju, druga - prijevremeno umirovljenje ljudi u dobi od 40 do 55 godina a uz to se u Hrvatskoj ne kreiraju nova radna mjesta: "Samo tržište ne može kreirati dovoljan broj radnih mjesta da povuče svo radno sposobno stanovništvo na radna mjesta, a država nije ništa u tom pogledu napravila, nego je prepustila da se stihijski odvija kreiranje radnih mjesta, pa imamo situaciju kakvu imamo. I treća stvar je rat gdje se može reći da je to utjecalo na jedno 2 posto smanjenja broja radnog stanovništva, što je beznačajno u ovim postocima gdje se prosjek Europe mjeri negdje 60 posto, a u nekim zemljama čak 70 posto radno sposobnog stanovništva."
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever smatra kako je niska stopa zaposlenosti pokazatelj nesposobnosti gospodarstva da apsorbira radno stanovništvo a uzroke vidi kako u prošlosti tako i u aktualnim trendovima, napose u obrazovnom sustavu: "Jedan dio toga se dogodio, naravno, uslijed onog lopovluka i problema koje smo imali u pretvorbi i privatizaciji. Međutim, jedan je dio uslijedio i zbog toga što je sama modernizacija sustava proizvodnje svega onoga s čime se danas suvremeno gospodarstvo bavi, u jednom dijelu jednostavno mimoišla Hrvatsku. I što Hrvatska za mnoge stvari nije bila spremna. Na žalost, uz sve to ide i sustav obrazovanja. Tako da se vrlo često događa da mi obrazujemo ljude za burzu rada, i to od fakulteta i od nekih drugih strukovnih škola."

Nezaposlenost u Hrvatskoj traje duže

I ekonomist Jurčić i sindikalist Sever ističu problem velikog broja nezaposlenih, prijavljenih na burzu rada, kojih je u kolovozu bilo preko 271 tisuće. Dodatni je problem što je u Hrvatskoj 7,6 posto radne snage dugotrajno nezaposleno dok je u Europi takvih radnika 4,1 posto. Ljubo Jurčić upozorava kako ni sadašnja kvaliteta rada u zemlji ni razina obrazovanja radnika ne bi trebale utjecati na primanja ljudi jer, kaže, taj problem nastupa tek kada se brutto domaći proizvod poveća iznad 15 tisuća eura. U Hrvatskoj je on sada oko šest tisuća: "Naš je rad dovoljno kvalitetan. To vidimo po tome da radnik koji ima u Hrvatskoj plaću od netto 500, 600, 700 eura ili manju u drugim okolnostima, sa istim obrazovanjem i iskustvom, recimo u Austriji ili Njemačkoj, njegov rad se vrednuje na tisuću, 1500 ili dvije tisuće eura. Znači, ovdje nije problem u kvaliteti rada. Ovdje je samo problem u okruženju u kojem radnik radi, a okruženje je ili ti uvjeti poslovanja u Hrvatskoj, ne omogućuju da se proizvode proizvodi iz kojih bi rad dobio pravu vrijednost."
Dok država ne osigura bolje poslovno okruženje teško da će i poslodavci pristati na povećanje plaća, prosjek kojih je u kolovozu bio oko 4500 kuna. A građani, upozorava Sever, sve teže spajaju kraj s krajem: "Činjenica je da su s jedne strane radnici nezadovoljni, jer na ruke dobivaju male plaće od kojih se ne da živjeti. Naša potrošačka košarica pokazuje gotovo identične podatke - da prosječna plaća u Hrvatskoj jedva pokrije 70 posto prosječne košarice potrošačke ili da prosječnoj obitelji u Hrvatskoj nedostaje oko 30 posto potrebnih sredstava za preživljavanje. Dakle, plaće su preniske, davanja na plaće su dosta visoka i poslodavci s te strane teško pristaju na povećanje plaća."
Opće je uvjerenje i ekonomista i sindikalista da se, kako povećanje zaposlenosti tako i viša cijena rada, neće moći provesti bez radikalnih reformi, među koje spada i podizanje svijesti građana da je u ropotarnicu povijesti pospremljeno jedno radno mjesto za cijeli životni vijek jer je sve više rada na određeno vrijeme ili pak privremenih poslova.