1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Hrvatska karikatura se bori za opstanak

Nedavno bušenje guma na automobilu najpoznatijeg hrvatskog karikaturiste Nika Titanika ukazalo je na loše stanje ovog, nekad vrlo aktivnog, ceha.

Karikatura

Uvijek aktualan - Nik Titanik

Probušene gume na čak tri automobila zbog provokativnih karikatura, nažalost su rizik profesije za karikaturistu Nikolu Plečka poznatijeg kao Nik Titanik. Kome je to na žulj stala njegova glavna junakinja, „prijateljica noći“ Štefica Jambriščak, koja tajne političara i lažnih estradnih veličina doznaje dajući svoje usluge, utvrdit će policijska istraga, dok samoga Titanika takve prijetnje previše ne uzbuđuju – čak štoviše, koristi ih kao izvor inspiracije za nove radove.

Reklama ubila karikaturu

Nikola Plečko alias Nik Titanik

Nikola Plečko alias Nik Titanik

No, dok Titanik hrabro nastavlja crtati svoje vizije naličja društva, tradicije hrvatske karikature polako nestaje. Nikola Plečko jedan je od rijetkih hrvatskih karikaturista koji uspijeva živjeti od svojega zanata jer sve su rjeđi časopisi i novine koje aktualne događaje komentiraju autorskim karikaturama. Nekada su važniji dnevnici bili nezamislivi bez grafičkog komentara – sjetimo se samo legendarnog Grge pokojnog Ice Voljevice, Pere danas umirovljenika Otta Reisingera ili još uvijek aktivnog Srećka Puntarića i njegovog Felixa, dok danas – smatra autor nedavno objavljene knjige „Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine“ Frano Dulibić - prostor za oglašavanje guta prostor za karikature jer urednici drže da humor ne prodaje novine: „Kako oglas donosi novac , a karikatura se mora platiti, tako one polako nestaju, tako da je danas uloga karikature marginalizirana,“ komentira Dulibić s kojim se slaže i Nikola Plečko, koji je siguran da čitatelji vole karikaturu jer ona ima prepoznatljivu snagu što su pokazali i događaji u Danskoj: „Karikatura je izuzetno jako sredstvo društvene kritike, ali novine je zahvatio deformirani kapitalizam u smislu da većina urednika je ne vide kao nešto što bi privuklo čitatelje, oglašivače, novac…“

Osjetljivi "celebrityji"

Frano Dulibić

Frano Dulibić - reklama ubija karikaturu

No, razlog zamiranja bogate i vrijedne tradicije nije samo „zli“ kapital, nego i taštine, odnosno, kako to detektira Frano Dulibić, nespremnost vlasti, političara i općenito moćnika da se suoče s humorom i kritikom: „U našoj sredini oni nisu spremni prihvatiti takvo bockanje, nisu se u stanju smijati na svoj račun i razmisliti o tome da bi nešto možda trebalo promijeniti.“ Moći svoje vizualne kritičke oštrice Plečko je bio itekako svjestan i prije nego što su njemu i njegovim suradnicima probušili gume – priznaje da je u ranijem razdoblju svoje desetogodišnje karijere bio provokativniji, oštriji i bezobzirniji, dok danas točno zna granicu do koje može ići: „Međutim, uvijek pazim da ta autocenzura ne suspregne moju oštricu, odnosno da budem što kritičniji prema onome što obrađujem – da piknem , ali ne probodem.“, kaže popularni Nik. Naučio je Plečko i da osim što mora znati nacrtati i predočiti svoju ideju, treba biti i novinar i društveni kroničar – sve u svemu - 24 sata dnevno živjeti karikaturu: „Moraš slušati što govore ljudi na ulici, u tramvaju, tete u dućanu, susjedi, obitelj, što se piše po internetu - uvijek treba biti u stanju pripravnosti, osluškivati sve oko sebe i brzo reagirati.“

Umrla satira

Karikatura

Omiljena Nikova tema - političari

Publika se, nastavlja Plečko, najviše voli podsmjehivati političarima, no za njega je to dokaz da živimo u iščašenom vremenu u kojima nas je politika potpuno preplavila, a s druge strane, tu je i, kako kaže, totalno „debilna“ estrada i „kvazi“ zvijezde koje bez kredita pune naslovnice i rade pseudo djela iza kojih ništa ne stoji.

Duhovitih i hrabrih komentatora stvarnosti, čiji se radovi i objavljuju u novinama, sve je, dakle, manje, Plečko će u šali reći da ih je ostalo „kao prstiju na ruci šlampavog radnika u pilani“, no njihov zadatak, smatra povjesničar umjetnosti Dulibić, preuzeli su drugi mediji, među kojima i tzv. visoka umjetnost: „To je svakako Siniša Labrović sa svojim performansama, Nikolina Ivezić koja radi sliko-reljefe, pa čak i pokojni Šutej i mnogi drugi umjetnici.“

Oni će, doduše, svoju društvenu kritiku često izraziti upravo bockavim humorom svojstvenim karikaturi, no to neće nadoknaditi prazninu koja u masovnim medijima nastaje nestankom oštrih, jasnih i duhovitih karikaturističkih komentara kakvi su nam više nego potrebni u svijetu kojim dominiraju korumpirani političari, utjecajno podzemlje i besramne instant zvijezde.

Autor: Vid Mesarić, Zagreb

Odg. ur.: N.Kreizer

Preporuka uredništva