Hrvatska i EU: ”Konačno je Komisija donijela pravu odluku!”

Osobito pozitivno je o gospodarskome dijelu govorio povjerenik za proširenje Unije, Günter Verheugen: ”Točka na kojoj se Hrvatska nalazi već danas je bolja od stanja u kojem se u trenutku kada su započinjale pregovore nalazilo većina zemalja koje će 1. svibnja pristupiti Europskoj uniji.” Verheugen je dodao kako se Hrvatska može već danas može smatrati zemljom u kojoj funkcionira tržišno gospodarstvo, a ekonomska postignuća Hrvatske, primjerice, znano su iznad onog što na gospodarskom planu pružaju Bugarska i Rumunjska čiji je prijam predviđen 2007. godine. Povjerenik Verheugen je bio prilično oprezan kada su rokovi u pitanju: ”Ako me pitate koji se vremenski horizont mora uzeti u razmatranje, savjetujem vam da se ne kreće u drugi korak prije prvog i da se ne govori o vremenskim planovima. Tempo tog procesa ovisit će o sposobnosti i volji Hrvatske da u pregovorima i tijekom priprema postigne pravi napredak" istaknuo je on.

Weisskirchen (SPD): ”Hrvatska je posljednjih godina imala zadivljujući uspon”

”Konačno! konačno je Komisija donijela pravu odluku u odnosu na Hrvatsku.” – Tim je riječima na naš upit reagirao član Bundestagovog odbora za vanjsku politiku Gert Weisskirchen, koji je istodobno i vanjskopolitički glasnogovornik socijaldemokratskog kluba zastupnika: ”Hrvatska se godinama vrlo, vrlo pozitivno razvija. I sada konačno, nakon posjeta britanskoga ministra (Hrvatskoj), može i London, koji je na kraju bio nešto oklijevao, dati zeleno svjetlo, kako bi Hrvatska imala priliku postati članicom Europske unije.”

Uz ostalo, Weisskirchen je dodao: ”Hrvatska ima zadivljujući uspon u posljednjih nekoliko godina, gotovo neprimjetno se približila Europskoj uniji. Uvjeren sam u to da će se Hrvatska moći priključiti i nadam se da iza tog zadivljujućeg uspana stoji vlastita snaga, koja će dovesti do toga da se Hrvatska Uniji priključi s Rumunjskom i Bugarskom. Čvrsto sam uvjeren u to da će sve te tri zemlje krajem ovog desetljeća biti članice EU-a. Nadam se i ranije.”

Jučer je u Strassbouru istaknuto da Hrvatska može biti primjer ostalim zemljama u regiji – to mišljenje dijeli i vanjskopolitički glasnogovornik SPD-ovih zastupnika u Bundestagu Gert Weisskirchen: ”Nakon što će 1. svibnja Slovenija već biti članica, drugo snažno sidro stabilnosti u regiji je Hrvatska, koja je na brzom putu postati članicom Europske unije. A to znači jasan snažan znak Europske unije u bivšoj Jugoslaviji da svatko ima šansu biti članicom EU-a. U svakom slučaju je to povezano s tim da svatko mora dati svoj vlastiti prinos stabilnosti.”

Wissmann (CDU): ”Hrvatska će za dogledno vrijeme biti posljednja zemlja koja ulazi u EU”

Predsjednika Bundestagovog odbora za Europsku uniju, Matthiasa Wissmanna, člana Kršćansko demokratske unije, također smo zamolili za komentar jučerašnje preporuke Europske komisije da se s Hrvatskom krene u pregovore o prijamu: ”Ocijenjujem to vrlo pozitivnim, jer vjerujem da Hrvatska kao zemlja pripada Europskoj uniji, da je uvijek imala povijesnu europsku orijentaciju, da se politički i ekonomski izvanredno dobro razvija i zbog toga je Hrvatska prirodan kandidat za Europsku uniju. Međutim, vjerojatno će za neko dogledno vrijeme biti i jedna od posljednjih zemalja koje će biti primljene u Europsku uniju, jer perspektiva za ostatak zapadnog Balkana, na žalost, nije toliko povoljan kao za Hrvatsku.”

Hrvatska je dakle uspjela doći do čekaonice, međutim za sada na vratima stoji ”stanka – do daljnjega”. Kao što smo i spomenuli, povjerenik Verheugen je posebno naglasio kako bi sada bilo preuranjeno govoriti o terminskim planovima i rokovima – Hoće li se Hrvatskoj, zbog problema koji se pojavljuju s prvim velikim proširenjem, što će uslijediti za nekoliko dana, čekanje na kraju odužiti?

”Ne vjerujem da će pregovori o prijamu s Hrvatskom morati dugo trajati, jednostavno zbog toga jer je Hrvatska poduzela goleme napore, a njezino je gospodarstvo dijelom u boljem stanju nego gospodarstvo nekih zemalja koje će već sada biti primljene u Europsku uniju” odgovorio je Wissmann: ”Dakle, ako obje strane – hrvatska Vlada, s jedne, i Europska unija, s druge - budu bez otezanja vodile pregovore, tada će bez otezanja doći i do uspjeha. Ono što mi se sviđa jest da hrvatska Vlada - a to sam nedavno čuo i od hrvatskog premijera samog - sve te napore za osuvremenjivanje ne čini samo zato da bi se svidjela Europi, nego zato što je to potrebno za vlastitu zemlju. Tu se dakle radi o autentičnom, vlastitom natjecanju za poboljšanje zemlje i modernizaciju njezinih struktura. I to smatram vrlo uvjerljivim. Kada bi to bilo kod svih koji žele u Europsku uniju.”

Očekuje li predsjednik parlamentarnog odbora za Europsku uniju da će u drugim zemljama razmišljanja biti drukčija od ovih njegovih – punih hvale za Hrvatsku?

”Mislim da u Njemačkoj na svim stranama postoji velika otvorenost za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji – to u Njemačkoj nije nikakvo stranačko-političko pitanje. Veseli me da i u Velikoj Britaniji i Francuskoj postoje pozitivne promjene. To također ima veze i s tim, da je Hrvatska, s novom vladom , pozitivno promijenila svoju poziciju prema sudu za ratne zločince, da je svoju spremnost na suradnju dokazala i vidljivim potezima te da nema uopće nikakve sumnje u demokratsku otvorenost te zemlje. Način na koji je nakon izbora Hrvatska provela promjenu vlasti držim upravo primjernim. I, pokazuje se da na svim stranama demokratskog centra vlada stvarno demokratski duh. Vjerujem da je to dobar preduvjet za suradnju unutar Europske unije" istaknuo je Matthias Wissmann.

No do toga da Hrvatska dođe u situaciju da surađuje unutar Europske unije proteći će još neko vrijeme. Valja vidjeti što je unutar te svoje preporuke europskim šefovima država ili vlada Europsko povjerenstvo zapravo navelo i koji su sljedeći koraci.

Hrvatska dobila avis – što i kako sada dalje?

Mišljenje Europske komisije o Hrvatskoj teško je 118 stranica i sastoji se od uvodnog memoranduma povjerenika Pattena i Verheugena, a sama struktura dijeli avis u tri dijela. Prvi se bavi političkim kriterijima, primjerice opis stanja institucija, parlamenta, vlade i pravosuđa, zatim stanja građanskih i ljudskih prava, prava i zaštita manjina i izbjeglica. U drugom dijelu govori se o ekonomskim pokazateljima Hrvatske, a treći dio je ”acqui communitaire” dakle 29 poglavlja o kojima će Hrvatska pregovarati s Europskom komisijom kada na sastanku Europskog vijeća u lipnju dobije i status kandidata.

Nakon što je prošloga tjedna glavna tužiteljica Haaškog suda priopćila Europskoj komisiji da Hrvatska surađuje u potpunosti s ICTY-em, a takvo mišljenje prenijela je i Komisija u svojem avisu, možemo konstatirati da Hrvatska sada ispunjava političke kriterije te potvrđuje da je Hrvatska zemlja u kojoj funkcionira tržišna ekonomija. Međutim, utvrđene su i slabosti oko privatizacije, problem velikih državnih subvencija koje prema Acquis-u nisu dopuštene, zatim teškoće na području businessa, jer u Hrvatskoj nije lako doći do zemljišta i prostora.

U avisu među ostalim stoji da na temelju snimljenog stanja Hrvatska treba orijentacijsko vremensko razdoblje od 5 godina kako bi absorbirala i pretočila sve europske zakone i standarde te provela potrebne reforme na pravosudnom i gospodarskom polju. Jedino je područje ekologije, koje je najzahtijevnije, dobilo više od 5 godina vremena za prilagodbu, jer se radi o najtežem i naskupljem dijelu acquisa.

Što i kako sada dalje? U lipnju se očekuje odluka Europskog vijeća da li će prihvatiti preporuku Europske komisije o početku pregovora s Hrvatskom ili ne. Do sada je Europsko vijeće samo jednom odbacilo preporuku Komisije i to u slučaju Grčke u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća.

Pretpostavimo, dakle, da će Hrvatska dobiti status kandidata. Vrlo je bitno da dobije i datum početka pregovora. Nakon što postane kandidat, Komisija prema nalogu Europskog vijeća započinje s takozvanim «screeningom», što znači pročešljavanje svih područja o čemu će se pregovarati. Screening može trajati i do godinu dana.

Pitanje svih pitanja glasi kada Hrvatska najranije može postati članica EU-a. Odgovor je vrlo teško dati, jer ovisi o više čimbenika. Prvo Hrvatska mora pokazati kojom brzinom može odraditi usvajanje 83.000 stranica acquija, to znači ne samo harmonizaciju svih zakonskih odredbi Europske unije već i dokaz da se one provode u djelo. Zbog toga bi moglo biti nerealno govoriti da bi mogla stekći članstvo do 2007. godine, jer čak i kada bi Hrvatska čudom ispregovarala svih 29 poglavlja u roku od dvije godine, proces ratifikacije i potpisivanja sporazuma o članstvu traje najmanje godinu i pol dana. Drugi važan čimbenik je sama Europska Unija i njezina politička volja za daljnje širenje s obzirom da iskustva najnovijeg proširenja od deset zemalja predstoje tek nakon 1. svibnja.

Zanimljiva su razmišljanja što će se dogoditi ako Turska dobije datum početka pregovora – tada bi Komisija mogla u paketu s Turskom početi pregovore i s Hrvatskom. Problemi bi mogli nastati i u slučaju ako sadašnje članice Europske Unije (njih 15) do 1.svibnja ne potpišu SSP, a znamo da to još nisu učinile Velika Britanija, Nizozemska i Italija. Što će biti ako se to ne dogodi do tog datuma? Hoće li tada pod SSP s Hrvatskom svoj potpis morati stavljati i novih 10 članica? Iz Europske komisije uvjeravaju da su se nove članice preuzimanjem acquija obvezale potpisati sve Sporazume koje je ranije ispregovarala Europska Unija. No, nikad se ne zna. Jedno je međutim sigurno: od jučer je Hrvatska korak bliže Europskoj Uniji.

Put do EU još je dug i trnovit

Jučerašnje zeleno svjetlo EU-komisije trebalo bi prije svega ubrzati proces nužno potrebnih reformi. Komentar Bettine Burkart:

Uz svu radost u Hrvatskoj ne treba zaboraviti da je put u Europsku uniju još itekako dug i trnovit. Jučerašnjim etapnim uspjehom pravi posao ustvari tek počinje. Kao prvo moraju se, jedan po jedan, obraditi sva poglavlja međusobnog ugovora izmedu Bruxellesa i Zagreba. Nakon toga se dogovoreno treba i provesti u praksi i svakodnevnom životu. Pregovarači Unije neće se zadovoljiti samo pukim izražavanjem namjera. Činjenica je da se opsežne reforme više neće moći izbjeći. Državni aparat mora postati vitkiji i učinkovitiji, a daljnje reforme neće zaobići ni vojsku, zdravstvo, pravosuđe i obrazovanje.

Neke predstojeće zadaće već se počelo rješavati, mnoge to tek očekuje. Jedno je zajedničko svima: reforme će značiti i bolna odricanja, odricanja koja ce osjetiti svaki stanovnik Hrvatske. Na vanjskopolitičkom planu također ima dosta problema koje se mora riješiti, naprimjer sa Slovenijom. Hrvatska, koja se rado vidi u ulozi motora koji pokreće cijelu regiju, ubuduće ce generalno morati poboljšati i intenzivirati suradnju sa svojim susjedima.

Dosadašnji hrvatski put dokazuje kako EU-perspektiva pod određenim uvjetima predstavlja itekako značajnu unutarnju pokretačku snagu neke zemlje. Još vidjivijom je ta snaga postala u onom trenutku kada je iz Bruxellesa stigla potvrda kako bi Hrvatska možda mogla već 2007. postati punopravnom članicom Unije, zajedno s Rumunjskom i Bugarskom. Isto je ponovio i njemački kancelar Schröder tijekom posjeta Zagrebu u listopadu prošle godine.

Proces ulaska u Uniju može uspjeti samo pod pretpostavkom da ga cijelo vrijeme odlučno podupiru i stanovnici zemlje, bez obzira na oštrinu reformi koje on sa sobom donosi. To znači da narod stoji iza spoznaja bivšeg ministra za europske integracije Nevena Mimice i njegove nasljednice Kolinde Grabar Kitarović, naime da zahtjevi Europske unije nisu samo obaveza koju treba ispuniti na putu punopravnog članstva, već katalizator ionako nužnih reformi u Hrvatskoj.