1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Hrvatica u Njemačkoj: "I ja želim dio tog kolača"

Dok mnogi u Njemačku odlaze kao električari, kuhari ili medicinsko osoblje radi osiguranja egzistencije, 27- godišnja Tajana Sisgoreo odlazi u Berlin kako bi živjela u alternativnom duhu njemačke metropole.

Tajana Sisgoreo je nakon netom završene četveromjesečne Erasmus stručne prakse u Berlinu odlučila zagrebačku adresu na dulje vrijeme zamijeniti berlinskom. No dok drugi prije odlaska detaljno traže poslodavca, proučavaju radne ugovore, Tajana je krenula nešto drugačijim putem. Cilj joj je obavljati različite poslove poput onih u restoranima ili kafićima, gdje njemački jezik nije uvjet zaposlenja, a gdje istovremeno može zaraditi dovoljno novca za stanarinu, dostojan život i ono što je najvažnije – uštedjeti za putovanja. Taj novi korak u Njemačkoj, koji bi po Tajaninim planovima trebao početi prvog studenoga, omogućit će joj željenu zaradu, a time i željeni način života, smatra ova Splićanka.

Preko balkanske rute do Berlina

Akademski put Tajane Sisgoreo nije bio nimalo lagan, obzirom da se odlučila za paralelni studij na dva različita fakulteta. U rukama će uskoro imati dvije diplome: iz sociologije pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu i komunikologije na Hrvatskim studijima. Unatoč tome, ni dvostruka diploma u skorije vrijeme neće Tajani nužno donijeti željenu financijsku neovisnost o stipendijama i roditeljskoj pomoći. Zbog toga je ova Splićanka uzela stvar u svoje ruke i odlučila koji datum je njezin „dan D“ . Prvog studenoga bi Tajana trebala napraviti veliki karijerni zaokret i odseliti na dulje vrijeme u Berlin. No ovu odluku nije donijela preko noći. Sve je počelo njenim angažmanom na balkanskoj izbjegličkoj ruti. Tajana je gotovo šest mjeseci volontirala na granicama uzduž balkanske rute. „Dok si ti tamo, glavni ti je cilj pomoći ljudima. No kad se vratiš u svoju svakodnevicu, tek onda shvatiš što si proživio. Ne znam kakav je rat jer ga nisam proživjela, ali ovo je nešto slično ratu bez izravnog sukoba. Jer su djeca i bebe na velikim hladnoćama noćili na livadama, jer je na početku vladala potpuna neorganiziranost humanitarne pomoći...“, prisjeća se.

Tajana se angažirala kao volonterka na balkanskoj ruti

Tajana se angažirala kao volonterka na balkanskoj ruti

Mladi isprepadani ekonomskom situacijom

Kombinacija iskustva u volontiranju ponukala je Tajanu da se prijavi na Erasmus stručnu praksu, i to u Berlinu, u organizaciju Borderline Europe koja se primarno bavi lobiranjem s ciljem poboljšanja službene politike naspram izbjeglica. Njezino iskustvo na balkanskoj ruti bilo je ono po čemu se ona razlikovala od drugih kandidata te je tako i dobila priliku za odrađivanje staža u Berlinu. I kroz tih nekoliko mjeseci u Njemačkoj je, između ostalog, shvatila da lakše i brže može doći do željenog iznosa na računu kako bi se posvetila drugim strastima, putovanjima.

Pri usporedbi zarade i kvalitete života na relaciji Zagreb – Berlin, Tajani je na prvom mjestu maštu zagolicalo ispunjenje želja, ne za materijalnim dobrima poput automobila ili skupe odjeće, nego za putovanjima i širenjima novih horizonata. „U Berlinu sam upoznala mnogo ljudi puno mlađih od mene, koji su već proputovali gotovo cijeli svijet. U Hrvatskoj su takve želje za velikim putovanjima uvijek bile nemoguće jer prvo moraš imati stalna primanja i osiguran posao u struci da bi mogao zaista putovati“, objašnjava Tajana svoju migracijsku motivaciju. Jer odluka da netko nakon završenog fakulteta jednostavno na neko vrijeme uzme pauzu od klasičnog karijernog puta u Hrvatskoj ne bi naišla na razumijevanje, dok je na Zapadu to nešto sasvim uobičajeno.

Tijekom kratkog boravka u Berlinu povlačila je paralele između života u Njemačkoj i Hrvatskoj što je na kraju i prevagnulo u odluci o preseljenju. „Mi mladi u Hrvatskoj smo naprosto isprepadani zbog ekonomske situacije, non- stop mislimo da će onaj tren kad završimo fakultet i ne pronađemo posao u struci, svijet propasti te da nećemo imati više jednaku šansu na tržištu rada“, smatra Tajana.

Tajana Sisgoreo

U Berlinu je radila u organizaciji Borderline Europe za pomoć izbjeglicama

Pesimizam, razočaranje i sarkazam u domovini

Uz stažiranje, Tajana je u Njemačkoj nastavila u sličnom radnom habitatu kao i u Hrvatskoj. Uključila se u brojne inicijative koje rade na integraciji izbjeglica i ovoga puta izbjeglice promatrala više kao prijatelje, a manje kao osobe kojima je potrebna pomoć. „Nisam više imala takvu pomagačku ulogu kao na balkanskoj ruti, pa sam se sprijateljila s dosta izbjeglica. U Berlinu imam mnogo prijatelja iz cijeloga svijeta“. Upravo ta poznata berlinska atmosfera, koju u dobroj mjeri karakterizira multikulturalnost, Tajani je pružila jedan dodatni pogled na svijet, čega, kako kaže, u Hrvatskoj nema. „Kada bi više stranaca izabralo Hrvatsku za život, možda bi to barem malo razbilo monotoniju i stalno osvrtanje na prošlost koja je glavna bolest hrvatskog društva. Možda se ne bismo onda toliko bavili sobom“, smatra.

No još neka obilježja Berlina nagnala su ovu volonterku i aktivisticu na promjenu mjesta stanovanja: „Prvi puta sam živjela u gradu u kojem ljudi zaista žele živjeti i u kojem su zadovoljni“, objasnila mi je Tajana i dodala kako je njen dojam da u Berlinu nema tog pesimizma koji vlada među mladima u Hrvatskoj te da i to utječe na atmosferu i ritam grada.

„I ja želim dio tog kolača“

Odlazak u Njemačku ovoj je sociologinji pružio niz mini – šokova, kako ih ona naziva. „Nakon što sam shvatila da je hrana jeftinija i da zapravo mogu birati što želim jesti, počela sam računati kolike su to plaće i primanja mojih prijatelja, pa sam došla do jednostavnog zaključka – i ja želim dio tog kolača. Jer moj se trud onda na kraju isplati“, objašnjava Tajana.

Osim što je ekonomska situacija bolja, Tajani se svidjelo što je, kako kaže, prvi puta u životu osjetila postojanje države. „U Njemačkoj možeš osjetiti da postoji taj neki aparat na koji se ti možeš osloniti, dok u Hrvatskoj vlada taj veliki pesimizam i razočaranje političkom situacijom, a sada i sarkazam. Mislim da je sarkazam taj jedan posljednji stadij koji se javlja kad izgubiš nadu, iz nekog bijesa“, smatra Tajana. Dodaje kako je takvo nepovjerenje u politiku među mladima u Hrvatskoj vrlo opasno u kombinaciji s općenito lošim političkim obrazovanjem mladih. „Mnogo građana Republike Hrvatske ne shvaća gdje im ide bruto, a gdje neto od plaće. Mi u Hrvatskoj i dalje mislim da ako smo prevarili državu, da smo na dobitku, a ne shvaćamo da smo zapravo samo prevarili sebe, jer mi smo ta država“, nedvosmisleno je Tajana komentirala.

Njemački nije nužan za sve vrste poslova

Iako Tajana Sisgoreo nema neki konkretni plan što će točno raditi kada dođe u Berlin, ne brine mnogo o tome, jer joj trenutno i nije cilj karijera u struci već zarada novca za putovanja. „U Berlinu mogu u nekoliko dana zaraditi mnogo više nego u Hrvatskoj. Mladi u Berlinu rade u kafićima ili restoranima, neki se zaposle u servisima čišćenja gdje satnica iznosi 12 eura. Nekoliko mjeseci bih mogla raditi takve poslove, financirati stan, mjesečne troškove i još staviti džeparac za putovanja sa strane. To je jednostavno nemoguće u mojoj domovini“. Dodatna prednost u Berlinu je činjenica da za nabrojane poslove uglavnom nije potrebno znanje njemačkog jer mnogi komuniciraju na engleskom jeziku, objašnjava Tajana, koja ne priča njemački, ali odlazak u Njemačku je baš i zbog toga još jedan dodatni izazov.

Mladi stagniraju jer nemaju šansu

Svojim prijateljima, od kojih su mnogi već u intenzivnoj fazi razmišljanja o odlasku iz Hrvatske, Tajana sugerira da taj plan zaista i provedu u djelo. „Hrvatska ima mnogo mladih sposobnih ljudi koji misle svojom glavom. I naše obrazovanje nije toliko loše, mi smo poslijeratna djeca i čuli smo o lošim stranama, nemamo sve na pladnju – znamo se boriti i imamo socijalne vještine“, smatra Tajana. Dodaje da joj je baš zato teško gledati da mladi ljudi stagniraju na burzi rada i da su pogubljeni u ovom društvu u Hrvatskoj, a nastala situacija se nije dogodila preko noći, već traje godinama.

Na pitanje o tome tko će davati to nešto hrvatskom društvu i tko će ga činiti, ako svi mladi odu u „bijeli svijet“, Tajana jasno odgovara: „Treba dati svoj doprinos društvu, ali s druge strane treba misliti i na sebe. Jer u konačnici, ako ne misliš na sebe – nesretan si i ne možeš dati ništa ni sebi, a ni okolini u kojoj djeluješ i onda na kraju – dođeš na nulu“, zaključila je moja sugovornica.

Preporuka uredništva