1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Hoće li i Yesil krenuti stopama braće Kovač?

8. srpnja 2011

Na Svjetskom prvenstvu u nogometu (U17) njemačka reprezentacija oduševila je promatrače ne-njemačkim stilom igre. To ne čudi. Dobar dio igrača koji nosi dres "Elfa" potječe naime iz - inozemstva. Npr. iz Turske.

https://p.dw.com/p/11rag
Yesil
Samed YesilFoto: picture alliance/augenklick
Emre Can
Emre Can (desno, u Bayernovom dresu)Foto: picture alliance/Pressefoto Ulmer

Čak jedanest igrača (od 21) iz aktualne reprezentacije koja sudjeluje na Svjetskom prvenstvu U17 u Meksiku ima obiteljske korijene izvan Njemačke. Velika većina "malog Elfa" s tzv. "migrantskim backgroundom" potječe iz Turske - točnije: osam nogometaša!

Glavna zvijezda momčadi je Samed Yesil kojeg se već u tinejdžerskim danima uspoređuje s najvećim njemačkim golgeterom u povijesti - legendarnim Gerdom Müllerom. Yesilov nadimak je inače - "Gerd".

Osim tog momka iz podmlatka Bayera iz Leverkusena, najbolji igrači njemačke reprezentacije u Meksiku su i kapetan Emre Can i šef obrane Koray Günter.

Njihove dobre igre nisu promakle ni budnom oku turskih nogometnih skauta koji djeluju u svim krajevima Europe. Njemačka je za njih plodno "tržište". U zemlji s oko tri milijuna turskih "gastarbajtera" ima jako puno talentiranih mladića koji svoje dane provode na nogometnim terenima i sanjaju o profesionalnoj karijeri.

Özil je izuzetak

Posebno su na meti skauta mladi Turci rođeni u Njemačkoj, djeca koja su odrasla i socijalizirana u njemačkim gradovima. Mlade nogometne nade koju su obrazovane u njemačkim klubovima. Samo rijetki su se do sada uopće odlučivali za njemačko državljanstvo, a još rjeđe su uspjeli izboriti za pravo nastupa u dresu "Elfa".

Mesut Özil (Real Madrid) je izuzetak a ne pravilo. Većina mladih Turaka koji su na pragu velike karijere odluče se ipak za nastup u dresu Turske. Nuri Sahin, Hamit i Halil Altintop su najpoznatiji slučajevi. I Hrvatska ima svoje "Altintope": "Švicarce" Petrića i Rakitića, "njemačku" braću Kovač, "Australca" Šimunića...

Poznati turski skaut za područje zapadne Europe Erdal Keser već je aktivan, on trenutno pokušava "uvjeriti" dvojicu, trojicu igrača iz njemačke U17-reprezentacije da ubuduće nastupaju za zemlu svojih predaka - Tursku.

Mesut Özil u Madridu
Mesut Özil u MadriduFoto: picture alliance/dpa

To se nije svidjelo Matthiasu Sammeru, sportskom direktoru DFB-a (Njemački nogometni savez). On je oštro kritizirao turske pokušaje "otimanja" njegovih igrača. To je razumljiva reakcija. Svi ti igrači (bez obzira potječu li oni iz Turske, Poljske ili arapskog svijeta) rođeni su u Njemačkoj i Njemačka je uložila puno novca u njihovu nogometnu izobrazbu. Turski pokušaji zato ugrožavaju opstanak jedne momčadi koja simbolizira uspješnu integraciju njemačkog društva.

Mladići koji će se nakon poraza od Meksika na Svjetskom prvenstvu boriti za treće mjesto obukli su dres "Elfa" jer i sami znaju što im Njemačka nudi u nogometnom razvoju - i što će im ubuduće ponuditi. Skauti vrše pritisak i na njihove roditelje (čak i na širu rodbinu) kako bi ih uvjerili da je najbolje da se odluče za svoju "domovinu". Te akcije bi se mirne duše moglo nazvati "nesportskim uklizavanjem" u emocionalni svijet doseljenika.

Turci mu nisu oprostili

Nuri Sahin
Nuri Sahin se oprašta od publike u DortmunduFoto: dapd

Erdal Keser i Ilyas Tüfekci bili su prvi nogometaši koji su "socijalizirani" u Njemačkoj. Bilo je to u 80-im godinama prošlog stoljeća. Nakon njih su slijedili brojni vrhunski igrači, spomenuli smo već Nurija Sahina ili blizance Altintop, te Mesuta Özila. Svi navedeni osim Özila igraju za Tursku. Özil igra za Njemačku i to mu mnogi u Turskoj do danas nisu oprostili.

Turski pokušaji "otimanja" igrača Njemačkoj ugrožavaju i mukotrpni proces kreiranja modela za integraciju doseljenika (i njihove djece) u njemačko društvo. DFB-u i Sammeru potrebna je podrška u njihovoj namjeri da zadrže mlade igrače koji potječu npr. iz Turske i u pokušaju da tim igračim objasne da ih u Njemačkoj očekuje bolja budućnost.

No, na koncu, njih same na to nitko ne može natjerati.

Autori: B. Güngör / S. Matić

Odg. ur.: S. Kobešćak