1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Hoćete vrećicu? Odsad to košta!

Od 1. travnja je na snagu trebala stupiti smjernica Europske unije po kojoj 60% plastičnih vrećica u kojima trgovine pakiraju robu mušterijama moraju i koštati. Za dvije godine bi se trebalo plaćati za 80% vrećica.

O ekološkoj štetnosti plastičnih vrećica jedva da je još potrebno bilo što govoriti: koliko god nisu baš osobito izdržljive ni pouzdane, materijal od kojeg su proizvedene je znatno dugovječniji od kamena egipatskih piramida. Jer ta plastika se u prirodi ne razgrađuje nego se tek rasipa u sve sitnije komadiće, sve do mikročestica koje su već preplavile vode i oceane. S tim nesretnim vrećicama se truju ili čak guše i ljudi i ptice i ribe i mnoge druge životinje - a čovjek još nije došao pameti koliko su one opasne.

U prosjeku, svaki građanin Europske unije dobije po oko 200 plastičnih vrećica godišnje. Problem je u tome što je priroda bila veoma škrta s materijalima koji bi bili vodonepropusni, a plastika bez problema drži i agresivne tekućine poput kiselina ili lužina. Ali isto tako u prosjeku i ma koliko takva vrećica bila praktično vječita, životni vijek takve vrećice kada je doista koristite kao torbu je ravno - 25 minuta. Nakon toga završava u smeću, na ovaj ili onaj način.

Europska unija je shvatila da se tu ništa neće promijeniti - sve dok se građani ne "udare po džepu". I tako je 1.4. na snagu trebala stupiti smjernica po kojoj najmanje 60% takvih plastičnih vrećica mora nešto koštati. Za dvije godine se taj postotak treba povisiti na 80%. Cilj EU-a je da se broj vrećica po glavi stanovnika do 2020. smanji na 90, a već 2025. trebalo bi biti manje od 40 plastičnih vrećica po stanovniku godišnje. Ta metoda funkcionira: u doba besplatnih vrećica u Irskoj je bilo 328 vrećica po glavi stanovnika godišnje. Nakon što su počele koštati 22 centa po komadu, broj je opao na - 16 komada godišnje!

Iran Bildergalerie Nordküste Umweltverschmutzung

I ono što more od našeg smeća nanese na obalu je strahota. Ali to je čak manji problem od mikročestica kojima se truju stanovnici mora.

Nije se lako oprostiti od besplatnih vrećica

Doduše, to su tek smjernice i članicama je ostavljeno da same odluče kako će to točno provesti. Njemačka zapravo nije osobito velik potrošač plastičnih vrećica i s oko 70 vrećica po stanovniku godišnje je daleko ispod nekih drugih zemalja, osobito onih s juga Europe. Ali i tu su mnogi trgovački koncerni već počeli s naplatom: Tschibo bilo kakvu vrećicu naplaćuje 20 centi, drogerije dm i Rosmann također već samo prodaju vrećice, od 1. ožujka to čini koncern Karstadt, a od 1.4. s naplatom je počeo i lanac trgovina odjeće C&A.

Ali problem je u tome što postoje goleme razlike između pojedinih sektora po tome koliko su im vrećice doista potrebne. Krovna udruga koja okuplja oko 22 tisuće apoteka u Njemačkoj lako je pristala preporučiti svojim članicama da prestanu dijeliti besplatne vrećice: tih par kutija s pilulama koje se tamo prodaju lako se mogu strpati u džep ili ručnu torbicu. Slično je i s trgovinama uz benzinske crpke jer tamo mušterije tek rijetko kupuju veći broj artikala.

Ali upravo sektor mode ima najviše problema s odustankom od besplatnih najlonskih vrećica. "Moda se najčešće kupuje spontano", objašnjava Axel Augustin iz Udruge njemačkih trgovaca tekstilom. Drugim riječima, kad se ide "po spizu" u trgovinu, svatko pametan može uzeti torbu za kupovinu. Ali ako mu se u gradu dopadne zimski kaput ili odijelo, tko će sa sobom "za svaki slučaj" nositi takvu torbetinu da kupljeno onda i stane u nju? Zato 40% trgovaca tekstilom želi, barem za sada, ostati kod besplatnih najlonskih vrećica.

Symbolbild Wirtschaftswachstum Konsum

Papirnate vrećice su bolje - ali ne uvijek. A i vrećice za kupovinu su samo djelić ovog problema.

A što je s drugom plastikom?

Naravno da se u svim sektorima razmišlja o alternativi, prije svega papirnatim vrećicama. Osobito kod tekstila doista nije toliko važno je li vrećica vodonepropusna pa da onda mora biti od plastike. Ali i tu nije baš sve idealno, upozoravaju zaštitari okoliša: i na papirnate vrećice se onda tiskaju uzorci i farbaju bojama koje su daleko od ekološki prihvatljivih. A ako neki lanac još želi papirnate vrećice sjajne površine - onda je to isto kao da se ostalo kod plastike. Jer taj sjajni, "glancavi" završni sloj papirnate vrećice zapravo je posve tanak sloj plastike i opet smo na početku problema.

Povrh toga taj "križarski" rat Europske unije protiv najlonskih vrećica je možda donekle koristan - ali posve uzaludan i besmislen obzirom na masu plastike koja također odmah dospijeva u smeće. Sjetimo se i pakiranja i zaštitnih folija na voću, povrću i mesu u samoposlugama, pravom moru plastične ambalaže kad kupimo neki električni aparat ili tek samo jednu košulju. Ali najlonske vrećice su toliko raširene da su ih primijetili čak i europski političari. Zato sad to moramo plaćati.

Preporuka uredništva