1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Hoće li se raspasti eurozona?

Slaba konjunktura, pad vrijednosti dionica na burzama, rast nezaposlenosti. Europa je i dalje u "kriznom režimu rada". Pod znakom pitanja je čak i opstanak eurozone.

Brojni ekonomisti su složni u svojoj ocjeni: postoji opasnost da europsko gospodarstvo još dugo bude u krizi. "Sada imamo jednu drugu vrstu krize eura", kaže u razgovoru za Deutsche Welle ekonomski analitičar Robert Halver iz banke Baader. On dodaje da je nakon dužničke krize sada konjunktura u eurozoni u središtu pozornosti diskusije o krizi.

Robert Halver

Robert Halver

U mnogim zemljama eurozone nisu pokrenute reforme kojima bi se poboljšalo stanje u tim zemljama kao lokacijama za poslovanje, kaže Halver. „Ali, samo reformama se u pojedine zemlje mogu privući investicije i tako stvoriti sigurna radna mjesta", dodaje Halver. On strahuje da bi moglo doći do povratka vremenu u kojemu se mislilo da se dugovima može stabilizirati gospodarstvo. A to je opasno, kaže taj ekonomski stručnjak.

Opasnije od stečaja banke Lehman Brothers

Ekonomist Max Otte je kao jedan od malobrojnih stručnjaka još 2006. predvidio svjetsku financijsku krizu. On vjeruje da sadašnji pad konjunkture može biti puno opasniji od bankrota banke Lehman iz 2008. godine.

"Prilikom izbijanja krize prije šest godina izbila je panika. Tada je moglo doći do raspada svjetskog financijskog sustava. To smo riješili pomoću velikih količina 'jeftinog' novca", navodi Otte za DW. Nakon toga je izostalo provođenje strukturalnih reformi, a temeljni problemi ne samo da nisu riješeni nego se nije ni počelo s tim procesom, dodaje Otte.

Nagomilavanje negativnih trendova

Max Otte

Max Otte

To se sada sveti, ističe taj ekonomski stručnjak i dodaje da usto trenutačno dolazi i do gomilanja negativnih trendova: državni dugovi u Europi rastu još više, jug kontinenta se nalazi u katastrofalnoj gospodarskoj depresiji i tamo se dijelom bilježi nezaposlenost od 50 posto, pa i više. Zakazala je politika poticanja gospodarskog rasta, kaže Otte: "Gospodarski rat kojega povrh svega vodimo s Rusijom opterećuje prvenstveno Njemačku i Austriju. 'Islamska država' te stanje na Bliskom istoku samo pogoršavaju raspoloženje", kaže Otte. Osim toga je politička nestabilnost u Europi, kako kaže Otte, "konjunkturni poklon" za SAD: "Koncerni počinju svoje investicije iz Europe prebacivati u Ameriku."

Hans-Werner Sinn, predsjednik münchenskog Instituta za istraživanje gospodarstva Ifo, strahuje od dugogodišnjeg obolijevanja europskog gospodarstva. Nedavno je u izjavi za medije kazao da stanje u južnim zemljama eurozone ne nagovještava da će se do izlaska iz krize doći na lagan način: "Kriza definitivno nije prošla."

Alarmirajući signali iz Italije

Institut Ifo je proteklih mjeseci zabilježio da je iz Italije povučeno kapitala koliko i prije dvije godine, uoči obećanja Europske središnje banke (ESB) da će početi kupovati obveznice prezaduženih zemalja EU-a. U kolovozu i rujnu je tako, kako se navodi, povučeno 67 milijardi eura i to na način da banke nisu produžile postojeće kreditne aranžmane. "To je signal za uzbunu koji pokazuje da je tržište kapitala ponovno uznemireno", kazao je Sinn.

Europska središnja banka je 2012. počela s neograničenom kupovinom državnih obveznica prezaduženih zemalja, čime je ublažena kriza. Od tada države članice eurozone ponovno mogu uzeti kredite uz niske kamate. To je, naravno, pozivnica za pravljenje novih dugova. Time su problemi odgođeni, ali ne i riješeni. Jer, i novi dugovi se u određenom trenutku moraju otplatiti, a to postaje sve teže. "U međuvremenu postoje zemlje eurozone koje uzimaju nove kredite kako bi barem djelomično otplatili stare", kaže Robert Halver.

Sjedište Europske središnje banke u Frankfurtu na Majni

Sjedište Europske središnje banke u Frankfurtu na Majni

Odlučne mjere

Ovaj analitičar kritizira, međutim, i politiku stroge štednje koju provodi njemačka vlada. Ona se ne bi trebala "robovski" pridržavati cilja da se 2015. dođe do u potpunosti izbalansiranog državnog proračuna. "Od 2008. smo jasno vidjeli kako se gospodarski zamah pretvorio u recesiju", navodi Halver.

Hans-Werner Sinn i dalje zagovara radikalnu mjeru - otpis dugova kriznim zemljama: "Mislim da politikom malih koraka nećemo ostvariti napredak u eurozoni."

Max Otte istovremeno smatra da je EU previše ovisna o SAD-u, odnosno da dopušta da joj se „izvana“ diktira što treba činiti. Pri tome Otte misli na anglo-američki pristup krizi koji podrazumijeva da središnje banke na tržište stalno "pumpaju" novac uz ekstremno povoljne kamate. Europa se mora osloboditi tog „uzora“, poručuje Otte.

Hans-Werner Sinn

Hans-Werner Sinn

Rekonstrukcija monetarne unije

I Otte, baš kao i Sinn, zahtijeva provođenje odlučnih mjera. "Mora se promijeniti konstrukcija na kojoj počiva euro. To je važna stvar." U te promjene se, pojašnjava Otte, ubraja izlazak iz eurozone nekolicine država koje se nalaze na njezinom rubu, ali ne i izlazak iz Europske unije.

Pričekati i nadati se da će se kriza riješiti sama od sebe nije ozbiljna opcija. Situacija je za to previše opasna, tvrdi Robert Halver: "Ne smijemo dopustiti još jedno zaoštravanje krize. U ekstremnom slučaju tako dovodimo u pitanje i opstanak eurozone."

Preporuka uredništva