Hoće li se Srbiji otvoriti vrata za ulazak u EU?

Na programu stoji susret povjerenika za proširenje EU-a, Ollija Rehna, sa srpskim dopremijerom Božidarom Đelićem koji će ubuduće predvoditi pregovarački tim u razgovorima s EU-om. Srbija teži potpisivanju tog sporazuma još ove godine. Sporazum slovi kao „vrata u Europsku uniju“. Bruxelles je prije približno godinu dana prekinuo pregovore sa Srbijom, jer Beograd nije dovoljno surađivao s Tribunalom za ratne zločine u Den Haagu.

Nova vlada u Srbiji vrši pritisak. Previše dragocjenog vremena je prošlo, sada zemlja namjerava nadoknaditi zaostatak. Europska unija je čarobna riječ, a Srbi prije svega više ne žele gledati kako ih susjedi Rumunjska i Bugarska pretječu. Srpski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić smatra da Srbija sama ima velik potencijal: „Priključivanje Europskoj uniji, odnosno punopravno članstvo je najvašniji cilj ove Vlade. Ispunili smo naša izborna obećanja. Ova Vlada ponovo je dovela Srbiju na put EU-a." Jeremić vjeruje da bi Srbija već 2012. mogla postati članica EU-a, a kako dodaje, „ako se potrudimo, možda i prije.“

Nade su velike. Zemlja je zaista već sada bolje pripremljena za pristup nego Rumunjska. Građani se pitaju: zašto oni, a ne mi? A gospodarski gledano, Srbija ima najbolje pretpostavke od svih balkanskih zemalja. Ako se Srbija požuri, kako smatra srpski dopremijer i pregovarač s EU-om, Božidar Djelić, mogla bi potpisati sporazum za već samo nekoliko tjedana: „To za nas znači i da ćemo dobiti puno više novaca iz europske blagajne. Danas je to 190 milijuna, ali kad postanemo službeni kandidat, tada ćemo dobiti 500 milijuna eura."

No, postoji jedan problem: „Nedostaje general Mladić, bez toga jednostavno ne ide“- kaže Erhard Busek, bivši EU-koordinator Pakta stabilnosti na Balkanu, a očito to zna i srpska Vlada. Dokle god se bivši šef Vojske bosanskih Srba, Ratko Mladić, ne pojavi pred Haškim tribinalom, Srbija će Europsku uniju i dalje promatrati samo izvana: „Znamo jako dobro da moramo surađivati s Haškim tribunalom. To znači da se mora pronaći i izručiti generala Mladića, ili barem moramo dokazati da sve činimo na tom planu.“- kaže Đelić.

A upravo to je problem. General Mladić se vjerojatno skriva u nekoj od srpskih kasarni, a o njemu se brine vojska. Nije isključeno da je i šefica Haškog tribunala Carla del Ponte, već dugo s njim uspostavila kontakt, ali Vlada odugovlači s uhićenjem. Mladić i u Srbiji ima puno pristalica među građanima koji biraju radikale. Neki čak žele nazvati jednu ulicu u Beogradu po imenu njihovog vojnog generala, kojeg se tereti za odgovornost masakra u Srebrenici.

Proteklog tjedna Del Ponte je bila u Beogradu i bila je iznimno dobre volje. Kratko uoči tog posjeta, Tribunalu je izručen nekadašnji tijesni suradnik Mladića. Bivši šef tajne službe Vojske bosanskih Srba uhićen je u jednom stanu u Novom Beogradu, tajno prevezen preko granice da bi ga se zatim službeno uhitilo u Bosni. To je u Srbiji uobičajen način hapšenja ratnih zločinaca, a da se pritom previše ne provociraju nacionalističke snage. Stručnjak za Balkan, Busek, to smatra greškom: „Napokon treba postojati političko vodstvo u zemlji koje će reći: Da, vrijeme Miloševića i svega strašnog što se dogodilo, i naša je povijest, s kojom se moramo suočiti. Ne možemo se od toga distancirati, već to prihvatiti i pokušati od toga učiniti najbolje.“

To vrijedi i za Kosovo, kojemu, prema viđenju EU-a više ništa ne stoji na putu ka neovisnosti. Svaki predstavnik Bruxellesa ovih dana jasno daje na znanje Srbiji: ako prihvatite neovisnost Kosova, tada će vam se konačno otvoriti svi putevi.