Bezdušni Nijemci?

Na glavnom ulazu u Grčku središnju banku u Ateni netko je nacrtao grafit koji ne odražava samo mišljenje jedne osobe. Tamo više ne stoji "Banque de Grece“, već "Merkelina banka". Vizualni poziv u pomoć, koji može značiti puno toga, ali koji u svakom slučaju poručuje da su Grci frustrirani i razočarani dosadašnjom europskom politikom spašavanja. Mnogi Grci, naime, smatraju da je ta politika samo produbila krizu. Banke se spašava, ali se ne osigurava ekonomsko preživljavanje onih ljudi koji slabo zarađuju ili nezaposlenih osoba, prigovor je koji se šalje prvenstveno na adresu njemačke kancelarke Angele Merkel.

Za mnoge ona utjelovljuje politiku “željezne ruke”. Politiku u kojoj se pomoć uvjetuje protuuslugom. Trezveno kalkulirano, katkad bezdušno. Nedostaje li Angeli Merkel doista suosjećaj za patnje kroz koje prolaze Grci?

"Može pomoći određena doza trezvenosti"

Rainer Wend, predsjednik Europskog pokreta Njemačka, u intervjuu za DW kaže da ne vjeruje u to: „Onaj tko poznaje saveznu kancelarku zna da je ona vrlo trezvena, suzdržana osoba.“ Njezina vladina izjava od prije nekoliko dana samo pojačava taj dojam. Gotovo bez ikakve mimike ona je rekla: „O tome može li biti kompromisa u kojem bi prednosti bile veće od mana, moramo odlučiti kad za to dođe vrijeme.“

Neke grčke novinare u Berlinu zna razbjesniti takav Merkelin ton. Na jednoj vladinoj (dnevnoj) konferenciji za novinare, jedan je grčki dopisnik glasnogovornici savezne vlade u lice „sasuo“ sljedeće: „Zar ne mislite da je sramota tako trezveno pričati o humanitarnoj katastrofi u srcu Europe?“ Odgovor glasnogovornice je bio takav kao da je stigao iz usta same kancelarke: „Određena doza trezvenosti može itekako pomoći da u ovoj situaciji, koja nije sasvim jednostavna za sve sudionike, iscrpimo mogućnosti koje nam nudi monetarna unija.“

No, nudi li monetarna unija dovoljno opcija? Grčki premijer Alexis Tsipras uopće ne dvoji oko toga da ponude vjerovnika nisu prihvatljive Grcima. Kada Merkel priča o „preciznim“ novim prijedlozima koji su potrebni kako bi se dogovorilo s vjerovnicima, grčki premijer priča o „ucjeni“, a često i o „poniženju“.

"Politički interesi"

Rupert Neudeck na to mora verbalno reagirati. Neudeck je poznat po svojim jasnim stavovima u borbi protiv humanitarnih kriza i izbjegličke bijede. Zajedno sa svojom suprugom 1979. je utemeljio "Cap Anamur", humanitarnu organizaciju koja djeluje u cijelom svijetu. On često oštro napada njemačku vladu, kritizira ju zbog neučinkovitosti u humanitarnim krizama.

U ovom slučaju je drugačije. U slučaju Grčke Neudeck brani njemačku politiku, to je ponovio i u intervjuu za DW. „Savezna vlada je uvijek iznova jednog državnog tajnika slala u Grčku kako bi vidio i učinio nešto protiv problema u kojima se nalaze ljudi, i to još prije dvije godine.“ Retoriku grčke vlade on smatra neuspjelim pokušajem prebacivanja vlastite krivnje na tuđa ramena.

Ta strategija ne uzbuđuje previše ni Carstena Schneidera. On je stručnjak za proračunska pitanja Socijaldemokratske stranke i cijeni politiku Angele Merkel po pitanju Grčke. On je jedan od zastupnika koji bi u Bundestagu trebali podržati (mogući) treći paket pomoći Grčkoj i dodaje kako verbalne provokacije neće utjecati ni na Bundestag, a ni na saveznu vladu. Pomoći će biti, dodaje Schneider, samo ako bude i protuusluga. „Bjanko čeka neće biti, povjerenja kojeg je bilo na početku rada ove vlade, sada više nema.“

Moralna temeljna načela.

Takve izjave u očima mnogih pristaša Syrize pokazuju koliko u zajedničkoj Europi manjka solidarnosti. Oni smatraju da zahtijevane mjere štednje ustvari samo produbljuju krizu.

„I u etici nije slučaj da pomoć netko stalno može zahtijevati bez protuusluga“, kaže za DW Christoph Lütge, profesor gospodarske etike na Tehničkom sveučilištu u Münchenu. On dodaje kako se čak i kod Deset božjih zapovijedi puno toga vrti oko postignuća i „protuusluga“: „Poštuj oca i majku, da dugo živiš i dobro ti bude na Zemlji“. Solidarnost s Grčkom bi mogla značiti sljedeće: što je moguće brže pomoći toj zemlji da opet postane konkurentna, dodaje naš sugovornik.

Prema mišljenju grčkog premijera za povratak na put gospodarskog rasta potrebno je „rezanje", odnosno oprost duga. Taj je prijedlog Angela Merkel u više navrata odbila. Začuđujuće je kako to pitanje inače vrlo kontroliranu kancelarku može izbaciti iz koncepta. Ona izričito kaže NE. Za Rainera Wenda to je možda i jedina velika greška Merkeline politike u slučaju Grčke do sada.

„Ponekad se prema mom mišljenju u Njemačkoj emocije pokazuje na krivom mjestu“, kaže Wend. On smatra da bi šanse za uspjeh samita Europske unije ovoga vikenda porasle kada bi se Grcima ustupila perspektiva za rezanjem dugova. I to bi mogao biti “most” između trezveno-birokratske strategije Angele Merkel i temperamentne alternative premijera Tsiprasa. To bi se moglo poželjeti Europi. I prije svega Grčkoj.