1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Hitlerovi poslušni profesori

Pokusi na ljudima u logorima, otkazi profesorima židovima, prisilni rad - u nacističke zločine su duboko bila umiješana i sveučilišta i medicinske ustanove. Sad se intenzivnije rasvjetljava i njihova prošlost.

Moritz Borchardt je bio pionir neurokirurgije, Paul Lazarus znanstvenik koji je među prvima počeo s istraživanjem radioaktivnog zračenja, Wilhelm S. Feldberg istaknuti istraživač ljudskog mozga. Svi su oni nekada radili za berlinsku kliniku Charité, dok 1933. nisu dobili otkaze. U međuvremenu se njihove biografije mogu vidjeti među spomen-obilježjima u dvoranama najveće sveučilišne klinike u Europi. Projekt „GeDenkOrt Charité“ imao je za cilj podsjetiti na lik i djelo uvaženih znanstvenika, koji su u nacističkim vremenima bili odbačeni, kaže Karl Max Einhäupl, direktor ove bolnice.

Joseph Goebbels u posjetu Charitéu 1941.

Joseph Goebbels u posjetu Charitéu 1941.

„Zapravo je početna ideja bila da udahnemo život u nešto novo, u neki umjetnički projekt, u nešto što će biti vidljivo. Istovremeno nam je bilo važno da to bude muzejskog karaktera, nešto što će biti od koristi mladim studentima, mladim liječnicima. Nešto što će ih potaći na razmišljanje, uključujući i priču o tome, kako se postaje liječnik.“

Suočavanje s prošlošću još traje

Charité nije jedina sveučilišna institucija koja će sustavno pročešljati svoju prošlost u vrijeme nacional-socijalizma. Tom temom se na više njemačkih sveučilišta tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća bavilo mnogo znanstvenih suradnika. Ali tek kasnije, u posljednjoj dekadi 20. stoljeća, sveučilišta na tom polju postaju vrlo aktivna. Neizbježno pitanje: zašto je bilo potrebno da prođe toliko vremena? „Zato što je bilo osoba među nastavnim kadrom koje bi time bile pogođene“, kaže Rüdiger vom Bruch, povjesničar iz Berlina, koji već godinama istražuje nacističku prošlost Njemačke. „Rijetko tko se usuđivao postavljati pitanja. Dakle, riječ je o aspektu problema koji ukazuje na to da su mnogi nacional-socijalizmom pogođeni više nego što su očekivali.“

Apel znanstvenika u Leipzigu 1933. da se podrži Hitlerova borba za ravnopravnost Njemačke

Mnogi znanstvenici poput Sauerbrucha su podržali Hitlera (Sastanak znanstvenika i rektora sveučilišta u Leipzigu 1933. s kojeg je upućen poziv da se podrži Hitlerova borba za ravnopravnost Njemačke)

Znanost se dugo držala legende kako se u vrijeme nacional-socijalizma nije ogriješila, odnosno da nije potpala pod utjecaj te ideologije. Pri tome nije nepoznato da su mnogi znanstvenici isprva otvoreno govorili o svojim simpatijama prema nacistima. Neki od njih su bili i u službi režima. Na sveučilišnoj klinici Charité su izvođeni pokusi, uključujući i prinudnu sterilizaciju. Društvo Maxa Plancka prvo je 1997. godine osnovalo radnu skupinu, čiji je zadatak bio istražiti prošlost ovog društva. „To je bio prijeloman trenutak. Nakon ove odluke i druge ustanove su krenule istim putem. Međutim, to je bio nužan slijed događaja. Doduše, ne zbog osjećaje krivice, već zbog sve većeg pritiska javnosti. Tako su mnogi shvatili da je bolje da sami pokrenu neutralnu istragu svoje prošlosti“, smatra vom Bruch.

Udo Schagen je povjesničar medicine na klinici Charité. Njemu je povjerena funkcija voditelja projekta „GeDenkOrt Charité“. Upravo je on osmislio ideju o spomen-obilježjima u dvoranama klinike, koja će podsjećati na zaposlene koji su otpušteni i protjerani nakon političkih promjena 1933. godine. Kaže kako njegov posao nije završen, ima još dosta toga da se istraži. „U međuvremenu smo utvrdili da je bilo preko 180 židovskih profesora i znanstvenih suradnika. Ali nismo uspjeli doznati koliko je njih na kraju otpušteno. Vjerojatno je bilo dvostruko više nego što se to službeno znalo.“

Da se ne zaboravi

Još manje se zna o sudbini židovskih medicinskih sestara i drugog osoblja. Liječnici i znanstvenici su bili u boljoj poziciji. Financijske okolnosti su nekima omogućile da pobjegnu u inozemstvo. Tamo bi počimali ispočetka, što u ono vrijeme nije bilo nimalo lako, priča Schagen. „Obično bi došli u zemlje u kojima im ne bi bilo dozvoljeno da se bave svojim zanimanjem. Neki su morali ponoviti dio studija. Često su financijski jednim dijelom zavisili i od drugih ljudi.“

Karl Max Einhäupl

Karl Max Einhäupl, direktor Charitéa

Ostali liječnici (oni koji nisu bili židovi) nisu imali hrabrosti da se usprotive nacizmu. Rijetko tko je to učinio. Još jedno logično pitanje: što ih je navodilo na to da surađuju s režimom? Čak su i čuveni njemački znanstvenici, poput kirurga Ferdinanda Sauerbrucha i psihijatra Karla Bonhoeffera, podržavali ključne aspekte zdravstvene politike nove vlasti. Prije svega u domeni prisilne sterilizacije i pokusa na ljudima. Činjenica da studenti danas mogu otvoreno govoriti o odlukama liječnika u vremenima Trećeg Rajha je za šefa klinike Einhäupla, vrlo važan aspekt školovanja, posebno kad je riječ o medicinskoj etici.

Svjedočenje o poigravanju s etičkim načelima poslužit će prije svega studentima medicine, dakle budućim liječnicima, kao opomena i podsjetnika na mračno razdoblje povijesti, koje je čak i ugledne znanstvenike, suprotno etici struke, uvuklo u ideologiju nacističkog režima.

Preporuka uredništva