1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Hezbolah - jedina i najveća nepoznanica mirovne misije

Libanonska je vojska prvi puta nakon gotovo četri desetljeća bar na nekim mjestima ponovno stala na samu granicu s Izraelom.

Na moru pred Libanonom je već gužva, ali za prašinu graničnog područja mnogo manje dobrovoljaca

Na moru pred Libanonom je već gužva, ali za prašinu graničnog područja mnogo manje dobrovoljaca

Izraelske jedinice nastavljaju povlačenje, a u Ujedinjenim se narodima i dalje vodi rasprava tko će sve poslati svoje vojnike u međunarodnu misiju i što je mnogo važnije, kakva ih zadaća konkretno čeka i koje ovlasti će imati ti vojnici. U svemu tome postoji samo jedna nepoznanica - a ona je bila i glavni povod nedavnog vojnog sukoba: što sprema Hezbolah i hoće li se naći netko tko će ga, ustreba li, razoružati i silom?
Koliko god da su se u svjetskoj javnosti rado citirali svi oni u Libanonu koji su optuživali Hezbolah, kako je on uzrok razaranja čitavog Libanona, tako je upravo ta organizacija već počela djelovati među žrtvama rata. Jer, dok svjetska zajednica vodi rasprave, Hezbolah je dijelio po 12 tisuća američkih dolara pomoći siromašnim obiteljima i ljudima koji su ostali bez krova nad glavom. Navodno je već 120 obitelji dobilo takvu pomoć. Isto tako treba još vidjeti hoće li službena libanonska vojska naći snage i ispuniti riječi premijera Siniora. On je još jednom najavio da će "jedino oružje u zemlji će biti ono libanonske vojske i međunarodnih snaga". Jer, osobito niži činovi u vojsci također su šijitski muslimani - po libanonskom Ustavu jedino je određeno da na njezinom čelu mora biti kršćanin. Zato je ministar informiranja Ghazi Aridi mnogo oprezniji u komunikaciji s tom, za Izraelce, terorističkom organizacijom: "Neće biti nikakvih sukoba između vojske i braće iz Hezbolaha kao ni otpora na jugu Libanona. To nije zadaća vojske. Libanonska vojska ide u svoja područja, usred svog naroda i među svoju braću."
S druge strane, još uvijek ostaje otvoreno pitanje ovlasti koje bi međunarodne jedinice imale u svojoj misiji u Libanonu. Mnoge zemlje oklijevaju dok to ne bude jasno i jedino ohrabruje današnja odluka talijanske Vlade kako će poslati svoje snage. Prema dosadašnjim najavama, talijanski bi kontigent mogao imati i do 3000 vojnika svih rodova, uključujući i teško naoružanje. Njemačka je Vlada najavila mogućnost slanja ratne mornarice, ali i mnoge druge zemlje bi radije nadzirale more nego samu graničnu liniju između Libanona i Izraela – ratne brodove nude i Velika Britanija, Danska i Norveška. Kada je riječ o vojnicima iz Njemačke, stanovnicima Izraela je zapravo svejedno iz koje će zemlje biti vojnici. Konačno, njihova će zadaća biti ono što ni čitava izraelska vojska nije uspjela u protekla dva decenija: spriječiti napade Hezbolaha na Izrael. Jedan židovski naseljenik iz Kyriat Shamone kaže: "Svaka pomoć je dobrodošla. Njemačka je snažna zemlja. Pitanje je samo, što oni mogu učiniti?" Jer ako će samo gledati, onda nitko neće imati nikakve koristi. Slično misli i izraelski premijer Olmert. Kaže kako za tu misiju "ne trebaju penzionere".