1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Heroin na recept

Već deset godina u Bonnu postoji ambulanta koja teškim ovisnicima pomaže sintetskim heroinom. Naravno, put do života bez droge je uvijek veoma težak, ali se ipak pokazalo da se tako lakše može njime krenuti.

Subota je, oko osam sati ujutro i središte Bonna je još uglavnom prazno. Samo pekarnice su već otvorene, ali niti tamo nema mnogo ranoranioca koji već kupuju pecivo za doručak. Jedina gužva vlada pred ambulantom u samom središtu grada, odmah pored kazališta. Dvadesetak osoba stoji u čekaonici, muškarci i žene između trideset i pedeset godina. Koliko im je doista godina - to je teško procijeniti. Jer, svi izgledaju mnogo stariji nego što jesu, zbog hepatitisa ili depresija - i zbog dugogodišnje ovisnosti od heroina. Jer to je diamorfinska ambulanta koja je u Bonnu otvorena još prije deset godina.

Injekcija

Barem je sve medicinski čisto

U Bonnu živi oko tisuću ovisnika, procjenjuju u službi za pomoć narkomanima. Mnogo ih dolazi u taj grad nadomak milijunskom gradu Kölnu. Svi koji dolaze u ovu ambulantu - tri puta na dan, svaki dan - prošli su već dugu karijeru ovisnika. Svi moraju biti stariji od 23 godine, najmanje pet godina moraju bolovati od ovisništva i prekinuli su već nekoliko kura odvikavanja. To su uvjeti za dobivanje pomoći u ovoj ambulanti, za terapiju diamorfinom, dakle sa sintetski proizvedenim heroinom.

Prvi korak: droga nije užitak

Bonn je bio jedan od samo sedam gradova u Njemačkoj koji su se prije deset godina, na temelju jedne znanstvene studije, odlučili otvoriti "heroinsku ambulantu". Tu su bili još i Hamburg, München - ali nije bio i "glavni grad narkomana" Njemačke, Berlin. Razlog tome nije bila samo žestoka rasprava među političarima i u javnosti, o "državi kao dileru droge", o podršci narkomaniji... Postoji još jedan, mnogo jednostavniji razlog: takve ambulante su izuzetno skupe za općine, objašnjava voditeljica bonske ambulante Linde Wüllenweber. "Svaka nova ambulanta isprva košta 600 tisuća eura", objašnjava. Tek od prošle godine su troškove počeli preuzimati i zdravstveni osiguravatelji.

Liječnik Christoph Dilg

'Obred je neobično važan - u ovisnosti i u odvikavanju'

Liječnik Christoph Dilg je u proteklih deset godina u bonskoj ambulanti primio oko stotinu pedeset ovisnika: "Za naše je pacijente osobito važno da heroin izgubi čar nekakve droge za užitak i zabavu." Doziranjem pod liječničkom paskom se tako i droga, na neki način, pretvara u lijek. Glavni argument pobornika ovakvog tretmana jest i da je to praktično jedini način da se ovisnike zadrži od kriminala kako bi došli do skupog narkotika. Medicinskom njegom i uz liječničku pasku je onda barem nekima od njih mnogo lakše krenuti putem odvikavanja i u integraciju u društvo.

Bez srama

Jer, svi oni koji čekaju u čekaonici ambulante još nisu "zreli" niti da pokušaju svoju ovisnost ublažiti metadonom. "Medicinski je metadon bolji, jer on održava trajniju razinu i ne dovodi tako brzo do krize zbog nedostatka droge", objašnjava doktor Dilg. Obraća nam pažnju na okupljeno društvo: "Neki od njih su već ujutro veoma nervozni, jer noć je duga." Često onda dolaze već pola sata prerano pred ulaz u ambulantu i nestrpljivo čekaju na svoju dozu.

Linde Wüllenweber

'Sasvim, sasvim malim mini-koracima iz ovisnosti'

Na ulasku, svaki od njih uzima cjevčicu sa šarenim natpisom sa imenom a putom pušu u aparat za provjeru jesu li alkoholizirani. Za one koje čekaju ima i kave, ali svi su već nervozni. U repu stoje pred ostakljenom prostorijom u kojoj si po četiri pacijenta istovremeno mogu ubrizgati svoju drogu - s medicinski čistim priborom. Kroz jedan prorez dobivaju svoju porciju i novu injekciju i ostali pribor. Tko može, sjedne za stol i počinje njihov obred. Nakon toga, ubrzo se počnu opuštati: razmjenjuju pokoju riječ sa susjedom, jedan muškarac dezinficira mjesto uboda beskonačno polaganim potezima, u ritualnom transu.

Nakon nekoliko minuta se preko zvučnika prijateljski upozoravaju kako pred vratima čeka nova četvorka kojoj treba učiniti mjesta. Jedna žena prilikom izlaska zakopčava hlače: njezine vene na ruci su već previše slabe. Tko si ubrizgava drogu u vene na nozi, trebao bi sjesti na stolicu koja je pripremljena iza jednog zastora: "Prirodni osjećaj srama se potpuno gubi s drogom", objašnjava Dilg, "i na tome moramo ovdje raditi. Mnogi bi, bez imalo srama, skinuli hlače i pred svima ubrizgali drogu u nogu."

Prostor za uzimanje droge ambulante

Po četvero ovisnika dobivaju svoju 'porciju' droge

Važan "obred" ovisnika

Svi su blijedi i neki još žele malo sjesti u čekaonici nakon "šuta". Ali, dobro paze što rade, jer tko zaspi, slijedeći put će dobiti slabiju dozu. Zato mnogi odmah jure van i pale cigarete. I ta cigareta je dio rituala, objašnjava liječnik, i taj obred je važan i za vrijeme ovisnosti i u borbi protiv nje. Tko se uspije "spustiti" do metadona, taj je učinio već velik korak - jer više nema tog obreda ubrizgavanja droge. Tko pak nađe posao i svaki dan, točno na vrijeme osvane na radnom mjestu, taj je već gotovo uspio: "Redovito odlaziti na posao, to je za ovisnike golem napor", objašnjava voditeljica ambulante Linde Wüllenweber: "Tom cilju se moramo približavati u sasvim, sasvim malim mini-koracima".

I ona i liječnik govore o slučajevima u kojima su uspjeli: tako stabilizirati životne okvire ovisnika da se može zamisliti život bez droge, a onda se konačno i odreći te pošasti. Ponekad su bivši pacijenti postali prijatelji s onima koji su ih njegovali. Ali ne šute niti o narkomanima o kojima, nakon ove terapije, više nikad ništa nisu čuli.

Prostitutke

Prostitucija i kriminal su inače jedini način ovisnicma doći do droge

Usprkos svim političkim otporima, osobito iz redova konzervativnih kršćanskih demokrata, kada su se prije deset godina otvarale ovakve ambulante, danas više nitko ne može osporiti činjenicu kako se, zahvaljujući redovitom posjetu takvim institucijama, uvelike poboljšao život svih pacijenata koji se njeguju. U tom projektu sudjeluju i crkvene dobrotvorne institucije, jer je očito da ti ljudi više ne žive u polusvijetu kakav postoji u svakom velikom gradu. Uzimanje narkotika pod liječničkim nadzorom znači i da neće dobivati tko zna što od dilera koji često "razvodnjavaju" drogu sumnjivim, često i smrtonosnim sastojcima.

U studiji o učinkovitosti ovih ambulanti, načinjenoj još prije šest godina, pokazalo se kako se opće stanje kod 80 posto sudionika mnogo više poboljšalo nego kod terapije metadonom. A ponekad Christophu Dilgu i njegovim kolegama uspije i ono što je u borbi protiv teške ovisnosti možda najveća prepreka: probuditi svijest o vlastitom dostojanstvu kod onih koji su pobjegli u svijet droge.

Autori: Johanna Schmeller/Anđelko Šubić

Odg.ured: Željka Telišman

Preporuka uredništva