Hartz IV i zaposlenja za jedan euro

Budući da se ne radi o "pravom" radnom odnosu ne isplaćuje se niti plaća, već samo takozvana "primjerena naknada". Njena gornja granica nije utvrdena. Zakon ne ograničava niti moguća područja u kojima bi nezaposlene osobe mogle biti aktivirane: propisano je jedino da to mora biti rad u javnom interesu, odnosno da su to dodatna radna mjesta čije nastajanje ne ugrožava već postojeća. Zamislive su tako aktivnosti oko njege zelenih površina i djelatnost u socijalnom području, brizi oko starijih osoba, djece ili zaštiti prirode.

U načelu svaka nezaposlena osoba mora prihvatiti svaki ponudeni posao, u suprotnom joj prijete financijske sankcije, a u najgorem slučaju i ukidanje pomoći za nezaposlene.

Bura je u javnosti podignuta uglavnom zbog zbunjujućeg imena novih poslova. Ti su poslovi zapravo puno lukrativniji nego što se na prvi pogled može učiniti. Po proračunima Instituta za njemačku privredu jedna osoba koja prima pomoć za nezaposlene i živi sama, sa dodatnom zaradom od 2 eura po satu mjesečno može raspolagati i s oko 1000 eura, što je više nego što u prosjeku zaraduju blagajnice na istoku zemlje. Još je bolja situacija u kojoj su nezaposleni roditelji s dvoje male djece. Oni po satu mogu zaraditi čak i do 12,40 eura brutto, što je više nego što zaraduju i neki majstori.

Nova pravila su pozdravila udruženja za socijalnu skrb; na drugoj strani sindikati i zanatske udruge strahuju od masovnog otpuštanja radnika.

Još uvijek je sporno što će novi poslovi, osim dodatne zarade, donijeti nezaposlenima. Zagovornici pravila tvrde da bi oni mogli jačati osjećaj samopouzdanja osoba koje već dugo vremena nisu bile u radnom odnosu. Kriticari tvrde suprotno argumentirajući da jednoj sekretarici čišćenje parkova neće podići osjećaj samovrijednosti.