Hamburg pomaže da stranci postanu Nijemci
3. veljače 2011Jardena Kifle sjedi u uredu Turske zajednice u Hamburgu. Na stolu oko vitke žene iz Eritreje su hrpe papira. Jardena je jedna od preko 30 osoba koje pomažu u dobivanju njemačkoga državljanstva. Nasuprot njoj sjedi Joel Atakora iz Togoa. „Podnio sam zahtjev za državljanstvo i prošlo je više od godinu dana, ali još nisam dobio nikakav odgovor.“
„Birokracija me izluđuje“
Jardena Kifle sve zapisuje. Dobro je pripremljena. „Uvijek imam ovaj formular. Najprije unesem podatke osobe koja mi se obrti za pomoć. Ako znam da netko još nije napravio test za državljanstvo, ovdje imam popis ustanova u kojima se test može obaviti. Ako je potrebno ljude i pratimo prilikom odlaska u ustanove.“
Joel Atakora je prevoditelj. Već je često pokušao telefonom dobiti nekoga u odjelu Gradske uprave za državljanstva, ali uzalud. „Nazovem tamo, ali nitko se ne javlja na telefon. Zvoni, zvoni, zvoni i ako se netko javi, kaže da nema vremena, da navratim ili pošaljem pismo. Ta birokracija me izluđuje.“
Nelagoda u ustanovama
Ovaj 35-godišnjak nema razumijevanja za dugo čekanje. Jer, on već godinama radi u Hamburgu, plaća porez i već je prihvatio brojne tipično njemačke osobine. „Na radnom mjestu treba biti točan. Pokušavam živjeti kao Nijemac. Već sam pojeo puno kobasice i krumpir-salate.“ (smije se)
Joel Atakora nije jedini koji ima takva iskustva, kaže Jardena Kifle. Ona je njemačko državljanstvo dobila prije 12 godina. Pa ipak se i danas u gradskim ustanovama osjeća neugodno – kao i brojni drugi doseljenici. „Smeta ona osornost u ustanovama, čovjek se brine je li sve formulare ispravno ispunio, ima li prave formulare. Što se od tražitelja državljanstva uopće očekuje? Osim toga u drugim zemljama ustanove imaju jako veliku moć.“
Važno je angažirati se
Zbog svega toga brojni doseljenici uopće ne podnose zahtjev za državljanstvo. U Hamburgu je 2010. njemačko državljanstvo dobilo četiri i pol tisuće stranaca. To je, istina, gotovo 700 više nego 2009. Ali, broj podnositelja zahtjeva se već godinama osjetno smanjuje. Grad se nada da će uz pomoć pomagača povećati broj zahtjeva.
Jardena Kifle koja za svoj rad ne dobiva nikakvu naknadu želi svojim angažmanom ne samo Njemačkoj nešto vratiti: „Smatram važnim angažirati se u ovoj zemlji. Upravo s njemačkim državljanstvom čovjek ima sigurnost, osjećaj da pripada ovdje, ne samo na papiru. Može putovati, to je velika prednost. Inače ne može nikud a da se ne odjavi i prijavi. Čovjek može učiti, može raditi. I može birati, što je također jako važno.“
Žele biti priznati stanovnici grada
Supokretač projekta pomagača za državljanstvo je Hüseyin Yilmaz iz Turske zajednice Hamburg. Pomagači za državljanstvo tu imaju svoj ured. Yilmaz ovim projektom želi postići još jedan cilj: „Povećanjem broja njemačkih državljanstava povećat ćemo sudjelovanje imigranata u njemačkom društvu. Time želimo ne samo biračko pravo nego i priznanje kao građani ovoga grada.“
Hoće li zahvaljujući pomagačima doista trajno porasti broj stranaca koji dobivaju njemačko državljanstvo pokazat će se najranije za godinu dana.
Autor: Kathrin Erdmann / Anto Janković
Odg. urednik: Željka Telišman