Halli-galli vrijeme za zabavne parkove

Mnogi ljudi još uvijek vole otići u zabavni park. Tradicija da lopticama gađate limenke kako biste osvojili plišanog medvjedića, koliko god anakronična bila, nekako nikako da skroz zamre. Ista je stvar i sa šećernom vatom ili ludim vožnjama na vrtuljcima, "halli-gallijima", električnim automobilima ... A naprave za vožnju postaju sve veće, sve brže i izgledaju sve opasnije.

Zadnjih su godina direktori zabavnih parkova morali ipak malo stati na kočnicu i prestati nabavaljati nove izume jer su cijene kompleksnih naprava za luna-parkove u posljednje vrijeme izuzetno porasle.

Andreas Aigner upravitelj je jednog zabavnog parka koji pokušava i dalje privući posjetitelje. Budući da i njegovo poduzeće pati zbog krize, nije si mogao priuštiti nove naprave za svoj luna-park, već je odlučio uložiti u jednu staru konstrukciju, izgrađenu još 1996, a koja nije bila u pogonu skoro cijelo jedno desetljeće. "Znali smo da skuplja prašinu, pa smo je otišli pogledati. Čelična je konstrukcija bila u odličnom stanju pa smo je odlučili upotrijebiti kao bazu za novu atrakciju", priča on.

Aigner je u Gerstlaueru, tradicionalnoj bavarskoj tvrtki za izgradnju sprava za zabavne parkove, preuredio stare gondole. Potom je cijela mašinerija prošla pomni tehnički pregled te dobila "facelift", koji bi trebao zakamuflirati koliko joj je zapravo godina.

Cijeli je posao stajao 1,2 milijuna eura, što je još uvijek tek pola od onog što bi vlasnik platio da se odlučio za kupnju neke nove konstrukcije.

Power Tower za dva i pol milijuna eura

66 metara visoka kula (Power Tower) na minhenskom Oktoberfestu stoji na primjer već osam godina. Malo koja druga atrakcija može poklonicima ovakve zabave ponuditi tako dramatično iskustvo slobodnog pada. "Siguran sam da će Power Tower tu biti još nekih 10-20 godina", kaže vlasnik Ewald Schneider. "Nemamo baš tako puno konkurencije u ovoj branši."

Schneider je ovu "kulu" kupio 2002. od minhenske tvrtke Maurer-Söhne za dva i pol milijuna eura. Danas bi ona, kad bi bila nova, stajala oko 5 milijuna.

Ovoliki iznos prosječni voditelj zabavnog parka sad ne može platiti, pa su i tvrtke koje proizvode strojeve za luna-parkove, sada u krizi. Posjetitelji zabavnih parkova nisu spremni platiti bilo koju cijenu za neku uzbudljivu vožnju, a s druge strane, očekuju da kvaliteta, sigurnost, udobnost i stupanj zabave stalno rastu. A sve to ima i svoju cijenu.

Najveći "tobogan smrti" ili roller coaster na svijetu je Olympia Looping. Za njegov transport potrebno je pedeset kamiona a cijena prijevoza npr. od Münchean do Hamburga stoji oko 45.000 eura. Vlasnik, sedamdesetjednogodišnji Rudolf Barth, godišnje ulaže 200.000 eura u održavanje ove 20 godina stare konstrukcije. Barth bi je želio modernizirati ali to bi značilo još više vozila potrebnih za transport, što bi mu još više povećalo troškove.

Tako će još neko vrijeme Olympia Looping funkcionirati ovakav kakav jest. I drugi vlasnici poput Andreasa Aignera nemaju drugog izbora nego tek popravljati i održavati stare naprave.

Autor: Marco Müller/ S. Kobešćak

Odg. urednik: Anto Janković