1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Haag: Presude Stanišiću i Župljaninu

Visoki policijski dužnosnici Republike Srpske osuđeni su na po 22 godine zatvora. Žalbeno vijeće u četvrtak će objaviti prihvaća li zahtjev tužilaštva za pooštrenjem presude ili zahtjev obrane za smanjenjem kazne.

U prvostupanjskom postupku Sudsko vijeće bilo je jedinstveno: Mićo Stanišić, ratni ministar policije Republike Srpske i Stojan Župljanin, načelnik Centra službi sigurnosti u Banja Luci proglašeni su krivim za progone, ubojstva i nečovječna djela nad bošnjačkim i hrvatskim civilima u 20 općina Bosne i Hercegovine od travnja do prosinca 1992. godine. Obojica su sudionici udruženog zločinačkog pothvata, čiji je cilj bio nasilno i trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s teritorija "zamišljene etnički čiste srpske države", tvrdi se. U tom pothvatu sudjelovalo je, prema presudi, vojno i političko rukovodstvo Republike Srpske, na čelu s Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem.

Plan zajedničkog pohvata

Da bi se ostvario taj plan, naglašeno je u presudi, počinjena su masovna oubojstva nesrpskih civila, poput onog na Korićanskim Stijenama na planini Vlašić, i osnivani zloglasni logori, kao što su Omarska i Keraterm kod Prijedora, u kojima su zlostavljani, ubijani i ponižavani Bošnjaci i bosanski Hrvati. U bosanskohercegovačkim općinama koje su bile pod kontrolom policije Republike Srpske ubijeno je na tisuće civila, a na izbjeglištvo prisiljene desetine tisuća stanovnika Bošnjaka i Hrvata.

Vijeće je zaključilo da su optuženi formirali Odrede specijalne policije, čiji pripadnici su bili srpski nacionalisti i kriminalci skloni zločinima. Iako su bili informirani što čine te formacije, ni Stanišić ni Župljanin nisu poduzimali istrage povodom zločina niti su hapsili i kažnjavali počinioce. Premda direktno nisu sudjelovali u zločinima, poticali su ih nekažnjavanjem, naglašeno je u prvostupanjskoj presudi.

Zločini u 20 općina

Suci su zaključile da su tužitelji u Haagu dokazali da su policijske snage u nadležnosti dvojice optuženih sudjelovale u takozvanom „preuzimanju vlasti“ u Republici Srpskoj početkom 1992. "Preuzimanje vlasti" se sastojalo u razoružavanju nesrpskih policajaca i nasilnoj smjeni izabranih dužnosnika Bošnjaka i Hrvata, njihovim hapšenjem i odvođenjem u logore.

Suci su u prvostupanjskoj presudi zaključili da su obojica optuženih odgovorni za zločine protiv čovječnosti, koji su izvršeni progonima, ubojstvima, mučenjima, razaranjem gradova i sela, i uništavanjem vjerskih i kulturno-historijskih objekata. Odgovorni su i za kršenje zakona i običaja ratovanja. Zločini, za koje su osuđeni Stanišić i Župljanin, s većim ili manjim intenzitetom počinjeni su, navedeno je u presudi, u 20 općina, od Bosanske Krajine do Istočne Bosne: u Banja Luci, Prijedoru, Sanskom Mostu, Ključu, Kotor Varoši, Skender Vakufu, Donjem Vakufu, Tesliću, Vlasenici, Višegradu, Zvorniku, Bijeljini, Bosanskom Šamcu, Brčkom, Doboju, Bileći, Gackom, Vogošći, Ilijašu i Palama.

Uoči izricanja definitivne presude

Najviši policijski dužnosnik Republike Srpske u ratu u Bosni i Hercegovini, ministar unutarnjih poslova Mićo Stanišić predao se Tribunalu čim je u veljači 2005. godine podignuta optužnica. Njegov podređeni, ratni načelnik službi sigurnosti u Banja Luci, Stojan Župljanin, protiv kojeg je podignuta optužnica još 1999., krio se sve do ljeta 2008. kad je uhićen u Pančevu. Suđenje im je počelo u rujnu 2009. godine, a završeno u ožujku 2013.

Na presudu su se žalile obje strane. Tužitelji smatraju da zbog težine zločina kaznu treba povećati na 30 do 40 godina zatvora, obrana zahtijeva oslobađajuću presudu. Branitelji optuženih tražili su poništavanje postupka i obnovu suđenja pošto je član Pretresnog vijeća bio danski sudac Frederik Harhoff, koji je zbog navodne pristranosti suspendiran iz suđenja Vojislavu Šešelju. Podsjetimo da je danski sudac u privatnom pismu, koje je dospjelo u medije, iskazao nezadovoljstvo zbog niza oslobađajućih presuda (Gotovina, Markač, Perišić, Stanišić-Simatović) na Haškom tribunalu. Obrana Stanišića i Župljanina smatra da je Harhoff time pokazao sklonost osuđujućim presudama i na taj način utjecao i na izricanje oštrih kazni njihovim branjenicima.