1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Grčka pošast ledi Europi krv u žilama

A. Šubić, Z. Danhong8. svibnja 2012

Građani Grčke su na izborima rekli svoje: dosta im je mjera štednje i diktata financijskih "stručnjaka". Zapravo slično govore i rezultati izbora u Francuskoj. Posljedice takvih razmišljanja su upravo nesagledive.

https://p.dw.com/p/14rgc
Foto: public domain

Grčki filozof Aristotel nije imao osobito mišljenje o demokraciji smatrajući je "tiranijom većine nad manjinom". Ali dok je grčka gospoda prije dva i pol milenija još uopće razmišljala o idealnom obliku državne uprave, demokratski izbori u Grčkoj ove nedjelje (6.5.) su pokazali suverenu, dakle volju o kojoj se uopće ne raspravlja, građana Grčke.

Rezultat je poraz dosadašnjih napora nestranačkog premijera Papademosa i stranaka koje žele nastaviti surađivati s "trojkom" - predstavnicima Međunarodnog monetarnog fonda, Europske središnje banke i Europske komisije. One jednostavno nisu u stanju sakupiti dovoljan broj zastupnika da bi imale većinu u parlamentu. "Većina je protiv toga da se uopće vraća dugove", ukazuje Hans-Peter Burghof sa sveučilišta Hohenheim. "Smatraju kako su ti dugovi nepravedni i da ih se uopće ne mora plaćati. A s tim temeljnim stavom, koji su izabrali i odlučili Grci, moraju i financijska tržišta izaći na kraj."

Nema heroja na vidiku

Nije potrajalo dugo i već je predsjednik stranke Nea Demokratia Antonis Samaras, koja je osvojila najviše zastupničkih mjesta, vratio mandat za formiranje vlade. Europski mediji već javljaju kako se Grčkom više "ne može vladati" i kako su gotovo izvjesni novi izbori.

Antonis Samaras
Pobjednik - na nekoliko satiFoto: picture-alliance/dpa

Vremena zapravo Grčka uopće nema: njezina blagajna jako ovisi o oko 31 milijardu eura koliko je "trojka" obećala Grčkoj do kraja lipnja - ako nađe načina u godinama 2013. i 2014. uštedjeti još 11,5 milijardi eura. To pak niti najveći optimisti ne očekuju od novoizabranog parlamenta, a obzirom da je sedam milijardi eura tog novca namijenjeno za mirovine i za plaće u državnom sektoru, zapravo bi se već veoma brzo moglo dogoditi da Grčka prestane plaćati svojim zaposlenima.

Biralište u Grčkoj
Stanovnici Grčke su rekli svoje.Foto: dapd

Europa plovi između Scile i Harbide

Zapravo su i građani Francuske, također svojom suverenom i demokratskom voljom, odbili i stidljive pokušaje dosadašnjeg predsjednika Sarkozyja da se produži radni vijek zaposlenih i natjera ih se na štednju. Francois Hollande je pobijedio na izborima obećanjima kako će prije svega natjerati (veoma) imućne da plaćaju mnogo veći porez. Kod problema u drugim europskim državama francuski socijaldemokrat opet povlači temu europskih obveznica gdje bi onda sudjelovala i Francuska, ali najviše bi plaćala zemlja koja ionako najviše sudjeluje u ukupnom kapitalu Europske središnje banke - Njemačka.

Ali obzirom da je većina u novom parlamentu Grčke otvoreno protiv bilo kakve suradnje s europskim financijskim institucijama, tako su i europske obveznice postale besmislene i prije nego što su počeli pregovori Pariza i Berlina. Za profesora Burghofa tu nema niti najmanje sumnje: "Prije svega se radi o tome da mi ne smijemo jamčiti za dugove Grčke. I to bilo na neposredan način, dakle preko mehanizama za spas ili preko takvih suludih ideja kao što su europske obveznice, bilo na indirektan način preko Europske središnje banke."

Francois Hollande
'Neka plaća netko drugi!'Foto: Reuters

Pad u podzemni svijet "bez radosti, tuge i osjećaja"

Zapravo je i većina financijskih stručnjaka još uvijek uvjerena kako će Grčka ostati u zoni eura, makar priznaju kako je nakon nedjelje "porasla mogućnost" da to ne bude tako. Razlog tom optimizmu leži i u činjenici da si jedva tko može zamisliti posljedice nekontroliranog bankrota Grčke. On je već blizu - grčka blagajna, bez novca iz Europe i u uvjetima kad opet rastu kamate za novac koji Grčka želi posuditi, ostat će prazna negdje već na jesen. To znači da bi potpuno prestala podmirivati sve svoje međunarodne obveze - uključujući i plaćanje već uvezene robe te više niti tehnički neće biti moguće da Grčka ostane u zoni eura. Obzirom na preuzete obveze to zapravo znači i odlazak Grčke i iz Europske unije.

Prosvjedi komunističke partije Grčke
Što im drugo preostaje nego prosvjedovati i glasovati - protiv?Foto: picture-alliance/dpa

To bi onda lako mogao biti i kraj sna o europskoj obitelji: financijska tržišta će onda odmah početi razmišljati, koja zemlja će biti sljedeća na redu: Portugal? Španjolska? Ili čak Italija? Državne obveznice tih zemalja će tako dospjeti pod neizdrživ pritisak sve do trenutka kada će napuštanje zone eura biti jedini izbor.

Marshall je mrtav, a niti Keynes nije baš živ

S druge strane, i među europskim političarima su sve glasniji zahtjevi da se prestane samo zahtijevati mjere štednje i da se treba stvoriti novi "Marshallov plan" za poticaj gospodarstva i izlazak iz ovoga začaranoga kruga. Bez obzira na plemenite namjere takvih zahtjeva, financijska tržišta dobro znaju kako su i Grčka i mnoge druge zemlje europskog juga od kako su ušle u Europsku uniju, već dobile goleme iznose novca za prestrukturiranje gospodarstva - i da to uglavnom nije pomoglo.

Prije svega, u političkim sustavima gdje vlada nepotizam, korupcija i neuređeni pravosudni sustav, taj novac u pravilu vodi stvaranju "Potemkinovih tvornica" koje nikad ništa nisu proizvele, ali gdje je novac nestao u nepoznatom smjeru. Osim toga, toliko zazivan Marshallov plan je doista stvorio čuda u ratom razorenoj Europi nakon Drugog svjetskog rata. Ali to su bila druga vremena gdje se, baš kao i kod Roosveltovog New Deala, investicijama u infrastrukturu omogućio gospodarski razvoj - industrije!

Gradilište projekta stvorenog uz američku pomoć
Marshallov plan je učinio čuda - prije više od pola stoljeća.Foto: PA/dpa

Ali mi danas živimo u društvima gdje više nisu dominantne niti primarne, niti prerađivačke, nego uslužne djelatnosti i tu vladaju druga pravila. Nikome ništa neće pomoći izgradnja tvornice koja će proizvoditi (pre)skupe proizvode koje nitko neće kupovati. Ovako, u našem globalnom svijetu, sve je više onih koji nikada neće "dobiti" posao i koji će praktično biti isključeni iz čitavog ciklusa zarađivanja i trošenja novca koji su privredili. Njima ne preostaje ništa drugo - nego da glasuju na demokratskim izborima. Naravno, protiv bilo kakvih mjera štednje.