Grci emigriraju u Tursku

"'Želim otići, s mužem i kćerkom. Za moju kćer ovdje više nema budućnosti. Jasno, svaki je početak težak, ali svugdje je bolje nego ovdje. Ako sve bude išlo kako treba, otići ćemo u Istambul. Ako ne, onda možda bude i Austalija. Glavno da odemo."

Ovako je na televiziji nedavno govorila jedna Atenjanka. Istanbul je njen prvi izbor. Nekadašnji smrtni neprijatelj Turska za sve je više Grka danas hvaljena zemlja. Puno se toga promijenilo u odnosima dviju država, smatra profesor Dimitrios Triantaphyllou koji godinu dana predaje u Istambulu. "Otkako je u odnosima između dviju zemalja zavladala faza opuštanja, znači prije 12 godina, nešto se promijenilo i u glavama ljudi. U njihovom međusobnom poimanju", objašnjava profesor Triantaphyllou i dodaje da se Grci sada, ovisno o stupnju obrazovanja, uz tradicionalne, zapadne ciljeve poput Velike Britanije, SAD-a, Njemačke ili Francuske, sve češće odlučuju sreću iskušati i u Turskoj.

Za profesora Triantaphyllouoa turska se opcija pokazala uspješnim izborom. On je u međuvremenu postao voditeljem Centra za međunarodna i europska istraživanja na Sveučilištu Kadir Has u Istanbulu. Upravo za akademske građane je Turska posebno zanimljiv cilj: "Iz statistika znamo da se među 100 najboljih sveučilišta na svijetu nalaze dva turska. Grčkih sveučilišta na tom popisu nema".

Oduševljeni istanbulskom kulturnom scenom

No o nekom masovonom iseljavanju se za sad ipak ne može govoriti. Triantaphyllou primjerice zna za dvadesetak visokoobrazovanih ljudi koji su se odselili u Tursku, te za oko 300 studenta koji već neko vrijeme vrijedno uče turski jezik. Straha od druge kulture među mladima više nema, tvrdi Triantaphyllousov kolega profesor Nikos Usunolu: "Prije svega mladi ljudi, koji sami nisu imali loših iskustava s Turskom, žele otići u Istanbul. Oni su oduševljeni kulturnom scenom i dinamikom tog grada. Naravno da je to tek početak. Ne postoje točne statistike, ali prije deset ili dvadeset godina, nitko u takvo što ne bi vjerovao".

Impresivan je primjerice, broj od 40 grčkih pilota, koji upravljaju letjelicama turskih zrakoplovnih tvrtki. A svi su oni nekad bili članovi grčkih zračnih snaga.Turska kao useljenička zemlja nije ataktivna samo zbog svog uspješnog gospodarstva. Budući da je domovina blizu, ne treba odmah seliti kompletnu obitelj, a svejedno se u slučaju potrebe svi mogu brzo okupiti. A i stil života je sličan. Posebno kad se radi o Istanbulu, koji se po mišljenju mnogih razlikuje od ostatka Turske. Hrana, noćni život ili klima na primjer.

Često su tek riječi koje se upotrebaljavaju različite: Ono što je u Grčkoj ouzo, u Turskoj je raki. U Grčkoj je gyros, a u Turskoj döner. Na kraju krajeva i Istambul se jednom zvao Konstantinopolis.

Autor: Christian Buttkereit/ Snježana Kobešćak

Odg. ur.: Zoran Arbutina