1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

"Granične kontrole moraju biti iznimka"

Nakon terorističkih napada u Parizu, nekoliko zemalja članica Europske unije najavilo je uvođenje strožih graničnih kontrola i češće kontrole putovnica. To smije biti samo privremena mjera, kaže stručnjak Urs Pötzsch.

DW: Gospodine Pötzsch, što mislite o strožim kontrolama na vanjskim granicama Schengena?

Urs Pötzsch: Naravno da je razumljivo da se nakon dramatičnih događaja iz Pariza pokuša iskoristiti mogućnosti koje pruža postojeće pravo, kako bi se zajamčila sigurnost ljudi koji žive u Europi. Pravila o granicama nude tu određeni manevarski prostor koji još nije u potpunosti iscrpljen.

Kako trenutno izgledaju pravila za građane EU-a koji na primjer iz Schengena putuju u Veliku Britaniju i onda se žele vratiti natrag?

Schengenskim graničnim kodeksom je predviđeno da se iz njega može izaći ili u njega vratiti samo na za to predviđenim mjestima, kako bi bila moguća smislena kontrola. Svaka osoba koja, neovisno o državljanstvu, na tim mjestima želi preći preko granice, mora biti podvrgnuta takozvanoj „minimalnoj kontroli“, a to znači utvrđivanje identiteta na temelju putovnice. Osim toga, mora se provjeriti i vrijedi li ta isprava, odnosno je li autentična. Do sada je ta kontrola bila dovoljna kad se radilo o građanima EU-a. Za državljane trećih zemalja kontrola je osjetno opsežnija. Mora se primjerice u bazama podataka pogledati postoje li informacije o dotičnoj osobi.

Kontrole se upravo pojačava ne samo na vanjskim granicama Schengena, već i između zemalja unutar Schengena, na primjer Francuske i Njemačke. Tko odlučuje o tome hoće li biti uvedene te privremene kontrole unutar zapravo bezgranične EU?

Urs Pötzsch

Urs Pötzsch

Zemlje članice mogu same odlučiti hoće li u određenom vremenskom razdoblju uvesti granične kontrole. Tu postoje dvije različite varijante.

Broj jedan su planirane kontrole. To znači da zemlje članice mogu uvesti kontrole na granicama u slučaju ozbiljnih prijetnji javnoj sigurnosti, ali u pravilu četiri tjedna prije uvođenja kontrola moraju to najaviti Europskoj komisiji i drugim zemljama članicama. Te mjere trebaju trajati zapravo samo 30 dana. Granični kodeks predviđa i nekoliko mogućnosti produženja, od šest mjeseci pa maksimalno do čak dvije godine.

I drugo, postoji mogućnost uvođenja neposrednih kontrola. Zemlje članice u slučaju prijetnji javnoj sigurnosti imaju mogućnost hitnog djelovanja, ali te mjere moraju odmah dojaviti i Komisiji i drugim članicama. Kodeksom je predviđeno da te mjere mogu trajati maksimalno deset dana. Pritom se može raditi samo o iznimnim slučajevima.

Opasnost se može lako uveličati i tako proširiti kontrole. Tko uopće kontrolira da li su te kontrole stvarno opravdane?

Temelj za granična pravila je jedna europska odredba koja djeluje poput zakona. Protiv nje se može djelovati pravno: pojedini građani mogu se pozvati na poštivanje propisa. A druga je mogućnost takozvani postupak o kršenju ugovora od strane Europske komisije, koja nadzire primjenjuju li zemlje članice korektno europsko pravo. Ukoliko to nije slučaj, Komisija može podići tužbu protiv zemlje članice pred Europskim sudom u Luxemburgu. I u slučaju ako se primijeti da na primjer neka zemlja u dužem vremenskom razdoblju koristi ovlaštenja na način koja nisu u skladu s graničnim kodeksom.

Koliko su često zemlje članice u prošlosti koristile mogućnost privremenog uvođenja graničnih kontrola?

U prošle dvije godine je to bio slučaj kod velikih događaja, u Njemačkoj na primjer uoči i tijekom Svjetskog prvenstva u nogometu 2006., ili povodom sastanka skupine G8 u Heiligendammu 2007.

Pogledajte video 03:59

Tamo-amo između Italije i Francuske

Jesu li stalne granične kontrole u skladu s europskim ugovorima?

Sloboda kretanja je sastavni dio ugovora, i to uzgred unutar Schengena ne vrijedi samo za građane EU-a, već za sve ljude, koji se tamo nalaze. To je u Povelji EU-a priznato kao temeljno pravo. Granični kodeks jasno kaže da kontrole unutar Schengena moraju ostati iznimka.

Koliko su ove granične kontrole učinkovite po Vašem mišljenju?

Uzmimo na primjer provjeru na temelju baza podataka. Kod građana EU-a ona može biti obavljena, a kod drugih mora biti provedena. Pitanje je postoje li odgovarajući podaci o nekoj osobi. Ali I jesu li podaci aktualni. Može se naknadno ispostaviti da je neka osoba već upala u oko nadležnim službama zbog kriminalne aktivnosti, a da to nije ubačeno u bazu podataka. To znači da učinkovitost kontrola ovisi između ostaloga i o tome koliko vlasti surađuju između sebe, odnosno o održavanju i aktualiziranju baza.

Urs Pötzsch radi kao pravni stručnjak za ugovore Europske unije i europskih institucija u Centru za europsku politiku u Freiburgu.

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic