1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Grčkom vladaju tri dinastije

Tijekom predizborne kampanje u Grčkoj 2009. godine, mediji su pitali građane što je potrebno da bi se postalo premijer. Uobičajeni odgovor je glasio „biti sin, unuk ili nećak bivšeg premijera ili predsjednika“.

Premijer Grčke George Papandreou

Premijer Grčke George Papandreou

Građani Grčke su time aludirali na političke dinastije, odnosno obitelji koje, kako Grci često kažu, „vladaju ovom zemljom“. Često i sami kandidati za mjesto premijera nisu skrivali političke bodove koje su dobijali na osnovu porijekla. Na ljestvicama i popisima tijekom predizbornih kampanja pojavljivali su se davno preminuli državnici. Građani Grčke ponekad nisu mogli razaznati je li u pitanju sukob stranaka ili obitelji.

Danas se na vlasti smjenjuju dinastije Papandreou i Karamanlis, dok dominantnu ulogu u konzervativnoj stranci Nova demokracija zauzimaju djeca i rođaci bivšeg premijera Kostantinosa Micotakisa, članovi najstarije dinastije u aktivnoj politici u Grčkoj.

Dora Bakojani sa kolegom, makeodonskim ministrom Milosiškim

Dora Bakojani sa kolegom, makeodonskim ministrom Milosiškim

Venizelos-Micotakis

Ono što mlađe grčke generacije ne znaju, a starije se kroz maglu prisećaju, je da jedan od najvećih grčkih državnika Elefhterios Venizelos imao svog obiteljskog nasljednika. Bivši premijer Grčke Konstantinos Micotakis je njegov nećak. Njegova baka je bila Venizelosova sestra. Upravo je to srodstvo mladom pravniku s Krete osiguralo mjesto u političkom životu.

Već u dobi od 28 godina, 1946. godine, Micotakis postao je zastupnikom. Do sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća, on je postao utjecajna osoba grčke politike. Iste godine, kao član ondašnje vladajuće Unije, Micotakis je poveo grupu koja je istupila iz stranke i dovela do pada vlade Jorgosa Papandreua i lidera te stranke. „Apostasia“ je prouzročila krizu i ovaj potez je stvorio suparništvo između Micotakisa i Papandreuovog sina Andreasa. Ovaj sukob se prenio i na stranački život netrpeljivošću između Nove demokracije i Pasoka. Slijedio je vojni puč i diktatura, koja je trajala do 1974. godine. Micotakis je svoju političku rehabilitaciju doživio tek tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća, da bi potom 1989. godine postao premijerom Grčke. Zbog burne biografije, Grci su mu dodijelili nadimak „vampir“.Micotakis se pobrinuo da njegova obitelj ne izgubi politički utjecaj. Njegova djeca, školovana u inozemstvu su i danas utjecajne ličnosti u Grčkoj. Sin Kirjakos je zastupnik u skupštini i značajna osoba Nove demokracije, dok je njegova kćerka Dora Bakojani bila gradonačelnica Atene i ministrica vanjskih poslova. Mnogi su u njoj vidjeli i buduću šeficu stranke Nova demokracija.

Dinastija Venizelos-Micotakis je u grčkoj politici prisutna već jedno stoljeće.

Bivši premijer Grčke, Kostas Karamanlis

Bivši premijer Grčke, Kostas Karamanlis


Karamanlis

Obitelj Karamanlis je do sada dala dva državnika. Obojica se zovu Konstantinos. Grci obično među njima čine razlike tako što starijeg nazivaju punim imenom – Konstantinos, dok mlađeg zovu jednostavno – Kostas.

Učiteljev sin sa sjevera Grčke, Konstantinos Karamanlis je započeo svoju političku karijeru već sa 29 godina, 1936. kao zastupnik u grčkom Parlamentu. Nakon Drugog Svjetskog rata postao je ministrom poljoprivrede, da bi nakon jednog desetljeća bio imenovan za premijera Grčke. Na toj dužnosti se počeo zalagati za integraciju te zemlje u Europsku gospodarsku zajednicu. Međutim, političke krize i sukobi sa grčkim kraljem su ga prisilile da napusti Grčku 1967. godine.U Grčku se vratio tek sedam godina kasnije kao novoimenovani premijer. U razdoblju poslije diktature u raznim je krugovima bio poznat kao političar koji se bojao za svoj život, te je živio na jahti koju je osiguravala ratna mornarica. Kao predsjednik Grčke ostao je zapamćen i po tome što je 1981. godine potpisao pristupni ugovor Europskoj zajednici. U Grčkoj upravo njega drže za jednog od najvećih državnika te zemlje.

Njegov nećak Kostas, s druge strane, imao je manje spektakularnu karijeru od svog strica. Njegov izbor za predsjednika konzervativne Nove demokracije 1997. godine je bio vrlo diskutabilan. U medijima često se čulo da je na ovo mjesto došao samo na osnovu obiteljskog imena i srodstva s Konstantinosom. Već tada mlađi Karamanlis bio je nazivan Kostas, da bi ga se razlikovalo od svog strica. Za premijera Grčke izabran je na izborima 2004. godine.Međutim, njegov mandat obilježen je nemirima u središtu Atene zbog prekomjerne upotrebe sile od strane policije i presporom reakcijom na požare 2007. godine. Početak gospodarske krize u Grčkoj označio je kraj njegove političke karijere. Iako se čini da je poraz na prijevremenim izborima 2009. godine označio i kraj dinastije Karamanlis, ipak je ta obitelj dovoljno brojna i dobrostojeća pa stoga nije isključeno da će još netko pokušati profitirati od svog slavnog prezimena.

Dinastija Karamanlis je više od 70 godina prusutna na grčkoj političkoj sceni.

Papandreou u grčkom Parlamentu

Papandreou u grčkom Parlamentu

Papandreou

Obitelj Papandreou je od svih dinastija svakako najslikovitija. Priča ove obitelji počinje na Peloponnezu sa svećeničkim sinom Georgiosom. Početkom Prvog Svjetskog rata on se u grčkim političkim krugovima istaknuo kao zagovornik ulaska Grčke u rat na strani saveznika, što ga je dovelo u direktan sukob s pro-njemački orijentiranim kraljem Konstantinosom. U međuratnom razdoblju obavljao je službe ministra raznih područja, da bi prije njemačke invazije 1941. godine pobjegao s vladom u Egipat. Tri godina kasnije, u oslobođenu Grčku se vraća kao premijer. Njegova poslijeratna politička karijera obilježena je borbom za reforme društva, sekularizaciju države i ograničavanje vlasti grčkog kralja. Jorgos Papandreou je u istom razdoblju ušao i u latentan sukob sa svojim sinom Andreasom, kasnijim premijerom, koji je zagovarao radikalnije socijalističke mjere. Sukob s kraljem ga je ipak stajao vlasti, a Grčku demokracije – budući da su konačnu riječ imali vojni časnici koji su uveli diktaturu. Jorgos Papandreou umro je 1968. godine. Njegov pogreb bio je povod za masovno jasno iskazivanje nezadovoljstva vojnom huntom. U grčkom narodu ostao je zapamćen kao „starac demokracije“.


Jorgosov sin Andreas, harvardski student i profesor, bio je za razliku od svog oca pobornik radikalnijih mjera. U Grčku je došao nakon pada diktature, kao član Unije centrista, stranke njegovog pokojnog oca. Potom je osnovao svoju Panhelensku uniju socijalista, Pasok. Prvi put postaje premijer 1981.godine. Odmah je započeo s mjerama nacionalizacije, reformom tada tradicionalnog grčkog društva i direktnog suprotstavljanja SAD-u. Međutim, gospodarski skandali su ga stajali vlasti. Nakon kratke Micotakisove vlade, Andreas Papandreou se vraća na premijersku stolicu 1993, sve do smrti 1996. godine. Grčki narod ga je zapamtio zbog reformske politike i raznovrsnih skandala.

Andreasov sin Jorgos, sadašnji premijer Grčke, krenuo je putem svoga oca, gradeći ugled na osnovu porijekla. Njegov brzom rastu u stranačkoj hijerarhiji Pasoka nije bio samo zaslužan njegov otac Andreas koji ga je u svojoj drugoj vladi imenovao za ministra obrazovanja, već što je i imenjak svog slavnog djeda. Stupivši na čelo Pasoka 2004 godine, Jorgos je svoj ugled gradio na sjećanju na svog oca, pokušavši tako osjećajima pridobiti glasače. Na izborima iste godine, a potom i 2009. slogan Pasoka glasio je „Andrease, ti živiš, ti nas vodiš“. Jorgosu je ta strategija bila korisna jer su ga upravo uspomene na hrabre i radikalne reforme dva prethodna Papandreoua dovele do mjesta na kojima su nekad bili njegov otac I njegov djed. Međutim, i dalje je neizvjesno hoće li mu te iste uspomene pomoći u savladavanju krize koju je naslijedio od svog suparnika Karamanlisa.

Dinastija Papandreou je oko 90 godina prisutna na političkoj sceni Grčke.

Autor: Ognjen Cvijanović

Odg. ured: Željka Telišman

Preporuka uredništva