1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Gostoljubivi Talijani

Sve više migranata dolazi na Siciliju. Vlasti imaju pune ruke posla. Bez spontane podrške građana se ne bi mogao riješiti prihvat velikog broja migranata. Mnogi umjesto straha ipak pokazuju gostoljubivost.

Adamu je 18 godina. Na Lampedusi živi svoj, kako kaže „peti život“. U Gani, gdje je rođen, umalo nije ubijen. Prilikom bijega u Libiju je „tri puta smrti gledao u oči“. Tijekom bijega u Europu, zamalo se unije utopio.

Adam je gost jedne ribarske obitelji na Lampedusi. Sada uči talijanski jezik. Također uči kako se pravi pizza. Adam želi postati političar jer se namjerava boriti za bolje društvo.

Immigrant in Sizilien

Adamu je 18 godina, a na Lampedusi živi svoj, kako kaže, 'peti život'

U Italiju je u proteklih nekoliko mjeseci došao velik broj maloljetnika koji su zbog manjka smještaja smješteni kod obitelji koje su spremne na dulje vrijeme brinuti o mladima dok ne postanu punoljetni. Možda je to jedna od najvažnijih spontanih inicijativa građana u odnosu na val migranata koji od proljeća 2011. godine zahvaća Lampedusu. Tada je za samo nekoliko dana u Italiju doputovalo 25.000 mladih Tunežana. Na Lampedusi se tada danonoćno pekao kruh kako bi se mladim Tunežanima barem ponudio svježi kruh.

Ribar Enzo Billerci kaže kako su mnoge njegove kolege u svojim kućama i stanovima uklonili namještaj kako bi napravili mjesto za madrace na kojim će spavati migranti. „Te izbjeglice su za nas brodolomci. Tako ih i prihvaćamo. Kod nas je to sasvim normalno“, kaže Billerci.

Nedostaje državna organizacija

„Talijani su izuzetno gostoljubivi“, kaže Giovanni Gambuzza, voditelj izbjegličkog kampa u Pozzallou na jugu Sicilije. „Međutim, naša gostoljubivost nije dovoljna. Zbog toga imamo samo probleme“, kaže Gambuzza koji brine o mnogim mladim migrantima. Talijanska birokracija je preopterećena zbrinjavanjem izbjeglica. „Europske institucije moraju uzeti u svoje ruke prihvat izbjeglica. Tada bi se stvari prihvatile trezveno i učinkovito“, kaže voditelj izbjegličkog logora.

A dok se to ne dogodi, o izbjeglicama iz kriznih područja u Africi i na Bliskom istoku brinu građanske inicijative, udruženja i, nakon duljeg oklijevanja, katolička crkva. Papa Franjo je prije nekoliko mjeseci naredio da se prazne crkve i samostani stave na raspolaganje izbjeglicama. Barokna crkva San Carlo u srcu starog grada u Palermo je sada jedna vrsta prihvatnog izbjegličkog centra. Naime, u crkvi može biti smješteno oko 100 izbjeglica koje će kasnije otputovati rodbini ili prijateljima u drugim zemljama članicama EU.

Obroci za 1.200 ljudi

Franjevac Biago Contre bivšu vojarnu koja se nalazi iza željezničke stanice u Palermu i koja je u proteklih 15 godina najveći prihvatni centar izbjeglica u južnom dijelu Italije, naziva „Utvrda nade“.

Immigranten in Sizilien

U prihvatom centru često se drastično štedi

Biagio Conte je u ruševinama otvorio menzu u kojoj se dnevno hrani 1.200 ljudi. Conte je sve to postigao zahvaljujući donacijama građana i trgovaca veleprodajnog centra. U bivšim hangarima može spavati 700 osoba. Mnogi tu provedu samo nekoliko dana, a drugi nastavljaju živjeti kod redovnika, jer ne znaju kuda će dalje.

U prihvatom centru kojeg je osnovala država često se drastično štedi. Podnositelj azila na odgovor mora čekati i po dvije godine. Izbjeglice u ovom centru dnevno za jelo dobivaju samo tanjur makarona. Neki od njih su iscrpljeni ili teško bolesni. Ispred izbjegličkog centra u mjestu Mineo, poljoprivrednici iz okoline često dijele voće i povrće. Alessandro traži simboličnih nekoliko centi od žene iz Somalije koja u rukama ponosno drži novorođenče.

Immigranten in Sizilien

Vrećica svježeg povrća za mladu majku

Dijete je rođeno nekoliko dana nakon što je ona stigla u Italiju. Alessandro mladoj majci daje vrećicu punu svježeg povrća i kaže kako su joj sada potrebni vitamini.

U Trapani, na drugoj strani Sicilije, pred trošim izbjegličkim cetrom stoje tri muškarca. Centar je od grada udaljen pet kilometara. Sissao, Abdi i Issa iz Gambije, sva trojica starosne dobi između 20 i 25 godina, bili su očajni dok od susjeda nisu dobili dva bicikla. Pomoću njih ponekad mogu otići među lokalno stanovništvo i nadati se da će se bar nekada voditi normalan život.

Preporuka uredništva