1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Gospodarski rat Turske i Rusije

Nakon rušenja ruskog vojnog zrakoplova ruski predsjednik Putin je naredio ograničenje bilateralnih odnosa s Turskom. Rusi se boje posljedica sankcija, mada ruski mediji tvrde da će one biti neznatne.

Odjednom svi govore o Turskoj. Ali, većina ne zna o čemu govori, jer mnogo toga još nije jasno. Moj prijatelj Maksim navratio je kod mene na pivo i donio bocu „Starij Melnika“. „Starij Melnik“ i „Zolotaja Bočka“ su piva koja Rusi najviše vole. To su dvije od ukupno 25 vrsta piva koje pripadaju turskom proizvođaču EFES. 25 vrsta – to je 17 posto ruske potrošnje - iz turske ruke.

Maksimu više nije prijalo njegovo vlastito pivo kada je saznao za uredbu predsjednika Putina kojom se „ograničava trgovinska djelatnost turskih firmi u Rusiji“ ili lijepo ruski rečeno: kojom Maksim ostaje bez posla ako EFES više ne bude smio proizvoditi pivo u Rusiji.

Svi su odjednom uočili da je Turska velika u Rusiji. Najveća je u Moskvi, ako pogledamo nebodere u Moscow Cityju nastalom prije nekoliko godina. Otmjeni toranj „Evolucija“ sagradio je turski građevinski koncern „Renaissance Construction“. U Rusiji djeluje više od stotinu turskih građevinskih firmi; mnoge su sudjelovale u gradnji prestižnih objekata kao što su borilišta za Olimpijske igre u Sočiju, radile su na sanaciji zgrade parlamenta, gradile autocestu M11 Moskva-Sankt Peterburg i novi terminal zračne luke u Sankt Peterburgu.

Odustajanje od turskih turističkih destinacija?

Antalya

Jedan od omiljenih ciljeva ruskih turista je i Antalya u Turskoj

I dok se Maksim brine kako će sada zarađivati novac, 4,5 milijun njegovih sunarodnjaka razmišlja o tome gdje će sada trošiti novac. Toliko Rusa je, naime, prošle godine provelo godišnji odmor u Turskoj. Ne poznajem nikoga tko nije bio oduševljen. Turska je baš velika u Rusiji... bila. A sada? „Sada trebamo probati Krim“, kuka jedna mlada žena u našoj anketi na moskovskim ulicama. „Naravno da je Turska bolja, ali što da radimo?“

Izraelske turističke agencije znaju što učiniti. Preotimaju turiste. Svuda po Moskvi su plakati na kojima privlače potencijalne ljubitelje Mrtvog mora. Tel Aviv i Jeruzalem su u prodoru. Izrael govori ruski – to je odavno poznato. No Larisa Akhanova iz Tez Toura, jedne od najvećih turističkih agencija, upozorava: „Bit će teško naći pravu alternativu za Tursku. U Rusiji nema dovoljno hotela, nema infrastrukture za odmor tako velikog broja ljudi na domaćem terenu.“ Ona u razgovoru za DW kaže da bi kao alternativni ciljevi mogli u obzir mogli doći Abu Dhabi, Cipar i Tunis. A građani Moskve i Sankt Peterburga ionako vole Njemačku - ona je po broju ruskih turista na trećem mjestu poslije Egipta i Turske. Berlin je udaljen samo 2,5 sata leta od ruske prijestolnice, a avionske karte nisu skupe.

Industrija Rusija

Gospodarske sankcije kao odgovor na rušenje ruskog zrakoplova

Pogođene su mnoge gospodarske grane

No, da se vratim na uredbu koja je mom prijatelju Maksimu i mnogim drugim ljudima pokvarila raspoloženje. Od 1. siječnja nema više međusobnog posjećivanja bez viza. Neće više biti ni čarter-letova. Linijski letovi nisu pogođeni zabranom. Još ne. Inače bi tvrtka Turkish Airlines morala ukinuti 88 letova dnevno. Na robu proizvedenu u Turskoj će biti uveden embargo. To su prije svega agrumi i rajčica, ali i tekstilna roba i automobilski dijelovi. Već sada se može čuti da su neke lokalne vlasti u prevelikoj revnosti već počele primjenjivati predsjedničku uredbu – ne čekajući donošenje odgovarajućih zakona. Na radiju se čas čuje nešto o koloni kamiona s turskom robom koja je zaustavljena na rusko-turskoj granici, čas da je 39 turskih biznismena protjerano iz krasnodarske regije jer im dokumenti navodno nisu bili u redu.

Mediji bliski državi poput „Izvestije“ pišu da to sve nije strašno i da se neće ni primjetiti. „Građani Rusije neće ni osjetiti da Turska više nije prisutna na ruskom tržištu“, citira list ruskog ministra poljoprivrede Aleksandra Tkačova, uz spominjanje alternativnih izvoznika: Azerbajdžana, Uzbekistana, Maroka i Izraela.

Može biti da će uzbekistanska vinova loza biti slađa, a marokanska rajčica sočnija. No to neće spasiti Maksimovo radno mjesto. „S druge strane“, filozofira moj prijatelj fatalistički, „ako 17 posto ruske potrošnje piva otpadne zbog zabrane EFES-a, znači li to da ćemo mi Rusi piti 17 posto manje piva? I to je nešto! Ili ćemo sada opet piti više votke?“

Preporuka uredništva