1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Gola tijela na Akademiji likovnih umjetnosti

Studenti zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti oblikovanje ljudskog tijela uče na živim modelima. Svi s kojima smo razgovarali kažu da ne poziraju samo zbog novca, već i iz osobnog zadovoljstva.

Kip pred ulazom u Akademiju likovnih umjetnosti

Kip pred Akademijom likovnih umjetnosti

Zgrada Akademije

Na Akademiji likovnih umjetnosti svako se tijelo isto plaća

Svako tijelo, bilo ono mlado ili staro, mladenački zategnuto ili starački naborano isto se plaća - 30 kuna po školskom satu. Jedini uvijet je velika količina strpljenja. Cilj je kolegija na kojima se predaje crtanje, slikanje ili kiparenje akta studente naučiti kako konture ljudskog tijela vjerno prenijeti na platno ili oblikovati u skulpturu.

Poziranje kao izazov i studentski džeparac Na zagrebačkoj Akademiji likovne umjetnosti Milena pozira posljednja dva mjeseca. Novac dobro dođe, ali biti uspravan ili sjediti bez ijednog komada odjeće ili obuće pred nepoznatim ljudima za nju nije samo studentski džeparac, već, kako kaže, i izazov – nešto posebno i zanimljivo:

"Ništa me nije moglo pripremiti za osjećaj oslobođenosti koji se dogodi kad dođeš sa svojim tijelom i kažeš evo to sam ja takva kakva sam, bez nekih seksualiziranih ideja, namjera i primisli. Ima nečeg čovječnog u tome, nečeg ljudskog. Tu sam gola pred vama, slikate me, učite anatomiju. Svi su modeli plaćeni 30 kuna po satu. Lijepo je i plemenito kada svako tijelo ima istu cijenu - nešto kao protest protiv toga da se cijene ljepe na sve, na nešto što je tako prirodno i normalno poput golotinje."

Dva crteža golih žena

Svi studenti nisu jednako nadareni

Novac s Akademije Milena troši na životne potrebe. Inače privodi kraju studij na jednom zagrebačkom fakultetu. Radni dan na Akademiji izgleda otprilike ovako – u Ilicu dojuri u jutarnjim satima. Priznaje - često s kojom minutom zakašnjenja. Namjesti se u položaj koji je toga dana potreban i tako nekoliko sljedećih sati. Kako kaže, posljednjih dana obično sjedi i čita knjigu po svom izboru pa je tako nedavno pozirajući uspjela pročitati djelo koje joj je važno za diplomski rad. Radi do 12 sati ili još koji sat više ako se ukaže potreba: "Ako je riječ o pozi u kojoj treba stajati - nije jednostavno, ali nakon nekog vremena mišići se priviknu, posao postane lakši. Važno je biti miran, osobito kad je u pitanju akt. Bitan je i neki kontakt koji se ostvari sa studentima."

Na Akademiji se osjeća kao doma A studentima s kojima radi rado bi nešto predložila. Evo što: "Bilo bi mi zanimljivo da se jednom i oni, poput mene, skinu goli i slikaju. Mislim da bi se u nekom umjetničkom, stvaralačkom smislu na slikama dogodilo nešto posve novo. Ne znam da li bi bile bolje ili lošije, ali svakako bi bile drugačije."

Ulaz u radionicu na Akademiji

"Kipar ne gleda očima, nego rukama"

Na Akademiji se osjeća već kao doma, ali iako je u poslu tek dva mjeseca, priznaje da je prvotni interes nešto splasnuo: "Više mi nije tako uzbudljivo kao što je bilo na početku. Osjećam se kao da dolazim na fakultet ili u srednju školu. Ovdje mi je društvo, idemo na ručak, opušteno je. Nema veze s nekim poslom u nekom zastrašujućem smislu te riječi. Ne osjećam se, kako bih rekla, potrošeno nakon pet sati poziranja. Prilično mi je ugodno, ali, nije mi više tako uzbudljivo. Na početku sam osjećala veći izazov. Imala sam puno entuzijazma, počela sam puno pisati kad sam krenula pozirati. Što mi kažu prijatelji? Pa oni su zdravi i pametni ljudi s kojima se može pričati o svemu pa i o takvim temama."

Još uvijek ne posjeduje nijednu svoju sliku ili crtež. Razmišlja da otkupi jednu koja joj se osobito svidjela.

Na sljedećoj stranici: Od građevinskog radnika do modela

Audios and videos on the topic