Deutsche Nudisten
22. kolovoza 2010
"Na ulici nitko ne hoda gol, jer je to dio intimne sfere. Na početku sam s time imao problem, jer sam se bojao erekcije, što je normalno kod muškaraca kada npr. vide lijepu ženu", priča Michael Zimmermann, koji je danas aktivan član Društva Naturista u Hamburgu. No problemi su dio naturizma i to od samog početka njegovog nastanka. "Povratak prirodi", glasio je slogan s kojim su naturisti odlučili u drugoj polovici 19. stoljeća pokrenuti novi način "odijevanja".
Naturizam za obitelji, a ne pojedinca
Dolazi do osnivanja nudističkih udruga, a već neposredno prije sloma Weimarske Republike u Njemačkoj je postojalo oko 100.000 naturista. Tijekom Hitlerove vladavine nudističke grupe mogle su samo opstati ukoliko su prihvatile nacionalsocijalistički zakon o rasama. No nakon Drugog svjetskog rata ovaj je pokret doživio novi uzlet. Povećao se broj naturističkih udruženja te je osnovano i Društvo Naturista Njemačke.
Wolfgang Weinrich, dugogodišnji predsjednik društva, jednom je to ovako formulirao: "Želimo postići toleriranje golotinje, da ona bude primijenjena i to golotinja spolova. Ono što je uvijek bilo važno je to da je nudizam obiteljska stvar. Moramo se braniti od optužbi da je pri tome riječ o nekakvim seksualnim djelima. Zato smo rekli: tko dođe do nas, on dolazi s cijelom obitelji, sam nikada. A mnoge naše udruge danas se i zovu 'Obiteljski sportski savez', 'Obiteljska sportska zajednica' ili 'Obiteljska sportska udruga'".
Tijekom 50-tih i 60-tih godina naturisti su bili izloženi raznim vicevima, optužbama te su čak bili smatrani perverznima. "To nije moralno, no što sada, riječ je o trendu ovog vremena", bile su česte izjave građana koji se nisu slagali s novim "trendom". Oduševljene za naturizmom bilo je veće u DDR-u nego u Zapadnoj Njemačkoj. "Tražili su se prostori za povlačenje, za skidanje uniforme i odmaranje. Upravo je nudizam bio takav jedan prostor, rekao bih oprezno", bile su riječi jednog građanina DDR-a.
No mladi se ne žele skidati
Aktivni nudisti ne leže samo na plažama, sunčaju i kupaju se. Ne, oni odlaze na odmore u nudističke kampove, planinarenja, krstarenja, uzimaju satove golfa ili jahanja, a najnovije - odlaze i na nudističke safarije. Turistička branša otkrila je unosan izvor financija i posvetila se potrebama naturista. No da li se iza toga svega uistinu krije samo novi trend, kako to upućeni smatraju? Hiltrud Voss i njezin suprug Ingo oduševljeni su kampisti, koji rado odlaze u naturističke kampove. Tamo imaju sve. Za mnoge je upravo to i san: gol odlaziti u trgovinu, na sport, u kafiće, na večere.
Cijeli odmor bez i trunka odjeće na sebi. Svoj odmor Vossovi najradije provode na francuskoj obali. On većinom gol, a ona ponekada i s maramom oko sebe. Kupati se svi moraju goli, priča Hiltrud Voss, no osim toga nitko nije obvezan biti stalno gol. No većina to ipak radi.
"Veoma je popularno nakon kupanja otići za šank i sjesti na stolicu gol, naravno ispod se stavi ručnik. Mnogi tako sjede za šankom goli i piju svoje piće. Smiješno je to gledati, no to ipak nije nešto za mene", kaže Hiltrud. Većinom je riječ o starijim muškarcima, priča ona. Ne samo u Francuskoj nego i u Njemačkoj. Tko u Njemačkoj posjeti nudističku plažu i sam se u to može uvjeriti. "Recimo ovako, mladi se još po tom pogledu natežu", smatra Ingo Voss. Čini se kako nudistima nedostaje mlada generacija. Jer, broj članova u udrugama od 70-tih se smanjio sa 150.000 na svega 50.000. Mladi se očito više drže odjeće.
Autorice: Heide Soltau/ M. Ljubičić
Odg. ur.: A. Legović