1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Godina čupavog genijalca - Einsteinova 2005.

2005. godina u Njemačkoj je posve u znaku Alberta Einsteina. U ovoj se godini naime slave dva jubileja: 18. travnja se obilježava 50-ta godišnjica smrti genijalnog fizičara, a 30. lipnja se navršava 100-ti rođendan teorije relativiteta.

Čovjek stoljeća s lulom

"Čovjek stoljeća" s lulom

Političari su ta dva jubileja uzela za povod da 2005. proglase službenom Einsteinovom godinom. Život i djelo genijalca 20. stoljeća će biti predmetom bezbrojnih skupova. Albert Einstein je bio prvi znanstvenik koji je postao svjetskom zvijezdom.

Albert Einstein je bio najpoznatiji istraživač svih vremena. U svojoj čudesnoj godini, 1905., on je serijom revolucionarnih radova uzdrmao temelje tadašnje slike svijeta. Njegove revolucionarne teorije o prostoru i vremenu su miljokazi fizike i tvore temelje moderne prirodne znanosti. U 20-tom stoljeću je bilo puno genijalnih istraživača. No, nijedan od njih nije tako često motiv na majicama, šalicama i tanjurima kao profesor sa čupavom kosom, koji na jednoj fotografiji tako lijepo anarhistički plazi jezik u kameru:

"Einstein je bio naravno prva javna zvijezda znanosti. On je bio jedna vrsta Charlieja Chaplina ili Marlene Dietrich na području znanosti",

kaže Dieter Hoffmann, suradnik Instituta Maxa Plancka za povijest znanosti iz Berlina. Njemu i njegovim kolegama i dan danas pokušaj davanja odgovora na pitanje kako je do toga uopće došlo da fizičara Einsteina njegove kolege slave poput pop-zvijezde zadaje glavobolje. Jednoznačno se može locirati samo početak medijske bure, naime studeni 1919. Tada su naime slike jedne britanske ekspedicije koja je promatrala pomrčinu sunca na Ekvatoru pokazale da tijela velike mase doista mogu izmijeniti smjer svjetlosnih zraka, upravo kao što je to predvidio Einstein. Profesor Jürgen Renn, direktor berlinskog Instituta Maxa Plancka za povijest znanosti:

"To je od Einsteina napravilo svjetsku zvijezdu. To je bila glavna vijest. To je bilo povezano i s političkom pozadinom. Bilo je to vrijeme u kojem je Njemačka bila politički međunarodno izolirana, a doprinos jednog izvanrednog njemačkog znanstvenika je imao svojevrsni kompenzacijski efekt, a budući je njegova predviđanja potvrdila engleska ekspedicija postao je jasan međunarodni karakter znanosti."

1919. Einstein tako preko noći postaje slavan - što ga je, kako je i sam priznao, iznenadilo:

"Sada svaki kočijaš i svaki konobar diskutira o tomu je li teorija relativnosti točna. Je li to uzbuđenje masa oko mojih teorija od kojih ljudi ionako ne razumiju ni jednu riječ meni smiješno? Siguran sam da je misterij ne-razumijevanja ono što njih tako često privlači."

Iako mu je ponekad išla predaleko, Einsteinu je medijska gužva vezana uz njegovu osobnost često pomogla da se u javnosti uspješno založi za svoje ideale: mir, slobodu i ljudska prava. Kao uvjereni demokrat branio je Weimarsku republiku protiv njenih neprijatelja; kao radikalni pacifist osudio je nacionalizam u Njemačkoj; kao židovski egzilant u SAD-u se borio za prava potlačenog crnačkog stanovništva. Prije svega je Einsteinov neumorni politički angažman doveo do toga da je taj dobitnik Nobelove nagrade već za vrijeme svog životnog vijeka postao legendom. Profesor Renn:

"Atomska bomba i pismo Rooseveltu je naravno drugi miljokaz u njegovom životu. I naravno Einsteinovo ogromno zalaganje u Americi protiv zlorabljenja nuklearne energije i za mirni svjetski poredak...mislim da su te priče itekako vezane uz mit o Einsteinu."

Newyorški magazin "Time" u svom milenijskom izdanju je Alberta Einsteina zbog njegove iznimne važnosti proglasio "Čovjekom 20-tog stoljeća". Einsteinova ostavština je za berlinskog profesora Renna aktualna i u 21. stoljeću:

"Odgovornost za probleme s kojima se suočavamo mora se moći nositi. I mora se imati široki horizont. Kod Einsteina je taj široki obzor doveo do društvenog angažmana. To je osobito očito u vrijeme 1. Svjetskog rata. Tada su gotovo sve njegove kolege sudjelovali u ratnoj euforiji, ali on ne. Smatram da je to ponašanje uzorno: da se ne pliva uvijek jednostavno s jakom strujom već se uvijek iznova traže mogućnosti izražavanja individualnog ponašanja."