1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Godišnji pregled gospodarstva u Hrvatskoj

Nezaposleni, dugovi - i trnovit put u Europsku Uniju

default

Od 4 milijuna i 200 tisuća građana Hrvatske nezaposlenih je oko 320 tisuća, umirovljenika gotovo milijun i sto tisuća a prema nekim podacima oko 800 tisuća građana živi s prihodima ispod granice siromaštva od 217 eura, koliko je određeno za Europu. Pa kako se uopće preživljava? Sve više na kredit i u crvenom na tekućim računima. Istodobno, malobrojni u luksuzu i raskoši. Valjda je to ponukalo zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića da upozori na neodrživost sve većih razlika između bogatih i siromašnih. Premijer je na tu kritiku Crkve uzvratio kako je cilj i njegove Vlade skrb za socijalno najugroženije: "Mi smo to učinili kroz novi zakon o braniteljima. Mi smo to učinili kroz povratak rodiljskih naknada, trogodišnjeg rodiljskog dopusta. Mi smo to učinili kroz povrat duga umirovljenicima. Mi smo to učinili kroz borbu protiv sive ekonomije, da se radnici ne izrabljuju."

Crkva se nije oglasila na Sanaderov odgovor, a on je nastavio obećavati. Ovaj put na kritiku predsjednika Stipe Mesića da Vlada nema gospodarski program, odnosno rješenje za sve veću bijedu u koju divlji kapitalizam gura radno ovisno građane: "Ako od ljudi tražimo odricanje, onda im barem moramo reći dokle i zašto je to odricanje. Ako od ljudi očekujemo da se pomire sa životom u oskudici, onda im barem moramo naznačiti perspektivu u kojoj oskudice više neće biti." Sanader: "Naš je plan završiti je do ožujka, travnja i na proljeće, nakon naravno javne rasprave i razgovora sa svim ključnim čimbenicima, predložiti je Europskoj uniji."

U tom, možemo reći, trokutu i njihovom viđenju ekonomije kretala se Hrvatska na gospodarskom planu. Povremeno su glavu dizali poslodavci, ekonomisti ili sindikati. Uglavnom kako bi se usprotivili nekim zahtjevima MMF-a i Svjetske banke. A predstavnici tih institucija nisu komentirali Mesićeve ljutite kritike na svu i svekoliku podređenost slobodnom tržištu. Dakako ne samo u Hrvatskoj. Evo kako je Mesić govorio na summitu predsjednika srednjeeuropske inicijative u Zagrebu: "Nije i neće biti dovoljno ograničiti se na nepoštivanje proroka globalizacije. Neobuzdani kapitalizam koji je sam sebi postao svrhom, koji se razvija samo i jedino u korist kapitala ali na štetu socijale i, slijedom toga, na štetu građana - gubi podršku."

Bio je to listopadski nastavak njegovog svibanjskog plediranja za socijalnu državu: «Gospodarski model koji je u prvom redu u funkciji zadovoljavanja interesa krupnog kapitala i kojega vrlo odlučno, agresivno i tvrdoglavo nameću određene međunarodne institucije ne prolazi kod zapadno- europljana koji su u ovoj ili onoj mjeri u proteklim desetljećima upoznali blagodati socijalne države. A kojima se ta blagodat sada oduzima.»

Bio je to i nastavak prepirke predsjednika i premijera o uspješnosti, odnosno neuspješnosti gospodarskog razvoja zemlje. Prepirka je uslijedila svega dva mjeseca nakon što je Mesić uvjerljivo osvojio drugi i posljednji predsjednički mandat: «Neki se ljute na mene – dao sam Vladi ocjenu dovoljan. Ali ja bih rekao da je neuspješna.». Premijer Sanader odgovara: «Oni koji danas, iz politikantskih razloga, izlaze s kritikama prema Vladi - neće te kritike pasti na plodno tlo. Da jesmo za razgovor jesmo ali neću, niti mogu niti smijem, u ime Ustavnih ovlasti koje obnašam kao predsjednik Vlade, i kao Vlada u cjelini, dopustiti da bilo tko, bez utemeljenosti, bez statističkih podataka, da govori ovo ili ono.»

No, sve se to doima kao sveta vodica u odnosu na kritike što su na račun Vlade zaredale nakon predstavljanja nacrta budžeta za 2006. godinu. Tu su, naime, glavu digli i do neba zavapili i sindikati i poslodavci i ekonomski stručnjaci. Svima je strah u kosti utjerala državna kasa od 98 milijardi kuna. Kako i ne bi kada se budžet u deset mirnodopskih godina povećao za gotovo tri puta. Jer, 1995. državni su rashodi bili 37 milijardi kuna da bi za 2006. narasli na gotovo sto milijardi. S procjenama stručnjaka da će prijeći i sto milijardi ali - novim zaduženjima. Jer gospodarstvo naprosto neće moći sve rashode isfinancirati. Upozorenja o prevelikom zaduženju još je u lipnju podcrtavao nezavisni ekonomist Dražen Kalodjera: «S obzirom na sadašnju situaciju da Hrvatska ne može živjeti bez novih zaduženja, da je na djelu dvostruki deficit – i deficit trgovinske bilance i deficit budžeta – ona se mora stalno zaduživati. A da se ne bi zaduživala, ona mora smanjiti svoju potrošnju.»

Sanader je sve i sva uvjeravao da zemlja ide u dobrom smjeru: "Ovaj ambiciozni program smanjenja deficita opće države u idućoj godini na 3,3 posto, što znači da smo samo za 0,3 do one čarobne formule Maastrishcih kriterija za monetarnu uniju."

Opozicija se nije dala uvjeriti. SDP-ovac Slavko Linić, na primjer "Da li će radnici imati veće plaće? Da li će umirovljenici imati vće mirovine? Proračun šalje poruku - ne! Što to znači? Živjet ćemo lošije jer će, jednostavno, sve kategorije građana zarađivati manje i moći će kupovati, ulagati manje."

Vlada nije ostajala dužna: "Neće valjda SDP podržati proračun. Da su objektivni i da im je stalo do općeg dobra onda bi podržali ovaj proračun. Jer ovaj proračun ima neke vrijednosti koje nisu bili njihove vrijednosti."

Šuker: "Reći za Hrvatsku danas da će s ovakvim gospodarskim rastom ući u recesiju je krajnje neozbiljno i neodgovorno. Jer, Hrvatska u drugom tromjesječju 2005. godine je imala gospodarski rast od 5,1 posto. I to je najveći gospodarski rast u zadnjih pet godina."

Vladine mjere nisu bile uvjerljive ni ekonomistima, primjerice uključenje sive ekonomije u brutto domaći proizvod. Jer, kažu, tako se to proračunava u razvijenom svijetu, ali nije dostatna samo kreativna matematika za gospodarski rast: "Sivu ekonomiju moramo uračunati u brutto domaći proizvod jer su to morale učiniti i zemlje koje su prošle godine ušle u Europsku uniju. Dame i gospodo, mislim da je vrijeme da turizam uvedemo u stavku izvoza i onda bi brojke bile sasvim drukčije i u pogledu BDP-a."

Lovrinović: "Dokazano je da bez socijalnih reformi nema uspjeha nikakva proračunska politika.")

Vlada se busala i najuspješnijom turističkom sezonom od osamostaljenja zemlje. No, i tu su ekonomisti iščitali tek - kreativnu statistiku: "Nažalost, u Hrvatskoj stvarnost baš nije takva te se dominantna potrošnja turista, kada je riječ o prehrani, uvozi iz inozemstva i onda nudi, znači, kroz kanale turizma, prodaje. U tom slučaju, naravno da nije riječ o izvozu."

Na tradicionalnom godišnjem okupljanju ekonomista u Opatiji Vladi je odano priznanje za gospodarski rast, ali... "U 2004.-oj ostvaren je BDP na razini 90.-te ali je industrijska porizvodnja još uvijek na svega 80 posto."

Mesić je, ovaj put kroz usta svoga savjetnika Radoševića, i tada poručio: "Ne možemo biti zadovoljni sa ključnim makro-ekonomskim pokazateljima. Glavni napori Vlade i Središnje banke usmjereni su, uz pomoć MMF-a, na smanjenje domaće potražnje i javnih investicija kroz fiskalne restrikcije."

MMF i Svjetska banka uglavnom su bili zadovoljni potezima Vlade, iako su višekratno tražili bržu provedbu reformi, napose zdravstvene i mirovinske. Sindikati su na te zahtjeve skidali rukavice: «Umjesto obećane zemlje, imamo samo zemlju obećanja. Imamo zemlju obećanja koju zlorabe političari, loši poslodavci i slični koji haraju ovom zemljom.»

Polemike su trajale, građani su se sve više zaduživali. Prema podacima Narodne banke od milijardu i 960 milijuna kuna kreditnih zaduženja građana, čak se 450 milijuna kuna odnosi na prekoračenja po tekućem računu. Ilitiga, život u crvenom. Potpredsjednik Vlade Damir Polančec dotle je uvjeravao: «Mjesečna, prosječna brutto plaća u 2004. godini iznosila je 5985 kuna i bila je veća 4,2 posto.»

Dio dugova, onih državnih, otišlo je na završetak auto-ceste Zagreb-Split. Pohvale što su na račun ove, ali i ranijih Vlada, stizale zbog gradnji te ali i još nekih cesta, dovela su do novih obećanja : "Sad moramo ići dalje. Nastavljamo autocestom do Dubrovnika, najprije ovu prvu dionicu do Ploča. Ali isto tako ću reći : nastavljamo i završavamo autocestu Županja-Lipovac, idemo sa koridorom 5C Sredanci-Đakovo-Osijek, idemo puni profil Rijeka-Zagreb, još 50-tak kilometara. Idemo prema Sisku. I tako dalje.»

Auto-ceste i poluautoceste su sjajne, sigurne ali - izuzev ljetnih mjeseci, gotovo prazne. Pa je Vlada smislila zimski popust. Kalmeta: "Ako se u zadanom, tom vremenu popusta, ne iskoristi, recimo, svih tih 10 vožnji, onda ta kartica i taj popust, umanjen, vrijedi i tijekom ljeta. Tada je popust 10 posto. Ako se i ljeti ta kartica ne potroši, da tako kažem, onda ona vrijedi i sljedeću sezonu i onu tamo i tako dalje, itd."

Smislila je Vlada i one-stop shop agenciju koja bi trebala olakšati otvaranje tvrtki te internetizaciju zemljišnih knjiga. No, usprkos tome, Svjetska je banka dodijelila Hrvatskoj lošiju ocjenu za poduzetničku klimu. Premijer se uz ufanje primio i diplomatske note: "Ići će moje pismo vodstvu Svjetske banke u kojem ćemo jasno reći neka nam pokažu jednu tranzicijsku zemlju u kojoj već postoji one-stop shop; neka nam pokažu jednu zemlju gdje postoji ovo što smo napravili u reformi pravosuđa, reformi zemljišnika."

Tako ljutit premijer a i njegov potpredsjednik zadužen za gospodarstvo Damir Polančec nisu bili oko slučaja Liburnija, odnosno pokušaja dvaju investicijskih fondova da kraćim putem dođu do 14 opatijskih hotela: «Nema govora o rasprodaji, nema govora o preprodaji. Obveza je i Dom holdinga i SN holdinga dakle upravljanje ovim poduzećima a nikako rasprodaja.»

Sanader: «Ukoliko se pokaže da je bilo propusta predložit ću Vladi, i to vrlo skoro, još ovih dana da opozove svoju suglasnost Fondu za privatizaciju i tražit ću odgovornost čelnih ljudi Fonda za privatizaciju. I drugo – očekujem također da u Hrvatskoj, ako treba i u Hrvatskom saboru, povedemo raspravu uopće o toj kuponskoj privatizaciji i o svemu što se događalo zamjenama dionica.»

Polančec: «Naša politička odluka da ponovo dođemo u posjed dionica Liburnija hotela i da ono što slijedi jesu intenzivni pregovori i razgovori i pronalaženje puta kako to provesti u djelo. A nakon mojeg telefonskog razgovora s gospodinom Ostojom, oni su na takve razgovore spremni.»

Vlada je na kraju povukla odluku o Liburniji. A neki procjenju da će tako završiti i priča s povratom imovine folksdojčerima, koja je na noge digla prezaduženu i poniženu zemlju a s Pantovčaka se oglasio i predsjednik: "Ako sada prihvaćamo nove kategorije onih koji mogu tražiti odštetu, odnosno povrat imovine, napravit ćemo presedan. Na osnovi toga presedana nije nelogično pretpostaviti da bi se mogle javiti i Italija i Njemačka."

I što bi se iz svega dalo zaključiti? Premijer će skrušeno i skromno: "Ja tvrdim da sve ovo što je Hrvatska dosad postigla da je sjajno, da je izvanredno i da nismo bolje mogli."

A kako to zvuči među prezaduženim građanima? Ilitiga u prosječno situiranoj hrvatskoj obitelji - dvoje zaposlenih roditelja s prosječnom plaćom od po tri tisuće kuna i s dvoje djece - kao na primjer obitelj Pavić: "Dobro je prošlo. Napravili smo nešto oko kuće. Para nismo ništa skupili. Ali smo preživjeli na neki način. Imamo sve što nam treba. Drva 10 metara. Gicu smo sredili. Sad možemo prezimiti."

Tko prezimi, pričat će! Ili o zimi ili o zimnici ili o zaduženju u Hrvata na čijih je nešto preko 4 milijuna glava čak preko 6 milijuna raznoraznih kartica. Preko njih ali i koječega drugog, građani su se zadužili 73 milijarde kuna. Na koju li se kartu ilim karticu država samo u inozemstvu zadužila na 30 milijardi dolara?

  • Datum 29.12.2005
  • Autor Gordana Simonović
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZO5
  • Datum 29.12.2005
  • Autor Gordana Simonović
  • Ispis Ispiši ovu stranicu
  • Permalink http://p.dw.com/p/9ZO5