1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Glazbeni zavodnik Richard Strauss

Richard Strauss, njemački skladatelj, dirigent i majstor promocije samog sebe, rođen je prije 150 godina. On je i danas autor kojeg se izvodi u koncertnim dvoranama. No postoje i tamne mrlje u njegovoj biografiji.

Richard Strauss

Richard Strauss

Tko ju ne bi znao, melodiju trube koja se polako uzdiže i sa svakim taktom postaje sve glasnija, da bi vrhunac dosegla u udarcima velikih timpana, i s kojom počinje film "2001: Odiseja u svemiru" britanskog redatelja Stenleya Kubricka? To je melodija iz uvodnog dijela simfonijske kompozicije "Also sprach Zarathustra" (Tako je govorio Zaratustra) Richarda Straussa koji nosi naziv "Izlazak sunca". Njime autor slušatelja uz pomoć vrlo sugestivnih tonova takozvanog "prirodnog motiva" (c' - g' - c'') uvodi u glazbenu interpretaciju istoimenog teksta njemačkog filozofa Friedricha Nietzschea.

"Izlazak sunca" danas važi za jedan od najgenijalnijih početaka neke kompozicije u povijesti glazbe, a zasigurno je jedan od najpoznatijih. Za Waltera Werbecka, autora "Priručnika Richarda Straussa", je skladatelj tu stvorio "novu glazbu koja priziva novo glazbeno doba i koja je, kada je riječ o tehnici orkestriranja, nadmašila sve što je tada bilo zamislivo - uključujući i Wagnera." Danas, u godini u kojoj se obilježava 150. godišnjica Straussova rođenja (München, 11.6.1864.), njegove se bogato instrumentalizirane simfonijske kompozicije, jednako kao i njegove opere poput "Arabelle", "Salome", "Elektre" ili "Žene bez sjene" izvode širom svijeta.

Prototip uspješnog marketinga

Richard Strauss kao mladi umjetnik

Richard Strauss kao mladi umjetnik

No Strauss nije bio samo talentiran skladatelj i dirigent - on je bio i vrlo uspješan poslovni čovjek. Imao je dobar osjećaj za ono što bi njega i njegovu glazbu moglo dovesti do uspjeha. U tu je svrhu razvio i vrlo moderan marketing. Daniel Ender u svojoj knjizi "Majstor insceniranja" ga naziva "prototipom čovjeka za promociju samog sebe". "On je pazio da se o njemu stalno piše. Imao je mrežu prijateljski nastrojenih novinara koji su u javnosti stvarali o njemu pozitivnu sliku skromnog čovjeka. Osim toga su pisali o novim kompozicijama još prije no što su one bile premijerno izvedene. Predstavljali su ih na takav način da je javnost već unaprijed bila zaintrigirana." Tako je primjerice korištenje egzotičnih instrumenata poput stroja za stvaranje vjetra u "Alpskoj simfoniji" još prije praizvedbe najavljeno u tisku. "Strauss se uvijek brinuo za reklamu", objašnjava Ender.

Prizor iz izvedbe opere Elektra 1909. godine u Berlinu

Prizor iz izvedbe opere "Elektra" 1909. godine u Berlinu

Jedan od velikih - i planiranih - skandala i uspjeha je bila i izvedba njegove opere "Salome". U sezoni praizvedbe, 1905./6. je ta opera zahvaljujući svojoj vrlo erotski obojenoj glazbi i radnji bila događaj godine. Opera i njezin glasoviti "ples sedam velova" su doduše zbog svoje lascivnosti neko vrijeme čak bili zabranjeni, no to je samo još više doprinijelo uspjehu u europskim metropolama. Za Werbecka je tipična ta "kombinacija orkestralne briljantnosti i sadržaja koji ima senzacionalističke elemente".

Zalaganje za druge

No Richard Strauss se nije brinuo samo za sebe - godinama je on bio i vrlo aktivan dirigent koji je ne samo u glazbenom smislu promovirao druge skladatelje, već se u smislu kulturne politike zalagao za njihovo izvođenje. Uz to je bio i jedan od pionira zaštite autorskih prava. Po mišljenju Waltera Werbecka upravo je to bio i jedan od razloga zbog čega je Strauss s oduševljenjem pozdravio dolazak Adolfa Hitlera na vlast 1933. godine. Straus je naime u Hitleru vidio proklamiranog poklonika glazbe Richarda Wagnera i osobu koja je samu sebe označavala kao umjetnika. "Zbog toga", kaže Werbeck, "se Strauss nadao da će se to pozitivno odraziti na podršku umjetnosti općenito, a posebno glazbi."

Miljenik režima - izvedba Straussova Kavalira s ružom 1938. u Bečkoj državnoj operi. U počasnoj loži je Joseph Goebbels.

Miljenik režima - izvedba Straussova "Kavalira s ružom" 1938. u Bečkoj državnoj operi. U počasnoj loži je Joseph Goebbels.

Strauss je postao predsjednikom Carskog glazbenog zavoda, središnje glazbene institucije Trećeg Reicha u kojoj su bili objedinjeni svi profesionalni glazbenici. No uskoro je došlo do sukoba. Po riječima Daniela Endera je jedan od razloga bio i taj što "nakon prvih uspjeha on nije više mogao realizirati daljnje reformske planove u vezi sa zaštitom autorskih prava." Osim toga je nesuglasica bilo i oko estetskih pitanja: "Straussu je bilo jako stalo do kultiviranog ophođenja i tu su ga nacisti razočarali", kaže Ender. On je napustio mjesto predsjednika glazbene komore, ali se prilagodio režimu, djelomice i kako bi zaštitio svoju židovsku snahu i unučad. "Po svemu što znamo, on nije bio uvjereni nacist, ali je želio da se njegova djela izvode. Otuda njegov oportunizam", uvjeren je Ender.

Straussova ostavština

Do kraja svog života (8.9.1949.) Richard Strauss je bio uvjeren u svoju veličinu kao i u to da je on posljednji veliki skladatelj zapadne glazbene tradicije. Zbog njegovog odlučnog odbacivanja atonalne i dvanaesttonske glazbe kritičari su ga oštro napadali, no on je neumoljivo nastavio pisati u kasnoromantičarskoj maniri i desetljećima nakon što je ona već bila proglašena mrtvom. No njegova djela nisu mrtva ni danas: Straussove kompozicije i opere se još uvijek izvode na svjetskim pozornicama - i to ne samo Zaratustra.

Preporuka uredništva