1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Glazba i jezik – srodan oblik komunikacije

Ako je glazba oblik komunikacije, kako je onda povezana s jezikom? Grubo rečeno, mozak ima centar za jezik i centar za glazbu. Govor se proizvodi na lijevoj, a muzika na desnoj strani moždane polutke. No, postoji znatno preklapanje i to je upravo mjesto na kojem se susreću glazba i jezik, a zapravo imaju mnoge zajedničke karakteristike.

Glazbeno obrazovana djeca lakše uviđaju rečenične nepravilnosti

Glazbeno obrazovana djeca lakše uviđaju rečenične nepravilnosti

Kada se razmišlja o podrijetlu glazbe i jezika, to pomalo podsjeća na vječno pitanje o tome što je starije kokoš ili jaje. Što se pojavilo prvo: naša sposobnost govora ili sposobnost za glazbu?
Evolucijski biolog Tecumseh Fitch sa škotskog Sveučilišta St. Andrews predstavlja jednu od nekoliko mogućih teorija:„Ono što se prvo pojavilo bila je sposobnost izgovora vrlo složenih i kompliciranih vokalizacija koje nisu imale smisao, pa bi preci recimo izgovarali nešto kao: šabababadibidib. Drugi proces bio je povezivanje glazbene strukture sa značenjem. To je ono što se može nazvati: glazba kao proto-jezična hipoteza.“

Skladaj kako govoriš

Muzika sadrži elemente jezika i obratno. Svaki jezik ima intonaciju i ritam. Ani Patel iz Centra za istraživanje živčanog sustava, u San Diegu analizirao je klasične francuske i engleske skladatelje i ustanovio da je na njih jasno utjecao njihov materinski jezik. Ukratko: oni su skladali na način na koji su govorili. Ani Patel je najprije usporedio dvije engleske i francuske rečenice, te pojasnio karakteristike: „Koristimo nove intrumente fonetike. Tako npr., da bi proučavali ritam, služimo se novom tehnikom za promatranje vremenske strukture vokala u rečenicama, a uspoređujući ih međusobno, mjerimo u kojoj mjeri su oni u suprotnosti. Tako, na primjer, ako imate sekvencu s dugim vokalom i nakon toga kratkim, i to se ponavlja, to je visok pokazatelj suprotnosti. U engleskom jeziku neki vokali imaju tendenciju da postanu vrlo kratki u nenaglašenim slogovima. Mi zaista komprimiramo slogove. U francuskom jeziku nema tog dramatičnog kontrasta.“
Te razlike između engleskog i francuskog, odražavaju se i u glazbi. Ani Patel je primjerice, analizirao Koncert u e-molu Edwarda Elgara i usporedio ga s francuskim pandanom: Les Parfuem de la Nuit, francuskog impresionista Claudea Debussija.

Mirnija melodija govori - o miru

Paralele između glazbe i jezika ne odnose se samo na produljivanje ritma dugih i kratkih jedinica. Dr. Patel je otkrio da se u glazbi odražavaju i razlike u intonaciji između engleskog i francuskog: „Nedavno smo proširili našu studiju i na melodiju, te uspoređujući francuski i engleski, promatrali kako se glas diže i spušta za vrijeme rečeničnog izgovora. Ustanovili smo da su u engleskom, varijacije u visini glasa od sloga do sloga jače izražene nego u francuskom. A to se također odražava u glazbi.“
Na Institutu Maxa Plancka u Leipzigu, znanstvenici koji se bave proučavanjem živčanog sustava istraživali su drugu vrstu veze između glazbe i jezika: svatko zna da riječi prenose značenje, kaže znanstvenik Stefan Koelsch. Pa tako i muzika, naglašava on. To pokazuje i ovaj primjer koji je bio dio eksperimenta. Jedna glazbena sekvenca označava riječ „mir“, a druga riječ „borbu“. Lako je mirniju melodiju asocirati s konceptom mira. Ani Patel: „Prezentiramo glazbene sekvence za koje smatramo da prenose semantičke koncepte, kao što su igla, uskoća, širina… Nakon toga predstavljamo riječ koja jest ili nije u relaciji s glazbenim isječkom.“
Kada se ovaj glazbeni isječak našao u paru s riječi „širina“, ljudski je mozak postao vrlo aktivan. Ljudi su se ponašali kao da su čuli nešto što baš nije imalo smisla. Glazbeni isječak Straussovog Salomea, nasuprot tome, podudarao se s koncepcijom otvorenog prostora i širine: Znanstvenici Instituta Maxa Plancka promatrali su još jednu karakteristiku koja je zajednička jeziku i glazbi: naime sintaksu, određeni niz formalnih pravila. Oni su usporedili 11-godišnjeg dječaka iz pjevačkog zbora St. Thomas u Leipzigu s glazbeno neškolovanom djecom. Rezultat bi oduševio svakog nastavnika glazbe, budući da podcrtava općenitu dobrobit glazbenih lekcija: glazbeno obrazovanoj djeci mnogo je bolje polazilo za rukom utvrđivanje povrede sintaktičkih pravila – kako u jeziku, tako i u glazbi.