1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Genscher: Hrvatska zaslužila povjerenje

Hans-Dietrich Genscher je kao ministar vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke odigrao jednu od ključnih uloga u procesu priznanja Slovenije i Hrvatske. Za Deutsche Welle se prisjeća događaja iz 1991.

Hans-Dietrich Genscher

Hans-Dietrich Genscher

DW: Gospodine Genscher, u nekim selima i gradovima postoje Genscherove ulice ili trgovi. Na Braču je čak izbila svađa između stanovnika oko pitanja koja je Genscherova bista ljepša - ona mramorna ili ona brončana? Jeste li ponosni na ovako veliku pozornost?

Hans-Dietrich Genscher: U tome vidim u svakom slučaju priznanje za stav koji je svojevremeno zauzela Njemačka. Jer odluke koje su tada morale biti donesene nisu bile lake.

Svjedok jednog burnog vremena - Hans-Dietrich Genscher

Svjedok jednog burnog vremena

DW: Kakvi su bili odnosi između Njemačke i Jugoslavije u vrijeme kada ste Vi bili ministar vanjskih poslova?

Ja sam bio mišljenja da treba sve učiniti kako bi se Jugoslavija održala. Mi smo, kao Nijemci, imali posebno tijesne veze. Jedan od razloga za to je da je puno Jugoslavena, prije svega Slovenaca i Hrvata, radilo u Njemačkoj. A s druge strane, Jugoslavija je bila zemlja u koju su Nijemci odlazili na odmor. Znači, mi smo se u vremenima nakon Drugog svjetskog rata i strašnih događaja tijekom njega međusobno bolje upoznali. I iz toga je izrastao jedan vrlo prijateljski odnos. Njemačka vanjska politika je osim toga Jugoslaviju vidjela kao čimbenik neovisnosti. Sudjelovanje jedne europske zemlje u antikolonijalističkom pokretu Nesvrstanih je bilo vrlo važno. To je bio dokaz da se ne radi o jednom antieuropskom, nego samo antikolonijalističkom pokretu. S obzirom na sve to Jugoslavija je u našoj politici imala poseban položaj i mi smo se i u Europskoj zajednici zalagali za sve tješnju suradnju s tom zemljom.

DW: Vi ste ušli u povijest kao najveći zagovornik hrvatske i slovenske težnje za neovisnošću. Početkom 1991. ste se, međutim, još nadali da će se Jugoslavija održati. Što Vas je točno odvratilo od te ideje?

Postajalo je sve jasnije da Milošević polaže pravo na vlast. Jugoslavija (pod Titom) je htjela očuvati svoju neovisnost od Sovjetskog Saveza. Ali nakon što su u Sovjetskom Savezu reformatori, pritom mislim na Gorbačova i Ševardnacea, preuzeli vlast, nestao je i ovaj razlog za jedinstvo u Jugoslaviji. Mi smo vidjeli ozbiljne naznake velikosrpskih težnji. Govor na Kosovskom polju je odigrao veliku ulogu. Prekid rotiranja u Predsjedništvu Jugoslavije i ukidanje autonomije Kosova i Vojvodine pokazali su da je Milošević želio jednu drukčiju Jugoslaviju, naime, Jugoslaviju kojom će dominirati Srbija. To nam je pomoglo da shvatimo da hrvatske i slovenske težnje za neovisnošću imaju svoje razloge.

DW: Mislite li da je ranije internacionaliziranje problema, odnosno priznanje Hrvatske i Slovenije, moglo spriječiti ulazak jugoslavenske vojske u Dubrovnik i Vukovar?

Vjerujem da je odlučniji stav međunarodne zajednice možda mogao spriječiti ili barem ublažiti razvoj događaja kakav smo kasnije doživjeli. Mi smo u Europskoj zajednici tada stalno iznova raspravljali o ovim pitanjima. Angažirana je Badinter-Herzogova komisija koja je trebala definirati preduvjete za priznanje neovisnih država. To pokazuje da pitanje neovisnosti nije bilo nešto što je bilo samo u glavi Nijemaca, već da smo se i unutar Europske zajednice vrlo ozbiljno time bavili i već postavljali pravila kako bi se mogla priznati ovakva neovisnost. Druga polovica 1991. godine je pokazala da je Milošević vodio razgovore s kojima je kupovao vrijeme, sa svima koji su to htjeli, ali da na kraju on sam nije htio Jugoslaviju koja bi odgovarala temeljnoj ideji federacije.

Na sljedećoj stranici: "Odluka o priznanju je donijela mir"

Preporuka uredništva