Generacija nakon pada zida
26. veljače 2004Oglas
Kada je 1989. godine pao Berlinski zid, najednom su se zajedno nasli Nijemci koji su 40 godina odrastali u drugacijim drustvenim, kulturnim i politickim okolnostima i u skladu s time, stjecali potpuno razlicita iskustva. Nijemci sa zapada i Nijemci s istoka, ili kao se ovjde nazivaju - Wessis i Ossis, 40 godina su se formirali u okvirima razlicitih sustava vrijednosti. Gotovo 15 godina nakon pada zida proces zblizavanja Nijemaca s jedne i s druge strane nije ni izdaleka zavrsen. No cinjenica je da je po prvi puta u poslijeratnoj povijesti Njemacke u medjuvremenu ipak stasala jedna generacija mladih koji dijele zajednicka iskustva u ujedinjenoj Njemackoj. Rijec je o mladima izmedju 20 i 30 godina, koji se jos sjecaju bivseg DDR, ali su vec dio zivota proveli u zajednickoj drzavi. Znanstvenici sa sveucilista u Lüneburgu govore o takozvanoj "generaciji nakon zida", a koja obuhvaca mlade na istoku i na zapadu. Radi se o prvoj zajednickoj njemackoj generaciji nakon Drugog svjetskog rata. Nedavno su o tim tezama znanstvenici iz Lüneburga raspravljali na simpoziju "Post-West".
Jana Hensel je mlada spisateljica koja je prije godinu dana objavila knjigu "Zonenkinder" - slobodno prevedeno kao "Djeca zona". Ta je knjiga u medjuvremenu postala nekon vrstom Biblije za mladu generaciju koju se oznacava kao "generaciju nakon zida". U svojoj knjizi 27-godisnja Hensel, rodjena u Leipzigu, opisuje kako zivot dozivljavaju mladi s istoka koji su proveli gotovo pola zivota u bivsem DDR-u i koji su se nakon pada zida 1989. godine, suocili sa zivotom na zapadu.
"Mislim da je rijec o generaciji koja je vrlo snazno orijentirana prema buducnosti, koja je pokazala ogromnu sposobnost prilagodjavanja zapadu i koja je vrlo ambiciozna. Mislim da je rijec o generaciji koja ima pravi radni etos i velike ambicije. To su mladu izmedju 26. i 32. godine zivota," kaze Hensel.
Za znanstvenike je "generacija nakon Zida" do sada bila fenomen koji je prije svega vezan uz istok. Mladi iz bivseg DDR-a su pad zida vrlo intenzivno dozivjeli. Za njih je nestao njihov poznati svijet, i poceo nastajati neki novi svijet. Takvo stajaliste dijeli i povjesnicar umjetnosti Jean-Christophe Amman, koji je do 2001. godine bio direktor Muzeja za modernu umjetnost u Frankfurtu, i koji od nedavno radi s mladim umjetnicima iz istocne Njemacke. "Kada vidim sto rade pisci, onda naviru vrlo snazna sjecanja. Rijec je o roditeljima, baki i djedi ili ocu , koji su radili za Stasi kao dousnici i koji nikad nisu govorili o svom radu. Naistoku se javljaju specificne teme kojih na zapadu nije bilo," kaze Amman.
No mnogi mladi iz istocnog dijela zemlje - ili kako se to ovdje sluzbeno govori - iz "novih saveznih zemalja" - ne slazu se s time da im se naljepljuje bilo kakva etiketa. Ne zele da ih se svrtstava ni u kakvu "istocnu skupinu ". Mladi te generacije u Münchenu ili Hamburgu osjecaju se slicno kao i njihovi vrsnjaci u Leipzigu ili Rostocku. Filmski kriticar Mathias Dell iz Erfurta : "Problem je u tome sto svi polaze od toga da oni koji se rode na istoku automatski time stjecu prepoznatljivi i nezamjenjivi identitet. Meni je potpuno razumljivo da se nakon 13 godina zivota u ujedinjenoj Njeamckoj jos uvijek jasno osjeca taj istocni "stih" i da nije isto kao da tu zive vec 40 godina. No prilagodjavanje novom nacinu zivota u ujedinjenoj Njemackoj ostavlja vrlo snazan pecat."
Taj Dellov dojam znanstvenici potvrdjuju cinjenicama. U generaciji nakon zida istocni i zapadni Nijemci puno se snaznije priblizavaju jedni drugima. To se navodi i u jednoj jos neobjavljenoj studiji koju provodi docentica Eliza Bisanz: "Bitno je da u ovu generaciju ubrojimo i generaciju mladih na zapadu. To znaci - radi se o jednom zajednickom iskustvu - u ovom slucaju iskustvu pada zida, kojeg generacija mladih na zapadu nije toliko snazno dozivjela, no u istocnom dijelu je to vrlo znacajna tema. Mi smo ustanovili da ima vrlo mnog onih koji o tome zele govoriti."
To se prije svega odnosi na istocne Nijemce. No oni ujedno govore i u ime onih sa zapada. U studiji koje je provelo sveuciliste iz Lüneberga ispitano je 350 mladih iz istocne Njemacke. Rezultati ispitivanja su pokazali da su za najveci dio upitanih simboli suvremenog drustva nezaposlenost i handy. Znanstvenici su postavili tezu da bi takvo ispitivanje na zapadu najvjerojatnije dalo iste rezultate. Rezime studije glasi: pod generacijom koju se oznacava kao "generacija nakon pada zida" radi se o mladima izmedju 20-te i 30-te godine zivota , kako u istocnom tako i u zapadnom dijelu Njemacke. Bez obzira na razlike u nacinu ponasanja i razmisljanja njih povezuje slicno iskustvo - naime - da se osjecaju nesigurnima u drustvu kojeg dozivljavaju oznacavaju kao vrlo slozeno. Na tu nesigurnsot u drustvu ta generaicja reagira na slijedeci nacin , pojasnjava kulturolog Phil Langer: "Ova generacija trazi nesto sto ih povezuje. Ne radi se toliko o drustvu kao o cjelini, vec o nekom zajednistvu koje se zasniva na osjecaju nesigurnosti, nekog gubitka. U smislu - mi vise ne znamo sto je to sto nas povezuje, ali imamo osjecaj da tako nesto mora postojati."
Svi oni vjeruju i nadaju se da postoiji mogucnost zajednistva, zele ostvariti bliskost i ljudsku toplinu i zele bolju buducnost, smatra Langer. Te se nade djelomicno izrazavaju i ispunjavaju i u jednom posebnom glazbenom pravcu, napominje Langer: "Techno glazba je izraz osjecaja te generacije. Kroz tu se glazbu omogucava dozivljaj zajednickog svijeta. Techno predstavlja zajednicki svijet u kojem nema granica izmedju istoka i zapada. "
Znaci li to da Love Parade na kojoj se slusa techno glazba, predstavlja to sto je za ranije generacije bio Woodstock i rock glazba? Jesu li danasnji disk-dzokeji zamijenili pjevace poput Boba Dylana i Janis Joplin? Gledano prema vanjskim obiljezljima, generacija nakon pada zida ispunjava sve kriterije prema kojima bi ih mogli oznaciti kao pokret. No tu nedostaje intelektualna pozadina, kao sto je na primjer postavljanje odredjenih politickih ciljeva ili zahtjeva.Publicist Alexander Cammann pojasnjava: "Jednu se generaciju moze definirati kao takvu kada ta generacija radi na nekom zajednickom projektu- na primjer kada zeli provesti neku drustvenu promjenu ili nametnuti neku svoju normu. Generaciju nakon pada zida obiljezava jedan zajednicki dozivljaj, ali ne i zajednicki projekt. Tu je vise rijec o nadi, ali ta generacija jos uvijek nije realnost."
Za sada se zajednicki projekt te generaicje ne moze niti naslutiti. No mozda ta generacija, koja vise ne razmislja i ne djeluje u okvirima istok-zapad , vec samim time ostvaruje jedan odredjeni prokjet. Mozda ce se nakon odredjenog vremenskog odmaka moci reci - upravo je ta generaicja uspjela postici taj proboj i sjedinjavanje do tada razdvojene Njemacke. To je bila prva doista zajednicka generacija Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata.
Jana Hensel je mlada spisateljica koja je prije godinu dana objavila knjigu "Zonenkinder" - slobodno prevedeno kao "Djeca zona". Ta je knjiga u medjuvremenu postala nekon vrstom Biblije za mladu generaciju koju se oznacava kao "generaciju nakon zida". U svojoj knjizi 27-godisnja Hensel, rodjena u Leipzigu, opisuje kako zivot dozivljavaju mladi s istoka koji su proveli gotovo pola zivota u bivsem DDR-u i koji su se nakon pada zida 1989. godine, suocili sa zivotom na zapadu.
"Mislim da je rijec o generaciji koja je vrlo snazno orijentirana prema buducnosti, koja je pokazala ogromnu sposobnost prilagodjavanja zapadu i koja je vrlo ambiciozna. Mislim da je rijec o generaciji koja ima pravi radni etos i velike ambicije. To su mladu izmedju 26. i 32. godine zivota," kaze Hensel.
Za znanstvenike je "generacija nakon Zida" do sada bila fenomen koji je prije svega vezan uz istok. Mladi iz bivseg DDR-a su pad zida vrlo intenzivno dozivjeli. Za njih je nestao njihov poznati svijet, i poceo nastajati neki novi svijet. Takvo stajaliste dijeli i povjesnicar umjetnosti Jean-Christophe Amman, koji je do 2001. godine bio direktor Muzeja za modernu umjetnost u Frankfurtu, i koji od nedavno radi s mladim umjetnicima iz istocne Njemacke. "Kada vidim sto rade pisci, onda naviru vrlo snazna sjecanja. Rijec je o roditeljima, baki i djedi ili ocu , koji su radili za Stasi kao dousnici i koji nikad nisu govorili o svom radu. Naistoku se javljaju specificne teme kojih na zapadu nije bilo," kaze Amman.
No mnogi mladi iz istocnog dijela zemlje - ili kako se to ovdje sluzbeno govori - iz "novih saveznih zemalja" - ne slazu se s time da im se naljepljuje bilo kakva etiketa. Ne zele da ih se svrtstava ni u kakvu "istocnu skupinu ". Mladi te generacije u Münchenu ili Hamburgu osjecaju se slicno kao i njihovi vrsnjaci u Leipzigu ili Rostocku. Filmski kriticar Mathias Dell iz Erfurta : "Problem je u tome sto svi polaze od toga da oni koji se rode na istoku automatski time stjecu prepoznatljivi i nezamjenjivi identitet. Meni je potpuno razumljivo da se nakon 13 godina zivota u ujedinjenoj Njeamckoj jos uvijek jasno osjeca taj istocni "stih" i da nije isto kao da tu zive vec 40 godina. No prilagodjavanje novom nacinu zivota u ujedinjenoj Njemackoj ostavlja vrlo snazan pecat."
Taj Dellov dojam znanstvenici potvrdjuju cinjenicama. U generaciji nakon zida istocni i zapadni Nijemci puno se snaznije priblizavaju jedni drugima. To se navodi i u jednoj jos neobjavljenoj studiji koju provodi docentica Eliza Bisanz: "Bitno je da u ovu generaciju ubrojimo i generaciju mladih na zapadu. To znaci - radi se o jednom zajednickom iskustvu - u ovom slucaju iskustvu pada zida, kojeg generacija mladih na zapadu nije toliko snazno dozivjela, no u istocnom dijelu je to vrlo znacajna tema. Mi smo ustanovili da ima vrlo mnog onih koji o tome zele govoriti."
To se prije svega odnosi na istocne Nijemce. No oni ujedno govore i u ime onih sa zapada. U studiji koje je provelo sveuciliste iz Lüneberga ispitano je 350 mladih iz istocne Njemacke. Rezultati ispitivanja su pokazali da su za najveci dio upitanih simboli suvremenog drustva nezaposlenost i handy. Znanstvenici su postavili tezu da bi takvo ispitivanje na zapadu najvjerojatnije dalo iste rezultate. Rezime studije glasi: pod generacijom koju se oznacava kao "generacija nakon pada zida" radi se o mladima izmedju 20-te i 30-te godine zivota , kako u istocnom tako i u zapadnom dijelu Njemacke. Bez obzira na razlike u nacinu ponasanja i razmisljanja njih povezuje slicno iskustvo - naime - da se osjecaju nesigurnima u drustvu kojeg dozivljavaju oznacavaju kao vrlo slozeno. Na tu nesigurnsot u drustvu ta generaicja reagira na slijedeci nacin , pojasnjava kulturolog Phil Langer: "Ova generacija trazi nesto sto ih povezuje. Ne radi se toliko o drustvu kao o cjelini, vec o nekom zajednistvu koje se zasniva na osjecaju nesigurnosti, nekog gubitka. U smislu - mi vise ne znamo sto je to sto nas povezuje, ali imamo osjecaj da tako nesto mora postojati."
Svi oni vjeruju i nadaju se da postoiji mogucnost zajednistva, zele ostvariti bliskost i ljudsku toplinu i zele bolju buducnost, smatra Langer. Te se nade djelomicno izrazavaju i ispunjavaju i u jednom posebnom glazbenom pravcu, napominje Langer: "Techno glazba je izraz osjecaja te generacije. Kroz tu se glazbu omogucava dozivljaj zajednickog svijeta. Techno predstavlja zajednicki svijet u kojem nema granica izmedju istoka i zapada. "
Znaci li to da Love Parade na kojoj se slusa techno glazba, predstavlja to sto je za ranije generacije bio Woodstock i rock glazba? Jesu li danasnji disk-dzokeji zamijenili pjevace poput Boba Dylana i Janis Joplin? Gledano prema vanjskim obiljezljima, generacija nakon pada zida ispunjava sve kriterije prema kojima bi ih mogli oznaciti kao pokret. No tu nedostaje intelektualna pozadina, kao sto je na primjer postavljanje odredjenih politickih ciljeva ili zahtjeva.Publicist Alexander Cammann pojasnjava: "Jednu se generaciju moze definirati kao takvu kada ta generacija radi na nekom zajednickom projektu- na primjer kada zeli provesti neku drustvenu promjenu ili nametnuti neku svoju normu. Generaciju nakon pada zida obiljezava jedan zajednicki dozivljaj, ali ne i zajednicki projekt. Tu je vise rijec o nadi, ali ta generacija jos uvijek nije realnost."
Za sada se zajednicki projekt te generaicje ne moze niti naslutiti. No mozda ta generacija, koja vise ne razmislja i ne djeluje u okvirima istok-zapad , vec samim time ostvaruje jedan odredjeni prokjet. Mozda ce se nakon odredjenog vremenskog odmaka moci reci - upravo je ta generaicja uspjela postici taj proboj i sjedinjavanje do tada razdvojene Njemacke. To je bila prva doista zajednicka generacija Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata.
Oglas