Gdje je moj vlak?

U točnost i pouzdanost Njemačkih željeznica mogu vjerovati još samo oni koji nikad nisu koristili njezine usluge – da o udobnosti i čak čistoći uopće niti ne govorimo. Dok se još nekako mora živjeti kad se na ekranu perona gdje se najavljuju dolazeće kompozicije pojavi natpis kako će vaš vlak imati 20, 30 ili još više minuta zakašnjenja, najveći horor za putnike je ne baš tako rijetka objava Dieser Zug fällt aus: ovog vlaka neće biti.

Jer takvih vlakova koji nikad ne stižu ima sve više: prošle godine ih je bilo oko 140 tisuća, preko 20 tisuća više nego 2016. Slaba je utjeha da je takvih nepostojećih vlakova 2015. bilo čak još više, jer to je oko 1% svih putničkih kompozicija Deutsche Bahna (DB).

Doduše tek jedna trećina tih vlakova – njih oko 43.000 nikad niti ne krene, ali je još veći problem tih nekih 97.000 vlakova koji krenu s odredišta, ali nikad ne stignu na cilj. Njemačke željeznice tvrde kako je to tek „apsolutna iznimka", ali se to teško može reći za svaki stoti vlak na kojeg putnici računaju. Jer na temelju pitanja zastupnika Bundestaga stranke zelenih Matthiasa Gastela, može donekle biti i jasno zašto je to tako.

Vlak kojeg nema ne može ni kasniti

Naravno, golem dio tih vlakova je „zaglavilo" na putu iz tehničkih razloga. To je pak i posljedica sustavne štednje u sektorima Željeznice koji „ne donose novac", dakle na održavanju i servisiranju, kako kompozicija tako i tračnica. Ali čini se kako je to i „trik" Željeznice: kako DB priznaje, kompozicije koje „nestanu", nestanu i iz statistika o kašnjenju. Jer kako da se uopće računa kašnjenje vlaka koji jednostavno nikad neće doći, niti za milijun godina? Deutsche Bahn tumači kako se takvi vlakovi ne uvrštavaju u statistike niti ostalih željeznica.

Povlači li onda Željeznica jednostavno kompozicije koje već toliko kasne da „ruše" statistiku i koje su možda već stigle kasnije kompozicije na istoj trasi? Cilj Njemačkih željeznica je da 80% njezinih vlakova dođe na vrijeme – ali i tu su davno prohujala vremena kad su po vlaku koji je prolazio kroz neko selo ljudi podešavali svoje satove, a župnici su znali kad će zvoniti za misu. Za DB „točno" znači zakašnjenje za najviše 6 minuta i na dužim trasama je taj cilj postiglo 78,5% vlakova Njemačkih željeznica.

Tvrde kako bi ih bilo još i više, ali je 2017. bilo rekordan broj građevinskih radova na željezničkim prugama, podatke kvari i kaos koji je izbio u prosvjedima u Hamburgu povodom sastanka na vrhu zemalja G-20, a prošle jeseni su se zaredale i velike oluje. No dok se kod takvih međugradskih linija također otkazuju vlakovi, osobito sumnjiv je podatak kako je u prigradskom i regionalnom prometu postignuta točnost od 94,4%. Jer baš tu se često vidi taj zlokobni natpis o otkazivanju vlaka.

„Beži Jankec..."

Zastupnik zelenih Gastel ovaj odgovor Njemačke željeznice koristi kao priliku da napadne njemačku vladu koja je još uvijek „u politici prometa fiksirana na automobile". Štoviše: u koalicijskom sporazumu je predviđeno čak i manje novca za Njemačku željeznicu i ovaj političar se uzbuđuje kako „ne može biti da sve više novca teče u ceste, dok se željeznici zavrće slavina".

Doduše, u toj srdžbi zastupnika ekološke stranke ipak ima i ideologije koju on zastupa i slijepe vjere o „ekološki čistom" prijevozu željezničkim prugama, makar je "čisto" jedino sjediti kod kuće. DB ove, 2018. godine ulaže rekordnih 9,3 milijarde eura u željezničku infrastrukturu, ali je problem što i DB, makar u vlasništvu države, sve više gleda na dobit. Ulaže se prije svega u linije koje će donositi novac, pa makar bile i enormno skupe u izgradnji – poput nedavno otvorene brze trase München-Berlin. Ali se škrtari na prigradskim trasama gdje se novac ionako uglavnom ne ubire od pojedinačnih karata, nego od mjesečnih i pokaznih karata. A one će biti plaćene – čak i ako vlaka ne bude.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.