1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Gauck ne želi novi predsjednički mandat

Njemački savezni predsjednik Joachim Gauck izjavio je da neće kandidirati za novi mandat – iako bi politički establišment to želio.

Euro, Grčka, izbjeglice – krize se samo smjenjuju. Zasluga Joachima Gaucka je u tome što je stalno podsjećao javnost na vrijednost slobode, pojma oko kog se vrti njegov život. Autentičnost njegovog pristupa je neosporna – jer je nekada uspješno djelovao kao teolog i član istočnonjemačkog građanskog pokreta. Deset godina je bio šef Komisije za dokumente STASI-ja, bivše tajne službe DDR-a, koja je nanijela mnogo nepravde i njemu i njegovoj obitelji. Uvijek je bio skeptičan prema Partiji demokratskog socijalizma (PDS) koja je naslijedila Jedinstvenu socijalističku partiju (SED) da bi kasnije postala stranka Ljevica.

Uvijek dosljedan

Kada je u ožujku 2012. stupio na dužnost, obišao je svijet i dao tom putovanju svoj specifičan naglasak: u velikom luku zaobišao je autokrata Vladimira Putina. U Turskoj je javno kritizirao politiku Recepa Tayyipa Erdogana, rekavši da on ograničava slobodu mišljenja. U Kini je pred studentima održao „govor slobode“.

Gauck je prvi nestranački predsjednik Njemačke. Ima 76 godina i živi sa suprugom s kojom nije vjenčan – pri tome još uvijek ima suprugu od koje nije razveden i s kojom ima četvoro djece.

Oni koji su ga osobno upoznali, vidjeli su pred sobom čovjeka koji je ponekad tašt, ali je ponosan na svoj životni put – on smatra da je život u slobodnoj zemlji za njega veliki poklon. Zato se uvijek zalagao za patriotizam oslonjen na Temeljni zakon (njemački ustav, op.ur.). I na funkciji je ostao vedar čovjek – okrenut uživanju u životu i rado u dijalogu s drugima. S medijima je komunicirao bez grča, iako je bio pastor, umije se prezentirati u javnosti.

Joachim Gauck pored njemačke zastave

Savezni predsjednik Joachim Gauck

Neobične izjave

I kao predsjednik države dozvolio je sebi određene slobode, a i testirao granice svoje funkcije. Doduše, on je najviši predstavnik Njemačke – ali politički može djelovati samo posredno, držeći govore. Prema Ustavu, on je integrativna figura i mora djelovati stranački neutralno. On se nije držao toga kada je političare NPD-a zbog demonstracija protiv jednog doma za azilante nazvao „luđacima“. Zbog toga je tužen Ustavnom sudu, ali ovaj je presudio u korist Gaucka – priopćivši da predsjednik države ima pravo odlučivati o tome kako će obavljati svoju dužnost.

Medijsku pozornost je izazvao i početkom 2014. kada je rekao da bi Njemačka trebala odustati od vojne suzdržanosti i da na vanjskopolitičkom planu nastupa s više samopouzdanja. Impuls je prihvaćen i razvila se rasprava u koju su se uključili i članovi njemačke vlade.

Ranije je opominjao

Kada je riječ o jednoj drugoj temi, njemačka javnost nije na vrijeme ozbiljno shvatila njegove riječi. Nakon posjeta izbjegličkom kampu na tursko-sirijskoj granici Gauck je još u lipnju 2014., više od godinu dana prije „službenog“ početka izbjegličke krize, htio pokrenuti raspravu o tomu.

On je tražio „iskrenu, pragmatičnu i trijeznu raspravu“ o izazovima izbjegličke politike. Gauck je opisao dilemu između zaštite od nekontroliranog doseljavanja i prava ljudi čiji je život ugrožen. Po njegovoj analizi politika se ne može mjeriti samo prema obvezama humanosti, već i prema onome što je praktično moguće. Preporučio je srednji put između „široko otvorenih vrata“ i zahtjeva onih koji kažu da je „granica mogućeg odavno dostignuta“. Zalagao se i za zajedničko europsko rješenje. Tom kompasu je ostao vjeran i kasnije. Ima diskusija koje se sada ne bi vodile da je ranije obraćano više pozornosti na Gauckove riječi.

Sad je odlučio da ne kandidira za drugi mandat – iako mu je sa svih strana signalizirano da bi bilo poželjno da ostane predsjednik.

Preporuka uredništva