1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Galebovi su "leteći štakori"?

"Galeb Jonathan Livingston" je tek samo jedan hvalospjev ptici koja je simbolom slobode i morske pučine. Ali današnji galebovi izgleda da su se pretvorili u nešto sasvim drugo: leteće napasnike.

Jorkširski terijer Roo vjerojatno uopće nije shvatio što mu se dogodilo. Skakutao je po svom "carstvu" koje se protezalo u stražnjem dvorištu kuće gazde u Cornwallu na jugozapadu Engleske, kad ga je napao galeb. Ptica je očito točno znala kako da "neutralizira" psića: kljunom ga je kvrcala točno po glavi tako da veterinari nakon toga više nisu mogli pomoći Roou. Morao je biti uspavan.

Već je u mnogim zemljama ljubav čovjeka prema galebu na teškoj kušnji. I u Rimu je praktično nemoguće mirno večerati na nekoj od legendarnih krovnih terasa tog grada - ako nad terasom nije razapeta mreža, jedino koliko-toliko pouzdano sredstvo protiv napasnika. Ali u Velikoj Britaniji je već nekoliko incidenta izazvalo pravu medijsku hajku tako da se u raspravu o galebovima već uključio i premijer te zemlje.

Osobito su brutalni primjeri kad su žrtve kućni ljubimci poput Rooa. Samo nekoliko dana nakon terijera je stradao i Stig. On je pak bio kornjača i galeb očito nije znao razliku između kućnog ljubimca i četveronožne pokretne užine: kao što su to galebovi činili eonima, vješto ga je prevrnuo na leđa, kljunom probio njegov mekani trbuh i još živom mu progutao utrobu.

Bijes javnosti na galebove

U naciji ljubitelja životinja je to tamošnjim medijima bilo ravno objavi rata: "Štakori s krilima" je bio još jedan od blažih naslovnica britanskih tabloida, dok je Scottish Express već svojim čitateljima najavljivao "Vladavinu terora okrutnih galebova".

U svom tom bijesu javnosti prema pernatim zvijerima jedva da se i čuje mišljenje ornitologa. Glasnogovornik Kraljevskog društva za zaštitu ptica Tony Whithead uporno ponavlja kako se i u slučaju psića zapravo jedva može reći kako su galebovi odjednom postale krvoločne beštije. "Dva su moguća razloga za takvo ponašanje galebova. U ovo doba odrasli galebovi štite svoje ptiće koji su se tek izlegli i nekoliko tjedana nakon toga su izuzetno defenzivni. Ako bilo što prijeti njihovom mladunčetu, odrasle ptice će pokušati otjerati ili čak napasti. Vrlo je moguće da se to dogodilo kad je stradao taj psić", objašnjava Whithead.

Stručnjak za ptice je u pravu: doista se obitelj galebova ugnijezdila na samom krovu Roovog gazde. Ako je na primjer jedan od ptića pao iz gnijezda - a jorkširski terijer je krenuo vidjeti što se to događa u "njegovom" vrtu, onda je katastrofa gotovo neminovna. Mnoge životinje će u napasti čak i veće i snažnije životinje od sebe kako bi zaštitile mlade - a Roo je za galeba spadao u perolaku kategoriju. Možda je upravo to bila tragedija tog jorkširskog terijera, misli Whitehead.

Möwen in Rom

Galebovi nisu samo problem u Velikoj Britaniji: i u Rimu su galebovi već izgubili svaki stid i strah od čovjeka.

"Sami smo krivi kad ih hranimo"

Drugi razlog za napasno ponašanje galebova je veoma jednostavan: hrana. Ptice su naučile kako su ljudi dobar izvor da bi i oni nešto dobili u kljun. Tu pak nemaju smisla za detalje: tako je jedan čovjek u Bathu čak pozvao policiju kad mu je galeb ukrao sendvič. I to ne sa tanjura, nego iz ruke upravo dok se spremao zagristi u njega.

Treba podsjetiti da je na britanskom otočju prije svega raširen srebrnasti galeb, nešto veći od svojih rođaka koji žive na Jadranu. Njihovo tijelo lako može biti dugačko šezdesetak centimetara, što znači i da mu je raspon krila dobar metar i pol.

Ako takva ptičurina zgrabi nekome sendvič doslovce ispod nosa, niti za odraslog muškarca nije sramota da se uplaši i pozove policiju. Ornitolog Kraljevskog društva upozorava da su upravo ljudi razmazili galebove. Često im bacaju hranu i ptice teško mogu shvatiti kad im je zalogaj ponuđen, a kad će netko pozvati policiju zbog toga.

Britanska javnost - i pogotovo britanski žuti tisak, nema previše sluha za takve detalje iz života ptica. U Gloucestershireu na jugu Engleske se već pojavila Gull Awareness Group i njen osnivač Simon Prentis upozorava na očito golemu opasnost koja ljudskom rodu vreba s neba i zato svoju vrstu poziva da bolje pazi na te pernate napasnike.

"Za galeba, kakva je razlika između psa koji se igra na travnjaku i male bebe koja se igra na travnjaku?" pita Prentis što objavljuje i visokotiražni list Daily Mirror. "Ako netko ostavi bebu da spava u kolijevci ili gura kolica i na trenutak ne pazi na nju, to se može dogoditi. Ne želim da se to ikome dogodi, ali idemo u tom smjeru."

Zato je 61-godišnji Prentis sakuplja potpise za peticiju da britanska vlada odvoji novac za istraživanje tih "gradskih galebova".

Silbermöwe

Mnogi ne mogu izdržati pa rado galebovima nude koji zalogaj. Kako da onda ptica zna, što joj je ponuđeno, a što je otela?

"Jeste li normalni?"

Uz takvu medijsku buku, to više nije moglo ostati niti bez odgovora britanske vlade. Tako je i premijer David Cameron za BBC potvrdio kako je čitao o napadima galebova i kako vjeruje da "ovdje imamo problem". Zato traži "široku raspravu" u javnosti što bi se moglo i trebalo poduzeti.

Tako se već čuju i pozivi na masovni odstrel letećih napasnika, ali praktično su sve divlje ptice - uključujući i srebrnastog galeba, u Britaniji zaštićene zakonom. A dok se može primijetiti kako ima sve više galebova u urbanim područjima, zapravo ih je sve manje u divljini.

"Ljudi sve više naseljavaju izvorne životne sredine ptica tako da su galebovi prisiljeni gnijezditi na drugim mjestima, na primjer na krovovima zgrada", objašnjava njemački ornitolog i ljubitelj galebova Stefan Garhe. "To su inteligentni oportunisti kad treba naći neku hranu i brzo se prilagođavaju novoj sredini."

Štoviše, čini se da se nisu prilagodili dovoljno brzo. Dok žuti tisak naveliko piše o pticama-ubojicama, ozbiljni mediji poput BBC-a upozoravaju da se populacija srebrnastih galebova u proteklih tridesetak godina - već prepolovila! Još 2009. je ta vrsta galebova uvrštena na "crvenu listu" ugroženih ptica, što znači da su potrebne hitne i opsežne mjere da bi se spriječilo njihovo odumiranje.

Britanski ljubitelj prirode James Common je šokiran pozivima za likvidaciju tih ptica i čitavom tom medijskom halabukom: "Objavljivanje takvih užasnih i šokantnih priča može zabaviti publiku, ali za mene su sve to potpune gluposti!"

Silbermöwe

Zapravo se bilježi drastičan pad populacije srebrnastih galebova i umjesto poziva na lov, trebali bi bolje štititi njihova prirodna staništa.

Nova zračna bitka za Britaniju

22-godišnjak se žali Deutsche Welleu kako je već vidio i "priče o tome kako džinovski galeb jede štakora. Jednostavno mi nije jasno što je tu tako loše." Zato i poziva javnost "da se malo suzdrži i pokaže poštovanja" prema životinjama. Common još jednom podsjeća kako "moramo dijeliti planet sa svim drugim životinjama."

Ipak, nisu svi tako velikodušni, osobito kad su zabrinuti i za svoje psiće - ili drugu nejačad. Zato se posvuda u Velikoj Britaniji javljaju inicijative kako otjerati galebove, a gradovi i općine su spremne i platiti takve akcije. Tako je nogometni klub Aberdeena u Škotskoj "zaposlio" sokolove da otjeraju galebove. Grabežljivci lete oko stadiona za vrijeme vikenda i "sat prije početka utakmice", kako piše u priopćenju kluba.

Njemački ljubitelj ptica Garthe nema ništa protiv takvih akcija - sve dok se ne počne "razgovarati" sačmaricama. Ali upozorava kako je puno prekasno za takve akcije. Otjerati ptice kad su već savili svoja gnijezda, u pravilu negdje gdje im je i izvor hrane blizu, to je praktično nemoguće.

Jedino je rješenje jest galebovima onemogućiti da se gnijezde na krovovima kuća i zgrada. Ali to treba učiniti pravovremeno, onda kad te ptice i traže mjesto za svoj dom - dakle u ožujku ili najkasnije početkom travnja.

Preporuka uredništva