G8 Ergebnisse
9. srpnja 2008
Svakog ljeta isti ritual: na nekom idličnom mjestu u jednoj od zemalja grupe G8 sastaju se čelnici država i vlada sedam najrazvijenijih industrijskih zemalja svijeta i Rusije kako bi u što većem miru razgovarali o problemima koji tište svijet. Na kraju skupa daju se općenita obećanja o tome što treba učiniti da bi svijet bio bolji, a potom se napravi zajednička fotografija svih sudionika.
Tako je bilo i ove godine u gradu Tojaku na sjevernojapanskom otoku Hokaidu - takorekuć na kraju svijeta. Dnevni red bio je opsežan kao nikada do sada. Razgovaralo se o promjeni klime, o cijeni nafte i hrane, o krizi na tržištu financija, o pomoći Africi te o svjetskoj trgovini. A prisutno je bilo i više gostiju no ikada ranije: posljednjeg dana su za stolom sjedila 22 predsjednika vlada ili država svijeta.
Teret budućim generacijama
Dogovoreno, međutim, nije mnogo. Mada su prisutni bili predstavnici zemalja koje u atmosferu ispuštaju 80 posto štetnih plinova, oni su se uspjeli dogovoriti samo o smanjenju ukupne količine ispušnih plinova za 50 posto do 2050. godine. Dakle za 42 godine. Faktički to znači da će se rješenjem tih problema doista baviti tek buduće generacije. Jedina pozitivna vijest je da se ovaj put i američki predsjednik George Bush, koji se nalazi na svojoj oproštajnoj turneji, morao barem deklarativno prikloniti planovima o zaštiti klime.
Što se međutim doista krije iza optimističkih najava, vidjet će se za 500 dana na svjetskom summitu o klimi u Kopenhagenu. Tada će se pokazati da li se radi samo o praznim obećanjima koja nisu vrijedna papira na kojem su napisana. Lako je moguće da svijet čeka veliko razočaranje.
Susret u Tojaku trajao je tri dana. Tijekom njih širom svijeta su ljudi umirali od gladi ili od zaraza nakon što su pili zagađenu vodu. Kriza hrane sve je veća - iz dana u dan. A što nudi G8? Bogati su najavili izdvajanje nekoliko milijardi dolara za pomoć u razvoju poljoprivrede, primjerice u Africi. Ali, tko je uopće tamošnju poljoprivrednu proizvodnju gotovo razorio visokim subvencijama vlastitih proizvoda? Upravo zemlje sjevera! A sada velikodušno obećavaju izvozne olakšice za zemlje u razvoju. Uskoro se privodi kraju sadašnja runda pregovora o svjetskoj trgovini. I tu će se pokazati da li nakon riječi slijede djela. Nije isključeno da svijet čeka novo razočaranje.
Uskoro G9?, G10?, ...
Jedina dobra vijest u ovom kontekstu je da bi ubuduće prijepor oko bio-goriva trebao biti riješen u korist hrane: u spremnik bi trebalo ići samo ono što ne može na tanjur. Čini se da je sazrela svijest o tome da nema ništa moderno na automobilima koji za jedno punjenje spremnika "do vrha" potroše toliko žitarica koliko jednom čovjeku treba za prehranu u godini dana.
S obzirom na brojne probleme globalnog svijeta financijska i gospodarska pomoć Africi postaje marginalna tema. Tu problem, međutim, zasigurno nije u nedostatku novca: na drugoj strani, za stabiliziranje svjetskog tržišta kapitala, u kratkom je roku na raspolaganje stavljena milijarda dolara, a samo za organizaciju skupa u Tojaku potrošena je svota s kojom su mogli biti financirani lijekovi za četiri milijuna oboljelih od AIDS-a.
Što dakle od ovog skupa ostaje nakon odlaska delegacija iz ljetovališne idile? G8 ni ovaj put nije ponudio odgovor na pitanje tko ili što tu neformalnu grupu uopće legitimira. Oni ne predstavljaju pravi forum za traženje rješenja svjetskih problema. Jedan od zaključaka: grupa G8 će se morati otvoriti naspram zemalja poput Kine ili Indije, inače će prokockati svaku vjerodostojnost.