1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Günter Grass sasvim osobno

Njemački nobelovac Grass objavio je svoju novu knjigu, "Die Box". Kao i prethodna, "Dok ljuštim luk", i ova je autobiografskog karaktera, ali pokazuje Grassa u potpuno drukčijem svjetlu.

Günther Grass

Günther Grass

Grass je ovoga puta napisao jednu "bezazlenu" knjigu - nikakvih skandala, nikakvih osjetljivih tema, nikakvih provokacija. "Die Box" je zamišljena kao nastavak autobiografije "Dok ljuštim luk" i pokriva vremensko razdoblje od 1959. do 1999. - godine kada je Grass dobio Nobelovu nagradu za književnost. Ratne godine su, dakle, ostale u prvoj autobiografskoj knjizi koja je prije dvije godine podigla ogromnu prašinu jer je u njoj slavni njemački pisac priznao da je kao 17-godišnjak bio član jedinica SS-a, što je do tada skrivao od javnosti.

Nobelovac Grass sa suprugom Ute (2006.)

Nobelovac Grass sa suprugom Ute (2006.)

U novoj knjizi nema velikih priznanja i ispovijedi - ona predstavlja Grassa kao obiteljskog čovjeka i oca osmero djece, četvoro iz prvog braka, dvoje vlastite iz drugog i još dvoje koje je u brak dovela njegova druga supruga.

Priče iz mračne komore

"Bio jednom jedan otac, koji pozvaše k sebi - jer bijaše već star - svoje sinove i kćeri - četiri, pet, šest, osam ih je bilo - dok se oni, nakon dugog oklijevanja, njegovom pozivu ne odazvaše. I sada sjede za jednim stolom i smjesta počinju čavrljati" - tom rečenicom počinje Grass svoje "priče iz mračne komore", kako stoji u podnaslovu knjige. Mračna komora, jer je u središtu knjige zapravo obiteljska fotografkinja Maria Rama, "Mariechen", kako je Grass od milja zove u knjizi.

Die Box - naslovnica knjige na kojoj je fotoaparat Agfa-Box

"Die Box" - naslovnica knjige na kojoj je fotoaparat Agfa-Box

Ona je dokumentirala život obitelji Grass sa svojim fotoaparatom Agfa-Box (zato i naslov knjige "Die Box"). Ali mračna komora i zato jer je autobiografsko djelo 80-ogodišnjeg pisca žanrovski gledano mješavina bajke, fantastike i obiteljske sage - što odgovara autorovom shvaćanju autobiografije. Sjećanja su varljiva, ona očuđuju i uljepšavaju prošlost i puno toga ostavljaju u mraku, kaže Grass. On ne preza ni od riječi "laž". Svojoj vlastitoj stvarnosti sam najbliži kada lažem. Ja lažem jer mi to nalaže struka. Književnost je u najboljem slučaju viši oblik laži."

Što je istina, a što laž?

Die Box je netom stigla u knjižare i stoji 18 eura

"Die Box" je netom stigla u knjižare i stoji 18 eura

Grassovu autobiografiju stoga ne treba čitati u nadi da će se u njoj naći istinita slika nobelovca kao privatne osobe, već kao bajka o Grassu i njegovo osmero djece po motivima iz njihovog stvarnog života. I ispričana iz perspektive djece. Autor ih pušta da u devet rundi razgovora pričaju o svom "tatici". Tom formom se sugerira autentičnost iako je jasna Grassova igra s fikcionalnim. I da ne bi bilo zabune - ti razgovori nisu autentični. A kako su djeca reagirala na svoje pojavljivanje u očevoj autobiografiji? Različito, kaže Grass: "Kako se kod nas povremeno provodi demokracija, ja sam im drugu verziju teksta napisanog na pisaćem stroju poslao. I odjek je bio kod nekih izrazito kritičan, kod nekih ne. Neki su rekli: možeš pisati što hoćeš o nama, a drugi su bili osjetljiviji." Nakon toga je, priznaje, neke stvari izbacio, neke nadopunio, neke promijenio. U konačnoj verziji nalazimo Grassa kao obiteljskog čovjeka koji žudi za harmonijom - ni traga bučnom društvenom kritičaru, angažiranom socijaldemokratu i stalnom gunđalu kako se svih ovih godina rado prezentirao u javnosti.

Preporuka uredništva