1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Fukušima u kazalištu

"Schauspiel" iz Kölna je i ponovo proglašen kazalištem godine u Njemačkoj, a intendantkinja Karin Beier najboljom redateljicom u zemlji. Novu sezonu otvorila je svojom inscenacijom teksta Elfride Jelinek "Nema svjetla".

Nema svjetla: slike kraja civilizacije

"Nema svjetla" - slike kraja civilizacije

Karin Beier

Karin Beier - najbolja njemačka redateljica

Već dvije sezone za redom njemački kazališni kritičari proglašavaju kelnski "Schauspiel" kazalištem godine u zemlji, a predstave intendantkinje i redateljice Karin Beier najboljim inscenacijama. U međuvremenu Beier slovi za pop-zvijezdu njemačkog kazališta, predstave koje ona uprizoruje pozivaju se na gostovanja i prije no što ih je ona postavila na scenu, a njene premijere obavezni su termini u kalendarima kako njemačkih, tako i mnogih stranih kazališnih kritičara koji drže do sebe.

Tako je veliku pažnju izazvala i nova predstava koju je Karin Beier postavila na pozornicu "Schauspiel"-a. Nakon što je prošle sezone izazvala oduševljenje praizvedbom trilogije dobitnice Nobelove nagrade za književnost Elfride Jelinek "Djelo/U autobusu/Pad", i ovu sezonu uspješna intendantkinja i redateljica otvara komadom koji je Jelinek napisala takoreći specijalno za Beier. Radi se o tekstu "Nema svjetla" ("Kein Licht") koji je inspiriran tsunamijem i nuklearnom katastrofom u Fukušimi u Japanu.

Glazba, umjetnost, civilizacija - sve ljudsko kao da je izbrisano s lica zemlje

Glazba, umjetnost, civilizacija - sve ljudsko kao da je izbrisano s lica zemlje

Ostaci uništene civilizacije

Mrak u dvorani i na sceni. Samo nekoliko svijetlih točaka u potpunoj tami. Onda se čuju glasovi, raspoznaju se fragmenti govora i različiti zvukovi. A potom odjednom zaglušujuća buka, od koje se gledateljima diže kosa na glavi - zvuk nadolazećeg "velikog vala", tsunamija. Nakon nekoliko minuta, svjetlo obasjava ostatke uništene civilizacije - polomljeni namještaj, jedan stari bicikl, stara stolna svjetiljka, glazbeni instrument, smeće… Neki ljudi posrću po sceni… Nešto je prestalo postojati. Sablasna atmosfera. "Nema svjetla" - naslov novog komada Elfride Jelinek je uistinu programatski.

Upravo je eksplodirala nuklearna elektrana u Fukušimi, ali ljudi na sceni ne znaju što se dogodilo i to neće saznati do kraja predstave. Oni su izgubljeni, ne čuju sami sebe, zovu, plaču, viču. U staklenoj kutiji sviraju glazbenici ali se njihova muzika ne čuje…. Glazba, umjetnost, civilizacija, sve ljudsko kao da je izbrisano s lica zemlje.

Elfriede Jelinek

Nobelovka koja izbjegava javnost - Elfriede Jelinek

Preživjeli djeluju poput automata, oni su zapanjeni, bez emocija. Neki od njih se tijekom predstave pretvaraju u groteskne, agresivne i zloćudne vilenjake.Ali Jelinek se ne zadovoljava samo s prikazivanjem noćne more izazvane nuklearnom katastrofom - ona je istovremeno i politička autorica. I tako je njen tekst pun ironije i političkih poruka, kritike opčinjenosti tehnologijom i bijesom zbog razaranja prirode od strane čovjeka.

Kompliciran jezik, jake slike i povučena nobelovka

Redateljica Karin Beier je za ovaj izuzetno aktualan komad pronašla vrlo jake i rječite slike. To je karakteristika koja ju je krasila već i u ranijim inscenacijama. Ali istovremeno ona pokazuje i izvjesnu rascijepljenost. Katastrofa u Fukušimi je tako svježa, da mi još nismo u stanju sagledati sve njene posljedice, a pogotovo ne prevladati ih, naglašava Beier, i dodaje: "Možda je opsceno u kazalištu govoriti o katastrofi koja se tek dogodila, ali to i je tema komada. Autorica se djelomice i bavi temom nemogućnosti odgovora na ovakve katastrofe.“ Svoj novi tekst je nobelovka napisala baš za kelnsko kazalište, što intendantkinja zna cijeniti. "Estetsko sučeljavanje s izrazito složenim i vrlo glazbeno strukturiranim radovima Elfride Jelinek je za mene poseban izazov", naglašava Beier.

Tekst pun ironije, kritike opčinjenosti tehnologijom i bijesom zbog razaranja prirode od strane čovjeka

Tekst pun ironije, kritike opčinjenosti tehnologijom i bijesom zbog razaranja prirode od strane čovjeka

Elfride Jelinek je već i u prošlosti nekoliko tekstova radila baš za Köln, i odreda su to bili estetski vrlo zahtijevni komadi puni zajedljivosti i ironije. Za njihovo uprizorenje svaki je put potreban ne samo izrazito složen dramaturški proces, već i višeslojan scenski jezik. Pritom se Jelinek u potpunosti pouzdaje u redateljske sposobnosti Karin Beier: Jelinek se direktno uopće ne miješa u režiju i ne putuje na premijere svojih komada. Kako Karin Beier kaže, kontakt postoji uglavnom putem elektronske pošte.

Karin Beier najavljuje da će se i u ovoj sezoni baviti aktuelnim problemima koji zanimaju njemačko društvo. U goste su pozvani ugledni njemački i europski reditelji, poput Schorscha Kameruna, Monike Gintersdorfer i vizuelng umjetnika Knut Klassena ili Roberta Borgmanna. Osim  njih će Nicolas Stemann režirati glazbenu improvizaciju „Demografski faktor“, Karin Henkel će uprizoriti "Idiota" od Dostojevskog. Sve ukazuje na još jednu uspješnu kazališnu sezonu u Kölnu. Mnogi se međutim pribojavaju da bi to mogla biti i jedna od posljednjih za dugo vrijeme. Jer intendantkinja i redateljica Karin Beier u sezoni 2013/2014. napušta grad i prelazi u hamburški "Schauspielhaus", što bi moglo značiti da se kazalište u Kölnu nakon toga vraća na provincijalnu razinu koja je prevladavala prije dolaska "pop-zvijezde" njemačke kazališne scene.

Autori: Cornelia Rabitz / Zoran Arbutina

Odg. ur.: A. Jung-Grimm

 

Preporuka uredništva