Frank, zasviraj nešto ljubavno! | Kultura | DW | 07.08.2009
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Frank, zasviraj nešto ljubavno!

Prošla su vremena kada se po barovima sviralo onako pristojno, u pozadini. Frank Werner više voli kad gosti zaplešu. Ima li još uvijek posla za hotelske pijaniste?

Pijanist

Hotelski pijanisti - vrsta pred izumiranjem?

Polako se spušta noć u Kölnu. Ljeto je. U baru hotela Maritim možete naići samo na nekoliko muškaraca u skupim odijelima koji, onako opušteno s pićem u ruci, osluškuju posljednje šumove dana. U jednom kutu smješten je klavir marke Bösendorfer.

Humphrey Bogart i Ingrid Bergman

Play it again, Sam

S 14 zaradio prvi novac

Čovjek koji sjedi za klavirom dobro zna što se od njega očekuje: „Ja sam zapravo pijanist u hotelu, ali ću za sebe radije reći da sam zabavljač. Danas se u hotelu traži puno toga.

Čovjek uistinu mora biti prilagodljiv“, priča Frank Werner. Zahvaljujući glazbi s 14 godina zaradio je svoj prvi novac, iako nema glazbeno obrazovanje.

Doduše, u tradicionalno velikim hotelima još uvijek postoje klasični glazbenici kao naprimjer u filmu „Casablanka“ s Humphrey Bogart i Ingrid Bergman u glavnim ulogama. U jednoj od scena Bogart pijanistu kaže: „Play it again, Sam“.

No, u većini hotela danas se traži da program bude raznolik jer je takva i publika.

Köln

Frank svira u jednom kölnskom hotelu

Omiljen među gostima

Frank Werner priča: „Danas više nije dovoljno biti samo dobar pijanist. Traže se glazbenici koji mogu zabaviti publiku, ali ne na način da je opterete. S jednim takvim pijanistom zarada u baru može se udvostručiti.“ Kada Frank navečer zasvira gosti ga obično zovu „Frenkie“.

Pored klavira, svira i kibord i ponekad i zapjeva. Njegov repertoar je bogat. Za klavirom sjedi i do sedam sati. Svakih 45 minuta ima pauzu koju obično koristi za razgovor s gostima.

Pijanisti iskreniji od političara

Jedna dama kaže: „Poznajem ga dugo i došla sam zbog njega.“ Frenkie je tako upoznao i suprugu. Ponekad vikendom sviraju zajedno kao „Emily i Frenkie“. O svojim neobičnim susretima Frank kaže: „Jednom sam upoznao i jednu gospođu koja je bila političarka. Kad sam joj rekao da bi i meni politika dobro išla, odgovorila je: ostanite glazbenik, to je mnogo iskreniji posao. Kada pogriješite u akordu, to se ne čuje.“ Oko 1 sat nakon ponoći spušta se zavjesa. No, ako je raspoloženje dobro, Frenkie svira i dalje. „Play it again, Frenkie“.

Autor: Matthias Mayr / Senad Tanović

Odg. urednik: Goran Prokopec

Preporuka uredništva