1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Francuski političari o Hrvatskoj i EU

Boraveći nedavno u Parizu na seminaru koji je organizirao Club Grande Europe imao sam prilike sastati se s nekoliko francuskih političara i postaviti pitanje kako Francuska stoji prema Hrvatskoj i daljnjem proširenju, ali i o tome koji su stvari problemi Francuske i njezinih građana te kako Francuzi gledaju na budućnosti Europe?

Pierre Moscovici, potpredsjednik Europskog parlamenta i bivši francuski ministar za Europu

Pierre Moscovici, potpredsjednik Europskog parlamenta i bivši francuski ministar za Europu

Prvi sugovornik bio je bivši francuski ministar za europska pitanja Pierre Moscovici, danas potpredsjednik Europskog parlamenta. Na piatnje hoće li će Hrvatska biti prva zemlja novog proširenja ili zadnja trenutnog proširenja, Moskovici je odogovrio:
“Vrlo jasno je. Hrvatska će biti prva zemlja idućeg proširenja. Ovo proširenje se završava s ulaskom Bugarske i Rumunjske, a to znači da se sve zemlje Varšavskog pakta, one zemlje koje su se oslobodile prevlasti Sovjetskog Saveza, gotovo nalaze u EU. Znam da je jedna zemlja drukčija od spomenutih, a to je Slovenija. No, Hrvatska je početak proširenja prema Balkanu. Kao što znate, potreban je novi sporazum oko institucija kako bi se primilo Hrvatsku, a to je još jedna poteškoća koja može biti prilika za nas da se reformiramo”, kaže Moscovici.
Može li Hrvatska postati taoc ostalih zemalja u procesu idućeg proširenja, jer razlike između Hrvatske, zemalja zapadnog Balkana i Turske sve više rastu. Smatrate li mogućim da Hrvatska bude jedina zemlja idućeg proširenja?
“Mismi da da. Držim da Hrvatska i njezin pristup Uniji ne predstavlja velike probleme, ali tu je jedan drugi veliki problem koji nije povezan s Hrvatskom već je povezan s Unijom, a to je da Sporazum iz Nice koji vrijedi za 27 zemalja, a ne za 28. Nitko ne zna koliko će biti glasova u Europskom vijeću za Hrvatsku i koliko će imati zastupnika u Europskom parlamentu ili koliko povjerenika će ostati u Komisiji. Moramo to pitanje riješiti prije pristupanja. To pitanje možemo riješavati tijekom procesa pristupanja, ali definitino prije ulaska u Uniju”.

Predsjednika Cluba Grande Europe, direktora instituta CERI te stručnjaka srednju istočnu i jugoistočnu Europu Jacquesa Rupnikaupitao sam, hoće li Europska unija biti spremna otvoriti se za proširenje za samo jednu malu zemlju kao što je Hrvatska?

“Ja se iskreno nadam, jer Hrvatski slučaj je važan kao znak za ostatak Balkana. Hrvatska je važna sama za sebe, ali i za svakoga na području bivše Jugoslavije u smislu koliko je važno provoditi reforme te da ako to učine da imaju perspektive članstva. Jedini razlog zašto bi pristao na odgodu proširenja za Bugarsku i Rumunjsku je taj kada bi se proširenje moglo ostvariti zajedno s Hrvatskom godinu dana kasnije. To bi imalo smisla i to bi bila snažna poruka zemljama Balkana. Rumunjska, Bugarska, Hrvatska, ok. No ako to nije moguće, tada hrvatsko pitanje ostaje ključno za europsku politiku prema ostatku bivše Jugoslavije. Znam da za mnoge u Hrvatskoj članstvo u EU znači neku vrst bijega od problema naslijeđenih iz bivše Jugoslavije. Ako promatramo s aspekta Europske unije, posebice u aktualnom trenutku, tu su Crna Gora – nova neovisna država, pregovori oko statusa Kosova, kakva je budućnost Srbije, čitav niz pitanja u cijeloj regiji. Stoga je važno da EU zadrži slanje pozitivnih znakova koje predstavlja i ulazak Hrvatske u EU”, ističe Jacques Rupnik, predsjednik Cluba Grande Europe, dok francuski zastupnik u Europskom parlamanetu Jean-Louis Bourlanges kada je riječ o Hrvatskom članstvu u Uniji I vremenskom okviru kada bi se to moglo dogoditi primječuje slijedeće:

“Teško je precizirati ulazak jedne zemlje. Hrvatska je sigurno iduća zemlja koja će ući u EU i to je jasno. Ali pitanje je šire prirode. Pitanje je vezano uz prirodu proširenja. Što očekujemo od Europe? Što želimo mi u starim članicma, što u novim, što žele Hrvati? Što želi 25 zemalja članica? Držim da moramo odgovoriti na to pitanje, jer je važno znati što želimo učiniti zajedno. Imamo poseban problem u Francuskoj gdje smo odlučili da nakon Hrvatske imamo referendum za svako daljnje proširenje, stoga mismilm da će biti vrlo teško dobiti pozitivan ishod refereduma, ne zato što bi Francuzi bili neprijateljski prema ovoj ili onoj zemlji nego zato što Francuzi trenutno sumnjaju u budućnost Europe”, kaže zastupnik Bourlanges dodajući kako je nužno odrediti odrediti što i kako dalje, prema kojim pravilima i sporazumima te s kojim proračunom.

Je li samo Francuska kriva da se proces ratifikacije europskog ustava prekinuo?

“Ne, smatram da snosimo veliku odgovornost. Osobno sam bio vrlo žalostan kada sam primjetio da su Francuzi glasovali protiv ustava i to velikom većinom. No mislim da je problem šire prirode. Prvo, da su Francuzi čak i prihvatili ustav nisam siguran kako bi gospodin Blair postigao pozitivan rezultat u Velikoj Britaniji. Vjerujem da je Blair prvi koji je bio sretan s ishodom referenduma u Francuskoj, jer je time izbjegao mnogo vlastitih problema. Drugo, zaista, mi imamo specifičan francuski problem, ne želim to odbaciti. Imamo problem što francuska ekonomija i francusko društvo ima probleme oko prihvaćanja novog modela trgovine i ekonomskih odnosa zbog globalizacije. Vjerujem nisu spremni prihvatiti ovakav novi ekonomski poredak. To je vrlo specifično za Francuze. Međutim, to nije jedini razlog zašto smo odbacili ustav. Glavni razlog je što Francuzi ali niti nitko drugi u Europi ne zna što namjeravamo zajedno raditi u budućnosti”, rekao je Bourlages dodajući kako Europljani i Francuzi dobro znaju da je bolje biti zajedno, jer upravo je to zajedništvo rezultiralo u napretku i miru.

“U Hrvatskoj vrlo dobro znate što je to rat i sve njegove negativne posljedice. Stoga je veliki napredak da u Europi, ako imamo problema tada ćemo se sjesti i razgovarati, pokušati surađivati. No, pitanje glasi, što I kako dalje? Na kojim temeljima i s kojim partnerima želimo dalje u budućnost? - To su velika pitanja koja se nalaze na stolu i to trebamo riješiti. Moramo znati želimo li političku organizaciju starih članica, sa tradicijama primjerice - kršćanskom i povjesnom tradicijom ili želimo samo organizaciju u kojoj se okupljaju zemlje koje dijele vrijednosti. Tada moramo dopustiti da našoj zajednici se pridruži ne samo Turska već i Kanada, Novi Zeland i neznam još koja zemlja. Postoje dva tipa organizacija. Francuzi su spremni glasovati da, ali kažite mi točno oko čega trebamo glasovati", rekao je Boutlages.